On čuva hrvatsku mrežu, a Ana njega: Zavolio ju je još u srednjoj školi

Imao je hrvatski vratar na kraju šest obrana što je malo, ali kada napišemo da su od tih šest obrana četiri bile obranjeni sedmerci, onda je to jako, jako puno.

Branio je Šego sedmerce kao od šale, četiri u nizu, i to u trenucima kada su Katarani prijetili da će nas dostići i prestići.

– Zglob je izdržao, to je najvažnije. Da nisam osjetio da mogu pomoći, ne bih još stao među vratnice. Moram pohvaliti i kolegu Pešića koji je sjajno otvorio utakmicu s nekoliko obrana – istaknuo je Šego.

Hotel ostao zatvoren

Nakon sjajnog početka prošle godine kada je s reprezentacijom osvojio srebrnu medalju na Europskom prvenstvu, sve ostalo bilo je za zaborav. Dogodila se pandemija. Iz francuskog Montpelliera otišao je kući još u ožujku, a u klub se vratio tek 29. lipnja, ali ne zbog treninga ili utakmica, već zbog sređivanja papirologije oko plaća. Naime, u vrijeme koronavirusa rukometnim klubovima plaće za igrače osigurala je država.

– Pristali smo svi na smanjenje plaća za dvadeset posto i mislim da je to sasvim u redu – istaknuo je Šego. Mešu prvim rukometašima napustio je tada Montpellier.

– Čim se na jutarnjem treningu tog dana saznalo da možemo otići svojim kućama, sve sam isplanirao na brzinu. To nije bilo lako jer nas je ukupno bilo petero – supruga Ana, djeca Jakov, Petar, Lucija i ja. Tak otkazano smo krenuli automobilom do Barcelone, no nakon 15 minuta vožnje dobili smo obavijest da je let. Morali smo mijenjati plan pa smo idući dan krenuli do Marseillea automobilom, a onda avionom u Budimpeštu pa u Sarajevo. Bili smo u strahu što će biti s nama u Mađarskoj jer smo čuli da se po dolasku u njihovu zemlju obavezno mora u dvotjednu izolaciju. Međutim, nitko nas ništa nije pitao, uzeli smo hotel na aerodromu i drugog jutra krenuli u Sarajevo. Tamo sam unajmio automobil i dovezli smo se nekako do Međugorja, prisjeća se Šego tog zanimljivog putovanja.

Za vrijeme pandemije veći je dio vremena provodio u rodnom Međugorju.

– Vrijeme je bilo idealno, sunčano, nekih 25 stupnjeva Celzijevih. Vjerujte mi da bi mi dan brzo prošao u raznim aktivnostima. Malo sam trenirao, malo učio francuski jezik, malo se igrao s djecom. Kako nam je kuća okružena prirodom, tu su bile i obavezne šetnje šumom. Suprugini roditelji imaju kuću s bazenom pa su djeca tamo uživala. Ja se pak nisam skidao s motora. Svaki dan prešao bih određenu kilometražu. Sve što sam morao obavljati, obavljao sam motorom. Naravno, kako je moja strast i pecanje, otišao sam nekoliko puta na Neretvu. Znao sam pecati po dva sata. Ribe nešto nisu grizle, ali sam boravak u prirodi bio je pun pogodak.

Vaša obitelj vlasnik je hotela u Međugorju?

– Da, ali ove sezone nismo radili zbog pandemije.

Zanimljivo je da mu je ovo tek treće Svjetsko prvenstvo, nakon 2011. i 2019. godine. Od 2011. do 2019. izbornici ga nisu pozivali premda je, primjerice, u tom razdoblju s Kielceom osvojio Ligu prvaka.

– Nisam bio izbornicima na radaru svih tih godina – uz smijeh je istaknuo Šego.

U Montpellieru mu je predobro.

– Grad je predivan, pogotovo za obiteljski život. Rukomet je ondje jako popularan, imamo puno navijača na svakoj utakmici. Za razliku od Poljske i Mađarske, u Montpellieru se puno trenira i puno putuje. Francuska je liga takva da niste sigurni hoćete li u gostima pobijediti i zadnjeg na tablici. Mali je problem što se utakmice igraju u 20:45 sati pa kad gostujemo izgubimo i dva-tri dana. Još ako je u tom tjednu i Liga prvaka, gotovo da i nismo doma. Kad sam bio u Mađarskoj, poslije ručka otišao bih na utakmicu i iste večeri vratio se doma – kaže Marin Šego.

Autostopom na treninge

Osnovnu školu pohađao je u Međugorju, a srednju u Čitluku.

– U Mostaru sam upisao Kineziološki fakultet, ali ondje sam se kratko zadržao jer me rukomet odveo u profesionalne vode i za studij nisam imao vremena.

Kao dijete je godinama autostopirao da bi mogao trenirati u 15 kilometara udaljenom Ljubuškom.

– Rukomet je jedini sport koji sam trenirao. Počeo sam na betonskom igralištu ŠRC Krstine, tamo gdje su prve sportske korake napravili tenisači Čilić i Dodig. Za Božić se sva trojica znamo naći u tamošnjoj crkvi pa razmjenjujemo iskustva – istaknuo je Šego.

U karijeri nije branio za puno klubova. Počeo je u Izviđaču, nastavio u Zrinskom, a potom karijeru nastavio u Čakovcu te nakon toga u Zagrebu.

– Zanimljivo je da sam se u Zagrebu dosad najdulje zadržao – četiri sezone. U Wisli sam branio dvije, u Kielceu dvije, te u Szegedu tri sezone.

Supruga Ana uvijek mu je bila velika potpora.

– To je ljubav još iz srednje škole. Zanimljivo je da smo u Međugorju živjeli udaljeni jedno od drugoga samo dva kilometra, ali upoznali smo se tek u školi. Često sam se znao družiti s njezinom braćom. Zajedno smo vozili motocikle – zaključio je dobri duh hrvatske rukometne reprezentacije. 

Šegi je ovo tek treće Svjetsko prvenstvo, od 2011. do 2019. izbornici ga nisu pozivali Supruga Ana uvijek mu je bila velika potpora.

– To je ljubav još iz srednje škole, kaže Šego.