Kako se praznik rada proslavljao u komunističkoj Jugoslaviji: Umjesto velikih prosvjeda, komunisti su radnike poslali u prirodu na roštilj

Počeci prvosvibanjske proslave kakvu poznajemo danas datiraju iz 60-ih godina prošlog stoljeća. Tada se ustalio i institut prvosvibanjskog uranka: večer prije palila bi se logorska vatra oko koje su se građani počeli okupljati od ranih jutarnjih sati, navodi Avaz.ba

Fokus s parada na roštiljanje u prirodi sasvim je prebačen 70-ih godina prošlog stoljeća. Postalo je tada popularno na livadu gdje se okreće janje ili peku ćevapi dovesti i automobil, otvoriti sva vrata i uključiti glazbu.

Zbog svog društvenog karaktera 1. svibnja je postao, uz Dan republike i Novu godinu, omiljeni jugoslavenski praznik.

Na svibanjskim urancima su se okupljale tisuće ljudi. Praznik rada se slavio u krugu prijatelja i obitelji. Uglavnom su se pekli ražnjevi i raspalili roštilji, a atmosfera se prenosila i dan kasnije.

Spajanje praznika s vikendima često je radnicima omogućavalo da im se prvosvibanjska proslava pretvori u pravi mali godišnji odmor. Razvila se tako i tradicija sindikalnih prvosvibanjskih putovanja, ali i obiteljskih shopping izleta, gdje je kao najpopularnija destinacija slovio Trst.

Svi ti običaji naprasno su nestali u ratnim devedesetim godinama, kada nikome nije bilo do slavlja. Prvosvibanjske proslave opet su se vratile u modu krajem devedesetih, ali očuvani su uglavnom hedonistički običaji ustaljeni u Jugoslaviji dok je radnička borba, dobrim dijelom i zbog jalovih sindikata, pala u drugi plan, piše Avaz.ba.

Međunarodni praznik rada

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

U spomen na krvoproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.

Radnici u Sarajevu

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta. Antikapitalizam kao široka politička filozofija okuplja različite političke struje kao što su socijaldemokracija, demokratski socijalizam, marksizam različitih struja i anarhizam različitih struja.

Radnici u Sarajevu su 1905. godine od austrougarske vlasti tražili dozvolu za obilježavanje 1. svibnja. Zahtjev je odbijen, ali uporni radnici su se izborili za prvi radni ugovor u Sarajevu koji je podrazumijevao desetosatno radno vrijeme (do tada je radno vrijeme bilo 12 do 14 sati) i povišicu nadnice. U Sarajevu su u svibnju 1906. godine radnici stupili u generalni štrajk, koji je zatvorio čaršiju, predstavljajući najsnažniju i najmasovniju radničku akciju pod austrougarskom upravom. Od prvog svibnja 1907. godine, radnici u Sarajevu i ostatku zemlje su slavili Međunarodni praznik rada, podsjeća Avaz.ba.