Antologijski hrvatski pjesnik Josip Pupačić, njegova supruga Benka i peterogodišnja kćer Rašeljka poginuli su 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku.
![Na Krivodolu obilježena 27. godišnjica pogibije petorice ljubuških branitelja [video]](/media/k2/items/cache/ac9eaae1d1c1dba787e6549c691345ac_L.jpg)
Obilježavanje 27.obljetnice pogibije petorice ljubuških pripadnika HVO-a na Krivodolu kod Mostara, Ante Tolića, Žarka Miličevića, Nedjeljka Bandura, Slavka Macana i Adisa Mujanovića započelo je minutom šutnje za sve poginule branitelje.
Osim sa katoličkim svećenstvom, partizani su se još brutalije obračunali sa svećenstvom Hrvatske pravoslavne crkve, te ih pobili sve koje su mogli. Na drugoj strani, svećenici i pripadnici Srpske pravoslavne crkve, Bogu hvala, u Hrvatskoj gotovo da nisu doživjeli nikakvo nasilje od strane novih komunističkih vlasti.
U župi Nevesinje ubijeno je preko 50% od ukupnog broja Hrvata (ubojice četnici i partizani), što je najveća tragedija koju je doživio jedan narod u II. svjetskom ratu na prostoru Bosne i Hercegovine, pa i šire. Naglašavamo, radi se ubijenima, dok je sav preživjeli hrvatski puk rastjeran sa svojih ognjišta.
Roman Leljak napisao je i snimio dokumentarni film pod imenom „Maribor: Najveće stratište Hrvata“ na temelju arhiva i dokumenata koje je pronašao u Vojnom arhivu u Beogradu. Došao je do zaključka da je grad Maribor (Tezno) najveće stratište Hrvata: tamo je smrt pod partizanskim nasiljem i mučenjima našlo više od 30.000 naših sunarodnjaka.
Izvadak iz knjige ‘Devedeset dana od Bleiburga’ napisane na temelju osobnog svjedočanstva i života Mile Brčića, sudionika bleiburške tragedije i križnog puta:
Ćepikuće su hrvatsko mjesto iznad Stona na putu prema Dubrovniku koje je 1991. bilo mjesto najjačeg i herojskog dvomjesečnog otpora snagama JNA u nadiranju prema Dubrovniku, te srbijanskim i crnogorskim dobrovoljcima u njihovom pohodu na hrvatski jug.
Lužana voda za pranje svega potrebnog. Tako dobivena lužana voda koristila se u razne namjene, razrijeđena po potrebi.
Na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije u srijedu, 15. svibnja, u 21 sat prikazan je film “Macelj – Titovo stratište”.
Mnogobrojne hrvatske žene, naše Veronike diljem Podravine, Slavonije i drugih hrvatskih krajeva su, riskirajući vlastiti život, istrčavale iz svojih kuća i donosile hranu i vodu patnicima u kolonama smrti koje su prolazile kroz hrvatska sela.. Te kolone bile su praćene nemilosrdnim partizanima, koji su često zbog pomaganja patnicima – ubijali milosrdne Veronike.
Izvadak iz knjige ‘Devedeset dana od Bleiburga’ napisane na temelju osobnog svjedočanstva i života Mile Brčića, sudionika bleiburške tragedije i križnog puta:
Što je mogla i kakvo zlodjelo učiniti jedna časna sesta na glasu svetosti da bi bila ubijena godinu dana nakon što je rat završio? Kažu antifašisti: njegovala je ranjene neprijateljske vojnike, kao da je to ljudsko djelo ljubavi i služenja zločin…prije toga partizani su bacili u Jazovku tri časne sestre koje su njegovale umobolnike u bolnici Vrapče…nisu rekli zašto…
 |
 |
 |