Postoje li zaista muški i ženski poslovi? - Žene za isti posao plaćene i do 25 % manje

Gospodarstvo i ekonomija u osnovici ne poznaju termine muški i ženski poslovi, ali u realnosti se često susrećemo s tim da su određeni poslovi predodređeni za žene, odnosno muškarce. Ovakav trend u startu predstavlja diskriminaciju prema jednom ili drugom spolu, što suvremeno društvo sebi ne bi smjelo dozvoliti. Problem određivanja zaposlenja prema spolu je veći posebno gledajući činjenicu da su žene globalno manje plaćene za iste poslove u odnosu na muškarce.

Prema istraživanju Paylaba, koje je provedeno u 13 zemalja, a između ostalog i u Bosni i Hercegovini, vidljivo je da su žene u glavnom gradu BiH manje plaćene i do 25 posto za isti posao u odnosu na muškarce. Ovaj podatak nešto je manji u drugim sredinama u Bosni i Hercegovini i iznosi 17,6 posto. Ni prosjek Europske unije nije mnogo bolji. Prema podacima Eurostata, razlika u plaćama između muškaraca i žena u Europskoj uniji u prosjeku je 16 posto.

Podaci Paylaba pokazuju da je u Bosni i Hercegovini svega 6 posto žena zaposleno na najplaćenijim pozicijama. Ovo istraživanje, a koje je rađeno u suradnji sa specijaliziranim portalom Plata.ba, pokazuje da muškarac prodavač prosječno zarađuje 807,54 KM u odnosu na ženu na istoj poziciji, čija prosječna plaća iznosi 670,29 KM. Također, zabrinjava podatak da veliki postotak žena radi za najnižu plaću - čak 15 posto svih zaposlenih žena u regiji, u odnosu na sedam posto muškaraca.

Kao što ni u gospodarstvu ne postoje predodređeni poslovi za žene i muškarce, ista je situacija i u obrazovanju. Ne postoje “muške” ili “ženske” škole, ali podaci pokazuju da se muškarci, odnosno dječaci, radije upisuju u srednje stručne škole u odnosu na djevojčice. Tako je u školskoj 2018/2019. godini u srednje stručne škole u Bosni i Hercegovini bilo upisano preko 16.000 dječaka i svega nešto više od 6.000 djevojčica. Takve okolnosti dovele su do neravnomjernog i neravnopravnog odnosa prema djevojčicama, ali i prema dječacima u određenim zanimanjima. Odgovor na pitanje iz naslova trebao bi biti da se adekvatna srednja škola bira u odnosu na preferencije djeteta, talente i predispozicije koje posjeduje i u skladu s mogućnostima i okolnostima u kojima se nalazimo. Krajnje je vrijeme da svi usvojimo nultu toleranciju prema diskriminaciji na osnovu spola, poručili su iz GIZ-a.

Ne postoje muški i ženski poslovi, kao što ne postoje ni muške i ženske škole. Cjelokupno društvo mora biti uključeno kako bi se ovakve etikete smanjile, a u konačnici i potpuno izbrisale. Roditelji i školski sistem trebaju biti u službi zaštite učenika i doprinijeti ohrabrivanju djece da upisuju srednje škole za koje imaju preferencije.

Projekt “Stručno obrazovanje u BiH”, koji provodi Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH u ime vlada Švicarske i SR Njemačke, pored svojih redovnih aktivnosti, dodatno nastoji podići svijest o značaju rodne ravnopravnosti u obrazovnom sustavu, odnosno rodno odgovornog obrazovanja, te motivirati djevojčice/ djevojke da se odluče za upis u škole, odnosno za zanimanje u skladu sa svojim interesiranjima, talentima i vještinama, bez obzira na stereotipe i predrasude kada su u pitanju “muška” i “ženska” zanimanja.

U narednom periodu u okviru projekta planirani su treninzi za nastavnike i nastavnice partnerskih srednjih stručnih i tehničkih škola s ciljem upoznavanja nastavnog kadra sa konceptom rodne ravnopravnosti u kontekstu srednjeg stručnog obrazovanja, ali i s ciljem zajedničkog kreiranja praktičnih alata i smjernica o tome kako efikasno uključiti rodnu perspektivu u strukture, sisteme, programe i aktivnosti srednjeg stručnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Projekt se zalaže za poboljšanje srednjeg stručnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini koje će mladićima i djevojkama ponuditi znanje i vještine za budućnost, a poslodavcima kvalitetan i konkurentan kadar na tržištu rada, piše Oslobođenje.