Navodno sigurna i čista energija dovela je do burnih rasprava između proizvođača, lobista i znanstvenika.
Nakon još jednog briljantnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i osvajanja brončane medalje na SP u Kataru, na površinu je isplivala sva netrpeljivost s kojom se Hrvati u BiH svakodnevno susreću.
Prošloga mjeseca, od 15. do 17. studenog, Zagreb je ugostio IV. Svjetski festival hrvatske književnosti koji je, u zajedničkoj organizaciji Hrvatske kulturne zaklade, Matice hrvatske, DHK, Hrvatske matice iseljenika i Središnjega ureda za Hrvate izvan RH, okupio ugledne hrvatske književnike, akademike, lingviste i sveučilišne profesore iz Australije, Austrije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Kanade, Mađarske i iz SAD-a.
Eh, gdje bi joj bio kraj? Da se nije raspala bivša država, kakav bi to sastav bio, pišu mnogi svjetski, ali nažalost i pojedini mediji u RH, a Hrvatska je viceprvak svijeta.
Teška ekonomska i komplicirana politička situacija koja generira nesigurnost građana i osjećaj besperspektivnosti,
Zašto su pobijeni Hrvati? Zato što su bili Hrvati. Zašto su Srbi to učinili? Zato što su bili Srbi, indoktrinirani huškanjem svojih političara, svoje “inteligencije” i svoje Crkve.
U Daytonu, što se zaboravlja, najmalobrojniji i najugroženiji narod u BiH, Hrvati, dali su najviše teritorija drugima: čak 5% ukupnog teritorija BiH!
Prije 27 godina, točnije 21. studenog 1995. u vojnoj bazi Wright-Patterson potpisan je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazumu o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.
„Dio bošnjačke politike unitarističko-nacionalističko-islamističke kako god je zvali, loši su učenici srpske politike“, kazao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne povjesničar prof. dr. sc. Ivo Lučić.
Luka Mišetić, ugledni američki odvjetnik hrvatskih korijena,
Bila je ratna 1992. godina… Vruće srpanjsko vrijeme… Lipanjske su zore netom svanule slobodom,
New York City – posljednje nedjelje u listopadu ove godine lijepo je i toplo vrijeme i u New Yorku.