Mladi hrvatski lavovi jedva se sjećaju zlata iz 2003.

Martinović zasad igra najviše i opravdava svaku minutu provedenu na terenu. Sličnu minutažu nisu još dobili Šarac i Jaganjac. Uveo ih je Červar protiv Katara u završnici susreta. Marko Mamić, koji je vukao i u napadu i u obrani, više nije mogao. Šarac je stao na lijevog vanjskog, a u obrani činio njegovu središnjicu s Jaganjcem.

"Mladi lavovi" nisu dali. U trenucima kada utakmica nije još bila riješena pokazali su zube. I Červaru kako se na njih može ozbiljnije računati, piše Glas Slavonije.

Juniorsko srebro

Sva trojica rođena su 1998. godine. Bili su dijelom juniorske reprezentacije Hrvatske koja je pod vodstvom Davora Dominikovića u ljeto 2019. osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu. U finalu su poraženi, naravno, od Francuske. Vrtio se tada snimak s polufinalne utakmice protiv Portugala kako Dominiković viče Jaganjcu: "Halile, poderi ga!"

- Bila je to dobra generacija i nismo slučajno bili tako uspješni. Očekujem da nas iz te generacije bude i više u reprezentaciji - poručio je Halil Jaganjac, lijevi vanjski NEXE-a i najmlađi član sadašnje Červarove vrste.

Najstariji među njima Ivan Martinović rođen je 6. siječnja u Beču. Predstavio se široj hrvatskoj javnosti jesenas protiv Mađarske u Osijeku. Prvi put je i pozvan u reprezentaciju u Osijeku, nešto ranije u kvalifikacijama za EP 2020. protiv Švicarske. Njegov debi na velikim natjecanjima trebao se dogoditi prošle godine praktički kod svoje kuće. Neposredno pred odlazak u Austriju na Europsko prvenstvo otpao je zbog ozljede.

- Na svoj rođendan doznao sam da ću ići na Europsko prvenstvo i već su mi počele stizati poruke kako se vidimo u Beču. I onda sam na posljednjem treningu pred odlazak pao i slomio nogu - pričao je mladi desni vanjski bundesligaša Hannover Burgdorfa koji otkriva najveću motivaciju za dobre igre. I bacanje na glavu, ako treba, kao u onoj situaciji pred kraj utakmice s Katarom, kada je, u želji za presijecanjem jedne lopte, zamalo završio u prvom redu tribina, riskirajući i ozljedu.

- Meni je uvijek najveća motivacija nositi dres s hrvatskim grbom - kazao je Martinović, čiji je brat Marin član austrijske reprezentacije. Bio je na širem popisu za odlazak na Svjetsko prvenstvo.

Za Austriju igra i sestra Kristina.

Nasljednici Pere i Laca

Hvale ga bivši igrači, stariji suigrači, ali i igrači iz njegove generacije.

- Otkad sam upoznao Martinovića, vidio sam kako je on nešto posebno. Novo rukometno čudo. On valjda nikada nije odigrao lošu utakmicu. Za mene je on sigurno najbolji mladi rukometaš Europe i svijeta - rekao je Josip Šarac, rođeni Ljubušak, proizvod poznate rukometne škole, član slovenskog Celja Pivovarne Laško, osvajač srebra s EP-a 2020.

- Svaki od nas živi za to da postane član seniorske rukometne reprezentacije. Sada živimo taj san i vrijeme koje provodimo na terenu - poručuje Šarac suočen s pitanjem o usporedbi sadašnje Hrvatske s Portugalom 2003. kada smo se također na početku mučili, a na kraju stigli do zlata.

Iskreno će 22-godišnji mladić odgovoriti.

- Slabo se sjećam Portugala. Imao sam samo pet godina!

Zato su sve medalje osvojene u prvom desetljeću 21. stoljeća usmjerile i ovaj trojac prema rukometu.

Zanimljivo, Šarac je prvo krenuo kao vratar.

Jaganjac je u klub Matulji pokraj njegova Viškova stigao u vrijeme Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. Martinović i danas čuva fotografije s Domagojem Duvnjakom snimljene za vrijeme EP-a u Beču 2010. godine. Igrama u Egiptu Martinović je postao legitimni nasljednik Petra Metličića. A "Halilova haubica" i let koji je pokazao protiv Angole podsjetili su na letove i šutove Blaženka Lackovića. Samo ga poderi, Halile!