1. ožujak – Dan kada su Hrvati spasili Bosnu i Hercegovinu i ostali prevareni!

Ali nije, i ne treba, bar što se tiče Hrvata. Zašto to kažemo? Bošnjačka(muslimanska) politička elita ubila je u Hrvatima svaku želju i potrebu za ovakvom Bosnom i Hercegovinom.

Hrvati nisu glasali za ovakvu BiH. Referendumsko pitanje je bilo jasno, a u nastavku možete pročitati okolnosti. A i tada smo bili prevareni. Kao i svaki dan ovih 28 godina.

Ovaj dan neovisnosti slavi se na nekih 22%-23% BIH.

Žalosno, ali istinito.

Srbe ova proslava ne zanima. Oni na referendum nisu ni izašli. To je samo još jedan dokaz koliko su različita mišljenja o državnim praznicima.

Pogledajte što se to događalo te referendumske godine.

Skupština SR Bosne i Hercegovine je u ranim jutarnjim satima 25. siječnja 1992. u odsutnosti velike većine srpskih zastupnika (SDS i SPO su iz protesta napustili zasjedanje) donijela Odluku o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa BiH. Ujedno je, uz protivljenje hrvatskih zastupnika, usvojeno i referendumsko pitanje: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”.

Hrvatski zastupnici su zahtijevali da referendumskog pitanje glasi “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?” (tzv. Livanjsko pitanje). Preformuliranje referendumskog pitanja je bio preduvjet za izlazak hrvatskog naroda na referendum.

Naknadno je dogovoreno da se referendumsko pitanje neće mijenjati ali da će se hrvatski zahtjevi kasnije uvažiti, pa su Hrvati izašli na referendum i glasovali za neovisnost i suverenost BiH. Ovi zahtjevi su se pokušali uvažiti na pregovorima u Lisabonu. kada je dogovoren Cutillerov plan u kome je između ostalog stajalo da će BiH biti “država sastavljena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima”.

Iako je bio pristao na Cutillerov plan, Alija Izetbegović ga je naknadno odbacio. Na sjednici predsjedništva SDA je obrazlagao da će referendum propasti ukoliko ga ne prihvati hrvatska zajednica, te da su Hrvati nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio: “Mislim da smo ovim sada gore, ovim uslovnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti.” Nakon referenduma Hrvati su još jednom prevareni jer druga strana nije htjela ispoštovati dogovor i naknadno je odbila ranije prihvaćeni plan.

Referendum je održan 29. veljače i 1. ožujka. 1992. godine.

Republička izborna komisija priopćila je da je na referendum izašlo i glasovalo 64,31 posto građana sa pravom glasa. Od ukupnog broja važećih glasačkih listića, „ZA“ je 99,44%, dok je “PROTIV” glasovalo 0,29% a nevažećih je listića bilo 0,25%. Time je referendum “prošao”.