Znate li koji je Ljubušak bio gradonačelnik Sarajeva?

Također Mehmed-beg je bio i gradonačelnik Sarajeva, a u Sarajevu postoji njegova ulica u centru grada, koja je toliko kratka da je većina prolaznika možda i ne primjeti.

Bavio se proučavanjem kulturne povijesti bosanskohercegovačkih muslimana.Znao je turski, arapski i perzijski jezik, prikupljao je usmenu predaju muslimana i prvi je započeo onomastička istraživanja u Bosni i Hercegovini. Bavio se književnim radom. Sakupljao je narodne poslovice, popijevke, priče, pjesmice i izdao dvije zbirke "Narodno blago" i "Istočno blago". Sakupio je i nekoliko stotina bajki i drugih oblika narodnog stvaralaštva, a napisao je i desetak originalnih priča za djecu ( "Mali orač", "Moj prijatelj", "Otac" i dr.).

U fokus svog zanimanja stavio je kulturu i tradiciju Bošnjaka. Rano je shvatio da je obrazovanje i modernizacija muslimanskog stanovništva jedini put spasa u nadolazećim burnim vremenima. Nakon dolaska Austrougarske odmah je počeo raditi na “ubjeđivanju” Bošnjaka da moraju prihvatiti novu vlast i poredak kao realnost. Mnogi Bošnjaci tog vremena nisu htjeli prihvatiti činjenicu da ovdje više nema Turske.

Pošto je period odlaska Turske i dolaska Austrougarske na poprilično sličan način zahvatio nespremne Bošnjake kao danas globalizacija, valja nam ponovo proučiti djelo Ljubušaka. Osim književne vrijednosti, njegovo djelovanje itekako ima i širu konotaciju. Prije svega nacionalnu, državnu i jezičku. Upravo su to elementi koji jedan narod čine narodom. Također je postojao i dio naroda koji se protivio bilo kakvom napretku, pogotovo ako on dolazi sa Zapada. Ljubušak je pokušavao da pronađe pravi put za Bošnjake. Želio je dokazati da i muslimani mogu biti dio europske obitelji, a da se pritom ne moraju odreći svog vjersko i kulturnog identiteta. Ljubušak je u tom momentu shvatio da Bošnjaci moraju prihvatiti nova učenja, latinično pismo, te zapadno obrazovanje, ali da se ne odreknu vjere i tradicije svojih prethodnika.

U svom djelu “Šta misle muhamedanci u Bosni” usprotivio se austrougarskoj odluci, ali i želji mnogih Bošnjaka da se Bošnjacima dodjeli nacionalno ime Musliman. “Baška vjera, baška narodnost”, replicirao je mudri Ljubušak. Kasnije je i povijest pokazala da je s razlogom odbijao taj naziv za narod. Težio je otvaranju novih škola, čitaonica, te masovnijem opismenjavanju. Zahvaljujući svom službovanju širom Osmanskog carstva Ljubušak je stekao zavidno obrazovanje i jasno shvatanje aktualne situacije.

Objavljujući Narodno blago, u kojem je skupio narodne poslovice bosanskih muslimana, te Istočno blago, koje je sadržavalo mudrosti i poslovice drugih muslimanskih naroda, Ljubušak je želio ukazati na bogatstvo bošnjačkog naroda, ali i potrebu za afirmacijom tog blaga. Svojim djelom je trasirao put budućih velikana bošnjačke književnosti poput Mulabdića, Bašagića, Ćatića i drugih.

Opet se vraćamo na onu malu ulicu u centru Sarajeva. Da li ste znali da je za vrijeme Ljubušakovog stolovanja Sarajevom ovaj grad dobio električnu rasvjetu, suvremenu tržnicu, Narodno kazalište, prvi most sa željeznom ogradom, javni telefonski promet? Naravno da to nije izgradio on sam, da je to radila Austrougarska, ali Mehmed-beg Kapetanović je ipak upalio nekakvo svijetlo. Hoćemo li ga mi ugasiti? Prođite onom, po njemu nazvanom uličicom. Nije sigurno da se nećete naći u mraku.

Nešto iz njegovog opusa

Kud svi Turci tud i mali Haso

Pripovijeda se, kada su još Turci u Srbiji zapovijedali, da je bio u jednom selu jednog bega kao zastupnik tj. subaša imenom mali Haso koji je umro, nu pošto u selu ne bijaše ni jednog muslimana, nijesu nali seljaci kako da ga zakopaju. U tome jedan između njih progovori i reče: mislim da će najbolje biti da iskopamo raku pa da spustimo Hasu u nju, a kad zagrtati počnemo ja ću glasno govoriti: Kud svi Turci tud i mali Haso, a vi ćete svi ostali dodavati: amin. Taj prijedlog bio je primljen, te od tog doba postoji ova poslovica.

Za života govori se svašta, šuplja daska pokaže istinu

Tj. dok je čovjek živ, govori se o njemu i njegovu imetku puno i svašta, a pošto umre te ga pokopaju i poklope daskom, svakome bude onda poznato što je i kako je bio, i koliko je imanja iza sebe ostavio.

I jarac ima bradu

Pripovijeda se kako je nekada jedan star čovjek savjetovao jednog mladića da zapusti bradu. Mladić reče starcu: Šta će mi brada kada u svakog jarca ima brada. Na to mu starac odgovori: “Istina je, sinko, ali ni u kakva psa nejma brade.“