Razgovor s povodom - Josip Šarac, bundesligaš i član reprezentacije Hrvatske
- Napisao/la Ersan Bijedić - mostar@dnevni-list.ba
- Objavljeno u Intervju
- Ispis
- Pošalji e-mail
Ljubušak Josip Šarac (rođen 28. veljače 1998. godine) ove sezone igra odličan rukomet za svoj Goppingen, ekipu za koju nastupa već treću natjecateljsku godinu.
Po igračkoj valorizaciji je u jednom trenutku bio najbolji lijevi bek Bundeslige, a prema tom nivou forme bi trebao predstavljati vrlo značajan “kotačić” i u igri reprezentacije Hrvatske na predstojećem Europskom prvenstvu u Njemačkoj (od 10. do 28. siječnja 2024.).
Duge stanke
Šarac je bljesnuo u 2016./2017. sezoni igrajući SEHA ligu za Izviđač, nakon čega je prešao u Celje, a ljeta 2020. u Goppingen. Zanimljivo je da su oba potpisa ugovora pratile duge igračke stanke. Poslije potpisa za Celje je imao mononukleozu koja je usporila njegov razvoj na devet mjeseci, da bi se slično dogodilo i sa odlaskom u Bundesligu.
– Potpisao sam za Goppingen 24. veljače 2020., a povrijedio se 1. travnja kad smo protiv PSG-a igrali osminu finala Lige prvaka, dodaje Josip Šarac u razgovoru za Dnevni list.
Iz Celja je otišao kao najbolji igrač slovenske lige, ali i sa ozljedom koljena te propustio prvi dio sezone. Puni oporavak je trajao skoro godinu dana.
– Liječnik koji me je operirao je rekao da sam ušao u Top 5 teških slučajeva. Prvo što mi je rekao poslije operacije je: “kao da ti je pukla petarda u koljenu”. Ali otad nemam nikakvih problema. U početku sam igrao samo obranu, pa pomalo u oba smjera. Onda se ozlijedio suigrač sa moje pozicije, Sebastian Heymann, zbog čega sam morao malo brže ući u ritam, ali je sve dobro prošlo. Na kraju smo svi dobro igrali i završili kao peti tu sezonu, priča Šarac.
Nagrada navijača
Prošle sezone je igrao veliku minutažu na dva fronta i proglašen najboljim igračem kluba od navijača Goppingena.
– Kad je koljeno to izdržalo znači da je potpuno oporavljeno. A proglašenje za najboljeg od navijača mi puno znači jer je stvarno neuobičajeno. Navijači Goppingena skoro nikad ne izaberu stranca, ja sam drugi kojem se to dogodilo, ističe Ljubušak.
Ove sezone je njegova statistika još bolja i definitivno je najbolji igrač Goppingena koji će vjerojatno uskoro napraviti i veći klupski iskorak. Sad je manje opterećen jer Goppingen raspolaže s trojicom lijevih bekova koji se više rotiraju.
– Teško je bilo prošle sezone na dva fronta, bilo je uspona i padova jer je nezgodno cijelo vrijeme igrati na istom nivou u jakoj ligi. Ova je bolje krenula jer sam na nekim visokim statističkim brojkama ali je sad malo tješnje jer nas ima trojica bekova.
Kaže da su ciljevi visoki, ali ekipa igra promjenjivo.
– Prošle sezone smo u Bundesligi igrali toplo – hladno, a u Europi odlično. Imamo taj neki sindrom gdje protiv ekipa naše razine ili kvalitetnijih igramo dobro, a kad trebamo dobiti ekipe ispod nas – to nikako ne možemo. Prošle sezone smo prosuli 11 bodova protiv posljednje tri ekipe lige, što je baš neprihvatljivo. Slično nam se dogodilo i ove sezone, dok smo uzimali bodove svim boljim ekipama. Ali ništa nije izgubljeno jer je Bundesliga vrlo tijesno natjecanje.
Euro na pomolu
Dok do kraja njemačkog prvenstva ima još dosta vremena, nije ostalo puno do okupljanja reprezentacija i početka Europskog prvenstva, gdje bi Šarac mogao imati svoju dosad najznačajniju ulogu u redovima selekcije Hrvatske koju sad vodi Goran Perkovac.
– U Njemačkoj će biti stvarno puno naših ljudi i “ludnica”. Mnogi već pitaju i željno iščekuju, mislim da će to biti vrlo veseo turnir. Slično kao što je bilo u Austriji, s tim da mislim da će to biti još izraženije. Igramo u Mannheimu što je svima blizu, tako da mislim da će biti burna atmosfera.
Ciljevi su za Hrvatsku uvijek najveći. Krenut će od skupine B gdje za protivnike imaju Španjolsku, Austriju i Rumunjsku.
– Očekivanja su uvijek velika od hrvatskog naroda, a i od nas samih. Mislim da će ta uvodna utakmica sa Španjolskom biti ključna i puno utjecati na sami smjer turnira. Ako to dobiješ onda dolazi euforija koja te prati cijeli turnir. Kad smo ove godine na SP-u izgubili na startu od Egipta sve je krenulo nekako sporo. S jednom pobjedom na startu možeš napraviti takvu energiju i timski duh da možeš ostvariti čudo. Podrška navijača neće izostati, samo ako mi svi kliknemo između sebe, i ako se stvori pobjednička kemija, da ginemo jedan za drugoga, onda mislim da je sve moguće, vjeruje Šarac.
Njegov utjecaj na igru i predstave Hrvatske bi mogao biti nikad izraženiji.
– Teško je reći, u kvalifikacijama sam igrao stvarno puno. Zadnje okupljanje za mene je bilo u travnju, dosta je vremena prošlo. Vidjet ćemo, ima stvarno dobrih igrača, Tin Lučin igra u dobroj formi, Zvonimir Srna se vratio. Koja god uloga mi se nametne ja ću je rado prihvatiti, govori Ljubušak i o novom vodstvu s klupe dodaje:
– Svaki izbornik ima svoju viziju, na nama je koliko ćemo to dobro ispoštovati i ispratiti njegove upute, ali sigurno da ćemo se svi potruditi, svi živimo za to. Želja nije upitna, ali vrijeme će pokazati sve, zaključio je Josip Šarac.
BiH ima svoje šanse protiv Nizozemske i Gruzije
Reprezentacija BiH će na Euru nastupiti u skupini E sa Švedskom, Nizozemskom i Gruzijom.
– Švedska je tu sigurno favorit broj 1, oni su stvarno zadnjih godina na visokom nivou. Imaju“superstar” ekipu. Ali neosporno je da BiH ima svoje šanse protiv Nizozemske i Gruzije. Mislim da su apsolutni favoriti protiv Gruzije, jer BiH ima dobru ekipu predvođenu s nekoliko iskusnih i dobrih igrača. Ali Nizozemci isto tako. Igrali smo s njima kvalifikacije i nadigrali su nas gore (bilo je 32:27 u Eindhovenu, op.a.). Svaki igrač iz njihove prve sedmorke igra u odličnom klubu. Njihov golman brani kod nas, jako je dobar. BiH ima svoje šanse protiv Nizozemske i Gruzije za prolazak grupe. Sve je moguće, a najviše će ovisiti o zdravlju igrača, odnosno tko će doći spremniji. Još ima dosta do toga, a sport je surov i svaki dan se dogodi neka nova ozljeda. Tako isto ako se Nizozemcima razboli Luc Steins, oni su 50 posto lošija ekipa. Zato je teško unaprijed prognozirati, komentirao je Šarac.
Balkanci cijenjeni u Goppingenu
Goppingen je kroz prošlost imao uvijek dosta igrača s Balkana, trenutno ih je tamo petorica. Od Ljubušaka je tamo ranije nastupao i Josip Perić, a od drugih bh. rukometaša Dalibor Anušić, Enid Tahirović, Srđan Predragović, dok je 9 godina ovu ekipu vodio naš trener Velimir Petković.
– Znaju Nijemci što će dobiti od nas Balkanaca, mi ginemo na terenu. Nijemci imaju drukčiji mentalitet. Kad se to spoji, mislim da djelujemo jako dobro. Tahirović je tu legenda i spomenu ga često kroz priču. Svake godine stvarno dođu dva – tri nova igrača s naših prostora. Sad nas je pet, prošle godine nas je bilo šest. Grad je okružen našim ljudima, možemo reći da smo se tu smjestili kao domaći. Najbolje se vidjelo kad smo prošle sezone igrali protiv Nexea, na tribinama je bio veliki broj hrvatskih navijača. Također svakodnevno gdje god kreneš, možeš čuti naš jezik. U toj liniji od Ulma do Frankfurta je puno naših ljudi, ali najviše u Stuttgartu.
Veliko je to što radi Izviđač
Kad je u pitanju matični Izviđač, Šarac ističe da se najviše čuje s trenerom Tonijem Čolinom te da je sretan što su igrali na razini koju pruža Europska liga.
– Kako je krenula prva utakmica svi su nekako bili istraumatizirani. Velika je ovo stvar za ljubuški rukomet. Nije baš realno bilo za očekivati da će uzeti neke bodove. Ali neki dan sam pričao tu sa suigračima i oni su svjesni koliko je to nevjerojatno za tako mlad tim. Bilo je za očekivati da će onako proći u Bukureštu jer oni igraju španjolski sustav koji te navlači na greške, a što je donio njihov trener iz Barcelone Xavier Pascual. To su sve super igrači i dogodilo se kako jeste. Poslije su dečki stvarno pokazali karakter, pogotovo protiv Berlina kući u prvom dijelu. Mathias Gidsel u Bundesligi ne može da promaši, a oni su ga natjerali na to. To je stvarno rijetkost i već uspjeh. On igra izvrsno u Bundesligi i ne može ga nitko zaustaviti. Također je veliko i ovo sa Chamberyjem gdje dođe 19-godišnji Zlatko Ševo i baca asistencije kakve ne mogu napraviti najbolji igrači na svijetu. To je ekipa s puno potencijala, ali fali im koji iskusniji igrač i jedino me strah da se to ne odrazi u bh. ligi. Ipak Ivano Pavlović ih dobro vodi i mislim da je najveći talent što je ikad dole rastao. Dečko je klasa za sebe i može iznijeti taj teret, ali mislim da im opet fali taj jedan iskusniji igrač, barem u obrani.
Ljubuški kao baza dvije selekcije
Kako pojedinci igraju pred Euro, reprezentacije BiH i Hrvatske će opet uvelike ovisiti o rukometašima koji su prošli školu Izviđača.
– Ništa novo, sjećam se kad smo sa BiH igrali na pripremama u Poreču i napravili sliku igrača koji su igrali ili afirmirali se u Ljubuškom. Imali smo na toj fotografiji čitavu ekipu ili čak i viška igrača. Svi smo smijali kad smo sjeli na kavu. Uvijek je Izviđač bio rasadnik talenta i nadam se da to nikad neće nestati. Ali nemam straha, uvijek dolaze novi dobri igrači.