Perkovac: "Mandić i Kuzmanović su tandem za idućih 10 godina"

Hrvatska rukometna reprezentacija završila je jučer svoju prvu fazu priprema za Euro 2024. u Njemačkoj (10. – 28. siječnja). Na raspolaganju je Goran Perkovac imao do sada tek 21 igrača jer su se neke lige još igrale, a uz to nije bilo nekih najzvučnijih imena. Sada će igrači dobiti tri dana slobodno, a novo okupljanje zakazano je za Štefanje. Dakle, imaju i rukometaši svojevrstan 'Boxing day'. 

Stručni će stožer za taj dio odabrati 23 igrača koji idu na završne pripreme u Poreč, a u Njemačku će putovati 20 igrača. Kakva je točno situacija u reprezentaciji provjerili smo s čovjekom koji je za nju i zadužen - izbornikom Goranom Perkovcem. 

"Pripreme za sada teku jako dobro. S nama je do sada bio 21 igrač, veći dio mlađih imena koji su dobili priliku dok nema bundesligaša. Dobro je to i za nas, da napravimo pregled, da smo u svakom trenutku upućeni u situaciju i da nam nitko ne promakne. U prvoj fazi nam je fokus bio ja osvježenju igrača koji su puno igrali u sezoni, ali i na tome da oni koji su završili polusezonu recimo 10. prosinca ne izgube kontinuitet i ostanu i dalje 'vrući' i u igri", kaže nam Perkovac. Jasno, neka imena s prvog okupljanja su široj rukometnoj javnosti možda i nepoznanica pa izbornik pojašnjava:

“Trenutno neki od tih mladih igrača neće konkurirati za ovaj Euro, ali su s nama tu za budućnost i siguran sam da ju imaju u A reprezentaciji, a do tada ćemo ih imati na oku i u rotaciji kako smo i do sada kroz ova ranija okupljanja, B reprezentaciju… Boris Dvoršek i ja imamo jedan sistem sa svim našim igračima, tako da nam rijetko tko može promaknuti, no za ovo natjecanje ćemo se držati onoga što je bilo, recimo, protiv Nizozemske. Zasigurno će to biti 80-85 posto igrača koji su bili i tada s nama.”

Ono što sigurno ne može promaknuti je zagrebačko-našički dvojac Mandić-Kuzmanović koji briljira na golovima svojih momčadi, kako u domaćem prvenstvu tako i u Europi.

"Iskristaliziralo se puno pozicija do sada. Ovo što smo dobili na vratima, Mandića i Kuzmanovića, talentirane, mlade, tandem je koji će sigurno 10-15 godina biti u vrhu. Imaju za to kvalitetu i znanje", pohvalio ih je Perkovac pa na naš spomen 'velike trojke' Duvnjak-Karačić-Cindrić lijepe riječi uputio njima, ali i ostalima:

"Svi naši igrači sada imaju jednu posebnu snagu. Prije su znali u svojim klubovima imati i neke sporedne uloge, ali sada je velik broj njih oslonac u momčadima i to će im iskustvo igranja sigurno koristiti na Euru. Jedno je sjediti na klupi i gledati utakmicu, a drugo je igrati ju. Tu su naravno i Duvnjak u Kielu, Karačić koji vuče Kielce, Lučin u Plocku... Nastojat ćemo tu njihovu sjajnu formu produžiti, a možda čak i podići za koju razinu."

Znamo da je nas je uvijek krasila dobra obrana, a i vi ju spominjete kao fokus. Dapače, još prije nekoliko mjeseci govorili smo i o uvođenju 3-2-1 obrane. 

“Imamo igrače koji znaju i mogu igrati u sva tri sustava obrane koje mi želimo igrati, ali za 3-2-1 koji sam govorio da bismo voljeli igrati trenutno nemamo vremena jer treba puno vremena da se njega uigra. Tako da ćemo se sigurno u osnovi držati 6-0 i 5-1 obrane, ali s 3-2-1 možemo iznenaditi možda u nekoj utakmici nekog protivnika.”

CROATIA CUP ZA ZAGRIJAVANJE

Druga faza priprema, ona iza Nove godine, donosi nam Croatia Cup u Poreču u kojemu će Hrvatska odmjeriti snage sa Slovenijom i Crnom Gorom 4. i 6. siječnja.

“Mislim da će nam ti protivnici dati bolju sliku o situaciji nego što su to prošle godine učinili Izrael i Sjeverna Makedonija. Slovenija je brza, bit će to dobar trkački test za nas. Crna Gora je interesantna, a uz to se u drugom krugu Eura možemo križati s njima. Vjerujem da je i njima zanimljivo igrati s nama, iako možda zadnjih godina nemamo neke wow rezultate, Hrvatska je i dalje rukometna sila.”

Na otvaranju Eura u Mannheimu nas prvo čeka ‘renovirana’ Španjolska, a onda slijede Austrija i Rumunjska. Na papiru to ne izgleda toliko strašno, no ništa nije pobjeđeno do posljednjeg sučevog zvižduka na terenu. 

“Španjolska je napravila velike promjene u popisu i na njemu nema nekih igrača koje smo mi očekivali vidjeti. I njih su stisnule godine pa tu nema nekih imena, što bi nama moglo biti dobro jer igrače kojih nema iznimno cijenimo. Moguće je da sada onda ipak neće biti 100 posto uigrani kao iniače, ali s njima nikad ne znaš. Oni mogu dobiti svakoga, zato se nadam da će ipak prevagnuti ta naša nova energija. Budemo li prenijeli dva boda, to će za nastavak natjecanja puno značiti.”

Nakon Espane, evo Austrijanaca i Rumunja.

“Austrija je jako školovana momčad s trenerom iz našeg podneblja. To je momčad koja je već 3-4 godine skupa, dobro se poznaje, uigrana je i često igra 7 na 6. Oni nam sigurno neće ništa pokloniti, moramo ih baš pobijediti, dotići, drugačije ne možemo protiv njih. Što se Rumunjske tiče, nadam se da ćemo prije toga biti uspješni pa da nam ta utakmica neće ni o čemu odlučivati. To bi bilo idealno.”

KASNIJE STIŽU FRANCUZI I NIJEMCI

U drugom krugu se križamo sa skupinom A iz koje će vrlo vjerojatno dalje ići Francuska i Njemačka, dok u skupini C može svako pobijediti svakoga.

“Ako se mi dobro posložimo isto možemo dobiti svakoga pa tako i Nijemce i Francuze, a u drugoj skupini je praktički svejedno tko bude prošao dalje jer su to dosta izjednačene momčadi. Možda se Island malo ističe, ali više manje je to podjednako. Nadam se da će biti dovoljno dobiti oba protivnika iz skupine C i jednoga iz skupine A da bude sve u redu.”

Prognozirati izbornik ne voli, ali smo ga pokušali nagovoriti da nam kaže neka očekivanja od Eura, makar po slavonskoj liniji, no spretno je izbjegao našu ‘zamku’. 

“Sigurno je da ne pobjeđuje pojedinac. Mi ako stvorimo dobru kemiju među sobom, među igračima, onda možemo svakoga dobiti. A gledati daleko baš i ne mogu, kratkovidan sam, haha. Vidim samo Španjolsku i svaku iduću utakmicu kako bude dolazila. Austrija, Rumunjska, a tek onda dalje. Ne volim prognoze i predviđanja, to onda samo stvori nepotrebnu famu. Idemo utakmicu po utakmicu.”

HRVATSKA KVALITETA

Na ovo veliko natjecanje povest će nas skupa s izbornikom kapetan Domagoj Duvnjak koji je još jednom produžio ugovor s Kielom i koji je u razgovoru za EHF naglasio kako sanja još finale protiv Danaca 2008. godine.

“Ne treba trošiti riječi o Duvnjaku. Sportaš, profesionalac, divno odgojen. Već 15 godina igra u Bundesligi i to ne kao sporedna figura, nego kao jedan od glavnih igrača, on vuče tu momčad. Nije to lako ni pet godina, a ne 15. Igrao sam mu s ocem, a njega sam držao u rukama kada se rodio, tako da mi je iznimno drago da imamo priliku surađivati. Ta frustracija koju on ima, sličnu imam i ja kada se nismo uspjeli kvalificirati za OI u Sydneyu, alli s tim se moraš nositi. To je sport, on te nauči i pobjedi i porazu, a onda u životu lakše i pametnije prolaziš kroz neke stvari.”

Nije samo individualna snaga probuđena među hrvatskim rukometašima. Na europskoj sceni svoje mjesto uspješno stvaraju i Nexe i Zagreb.

“Iznimno me veseli što Zagreb igra ove sezone izvanredno dobro i što pojedini igrači ostavljaju jako dobar dojam. Tu je i Mandić, kao što je u Našicama Kuzmanović, ali ne samo oni. Tu su i Sesvete, Trogir, Gorica koji u nešto skromnijim uvjetima isto rade sjajan posao. Bude li država imala malo više sluha za ovaj naš sport, vjerujem da nećemo morati brinuti za mlade hrvatske rukometaše.”

Koliko je reprezentacija napredovala u segmentima rukometne igre koja ste ranije naglašavali - tranzicija, vraćanje u obranu - otkako ste vi izbornik?

“Nisam još posve zadovoljan, ali imamo sada ovo vrijeme da popravimo neke stvari. Tranzicija i slično su automatizmi koji se igraču usade kako ih on bude ponavljao. Treba to biti u glavi da igrač sam odmah reagira. Trkački smo mi spremni, imamo brze igrače, spremne, samo u nekim segmentima moramo popraviti neke stvari. Primarno moramo spriječiti da nam protivnici zabijaju lake golove, a mi ih moramo početi zabijati, što do sada baš i nije bio slučaj.”

Koliko ste zadovoljni vi na klupi reprezentacije zajedno sa svojim stožerom? 

“Prvo i osnovno moram reći da sam Borisa Dvoršeka uzeo za svoga pomoćnika jer u njega imam veliko povjerenje. Zajedno radimo jako dobro, a biti izbornik sigurno je kruna karijere. Jedna od 100 osoba koje žele to biti ili u Hrvatskoj jedna od tri i pol milijuna koji bi htjeli biti izbornici… Dobiti priliku biti taj jedan izabrani - srce mi je puno. Imam još nevjerojatno puno energije za nešto napraviti s ovom reprezentacijom i ako nam to uspije, moj stožer i ja bit ćemo i više nego ponosni na naš rad i na ove dečke”, zaključio je izbornik.

Mi im u svakom slučaju želimo da to ‘nešto’ i ostvare. Nećemo stavljati pritisak te medalje koja toliko nedostaje u vitrini velebnih uspjeha hrvatskog rukometa, ali ćemo natuknuti da bi cijeloj naciji sigurno značilo. Pa da i kapetan prestane sanjati, nego da taj san i ostvari.