Duhovni poticaj Živo vrelo 12. prosinca 2022. - Fra Fran Ćorić: On je nama došao prvi
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u Životni stil
- Ispis
- Pošalji e-mail
Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. prosinca 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi đakona u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. prosinca 2022.
On je nama došao prvi
Gospodin vam dao mir!
Došašće kao takvo nužno je obilježeno susretom. Prije svega, njegova uočljiva dimenzija krije se u iščekivanju Božjeg rođenja, kod nas lijepo nazvanog Božić. Mali Bog. I već ovdje bi bilo dobro prekinuti naše razmatranje. Možda nam tu već pamet i riječ staju. Jer, puka pomisao da Bog može i hoće postati čovjek, uzeti obličje ranjenog i vremenom omeđenog stvorenja, sasvim dovoljno zaokuplja naše misli da nam ne dopušta ništa drugo nego pohitati u susret takvom nečem ili bolje reći nekom, neobičnom i novom. Susresti se na mjestu gdje svaka naša misao i djelovanje prestaje, a tron odnosa preuzima promatranje neočekivanog, ne može ništa drugo prouzrokovati nego lijepi paradoks tišine koja govori.
U Svetoj Zemlji, mjesto Gospodinova rođenja je označeno zvijezdom te da joj se priđe bliže, potrebno je prignuti koljena. Kao da nam se tim mjestom želi ponovno dozvati u pamet da veliki događaji i susreti počinju djelima poniznosti i nijekanja vlastite veličine. Možda nam to mjesto želi vikati da za nešto veliko treba gledati duboko, a ne površno i mehanički. Također je moguće da nam želi poručiti da smo svi mi nekad bili (i da smo još uvijek) djeca kojima je ponekad potrebna pomoć nekoga sposobnijeg od nas. Koje li jedinstvenosti takvoga susreta!
Kao i za bilo koji susret činimo određenu pripremu. Bilo to od uobičajenih odlazaka na prijateljska druženja preko, primjerice, odlazaka na koncerte do bilo kojeg susreta koji nam može pasti na pamet. Možda je i ova emisija jedan od nekih susreta. Pripremili ste svoje radio prijemnike na određenu frekvenciju te se sada susrećete s nečim što vam ova emisija nosi. No, ni u kojem slučaju ne možemo do u tančine znati što će nam određeni susret sa sobom donijeti. Možemo pretpostaviti neke pojedinosti susreta, ali zaista nikada nećemo moći prozreti i predvidjeti svaki trenutak tog događaja. Pa zbog toga ni ne čudi što nam Crkva daje četiri tjedna da se intenzivnije pripravimo za Božji dolazak. Promatrajući to i perspektive vječnosti, četiri tjedna su zaista malo. Koliko bi nam života trebalo da pripremu za taj susret ostvarimo do kraja? Ali upravo u tu nesigurnost dolazi Bog. On je nama došao prvi, čak nas uhvatio nespremne i pored toga dao nam sve što je imao da možemo koristiti kao susret s njim, počevši od sakramenata do jednostavnih svakodnevnih molitava. Kao da je znao da nećemo moći shvatiti da nas je pohodio pa nam želi ostaviti trajni spomen na sebe.
Vrlo se lako može dogoditi da taj susret svedemo na samo njegove vanjske okvire. Možda naš susret s malim Bogom i ne treba previše ovisiti od kalendara, datuma i bogatog stola. Vrlo je moguće da se to našašće osoba dogodi već danas i tu gdje jesi. Samo otvori oči. Pogledaj ondje gdje znaš da je špilja u koju nikad ne bi zavirio. I tu ćeš pronaći malo dijete koje te zove na susret. Bog te blagoslovio!
Više na linku OVDJE.