Hercegovci i ostali rade čuda na SP u rukometu za juniore!

Ova generacija osvajala je u kadetima, ali kao juniori nisu osvajali niti jedni dosad ništa. Samo je su dvije generacije uspjele do polufinala, ali niejdna do medalje - Čupićeva i Musina u Makedoniji 2007. i Mandalinićeva, Kalebova, Ivićeva u BiH 2013. godine. A usput, Isand ima jednu broncu u tom uzrastu iz '93 godine kada su slučajno igrali Stefansson, Dagur Sigurdsson i društvo.

Nakon odlično odrađene skupine sa pet pobjeda uvijek je najteže igrati prvu utakmicu na ispadanje. Jer sav dojam, ne uspiješ li, pada u vodu. Dominiković je nakon prvog kruga odlučio promijeniti vratar, na mjesto Perića došao je inače prvi vratar ove selekcije Ivan Panjan koji je ovaj puta bio na čekanju. Sve ostalo bilo je na mjestu. Nezgodna je i neobičan bila činjenica da se osmina finala i četvrtfinale igraju dan za danom, pa je trebalo i pobijediti i dobro rasporediti snage, jer obično četvrtfinale biti i teža utakmica od osmine finala. No, IHF valjda zna zašto tako. Dobro, uglavnom, nije.

Cijelo vrijeme naglasak u igri naše reprezentacije je na obranu i ta obrana na čelu sa sjajnim vratarom Erešom u prvom je dijelu slomila Island. Ereš i Panjan Islanđanima su obranili tri sedmerca i podigli našu klupu na noge. Primili smo samo četiri gola iz igre u prvih 30 minuta! Prvi strijelac Islanđana Valdimarsson nije zabio ništa, a nije stigao ni otvoriti oko kraj naše agresivne i brze obrane koja se nije raspala makar je Papić u 16. minuti imao već dva isključenja.

Sredina sa Šarcom i Vekićem bila je čvrsta, kasnije je Jaganjac nastavio tragom Šarca koji je napadački bio sjajan i s nekoliko briljantnih poteza uspio totalno razoružati obranu Islanađana. Ona nije izgledala bezazleno, ima i visinu i silinu i odlično vratara Halgrimssona, ali nije izdržala pred boljom Hrvatskom, ni kada je Martinović morao van zbog toga jer je Valdimarsson u napadu napravio dvije minute nad našim ljevakom, ni kada su suci zaboravili svirati očiti prekršaj na Vistoropu, ni kada je Šaran nokautiran loptom u glavu što ej crveni karton, a nije bio. Bili smo koncentrirani i +6 na kraju prvog dijela je rezultat toga.

Treba reći da smo od 7:6 nakon male krize došli na 13:6, serijom od 6-0 u kojoj smo pokazali totalnu nadmoć. Ali i da kao detalj treba primijetiti da su Papića bezbolno zamijenili Miličević i Novak, svaki svojom dionicom. Baš smo djelovali kao tim.

Nakon minus 6 bilo je za očekivati agresivni Island. Krenuli su protivnici sa 5-1 i tu je bilo važno biti strpljiv. Naravno, i zadržati visoku razinu obrane koju još 60 minuta u komadu nismo izveli na ovom SP. Za četiri minute sa +6 iz prvog dijela digli smo se na +10 i tu je već utakmica praktično bila zaključena.

Kako je već danas na redu četvrtfinale, Dominiković je kod +1 počeo polako štedjeti udarnu postavu, ušli su Novak, Račić, Godec, Papić, Srna, Martinović samo napad… Treba reći da je Halil Jaganjac igrao vrlo dobro, bio strijelac, asistent u više navrata što je za svaku pohvalu, igrao uz Vekića dobru obranu. Onda je pao cepelin Jaganjac – Martinović i realizacija iza leđa. Doista za pljesak!

Zanimljivo je da je razlika u korist našeg tima rasla, da se vidio ogroman motiv ostatka momčadi da da svoj doprinos sjajnoj pobjedi. I sjajna podrška s klupe onih koji su prednost stvorili. I na kraju razlike 13 razlike, primljenih 13 golova iz igre za 60 minuta, a prvi Islanđanin Valdimarsson nije zabio ništa!