U Zagrebu održana predstava o Klobučaninu koji spaja ljude i narode [foto]

Predstava o životnom i duhovnom putu sluge Božjeg, Petra Barbarića, nastala je u koprodukciji Hrvatskog kazališta Travnik, Pozorišta Travnik i Dramske sekcije Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” Travnik, a kroz proteklih je pola godine odigrana u brojnim gradovima u BiH i Hrvatskoj.

Iz Ljubuškog u Travnik 

Petar Barbarić, sluga Božji, umro je u 23. godini na glasu svetosti u Travniku (1897.). Rođen je 1874. u selu Klobuk kod Ljubuškog u obitelji s devetoro djece, od oce Ante i majke Kate. Pučku školu završio je u Vitinu, a školovanje nastavio u sjemeništu, Nadbiskupijskom centru pod upravom Isusovačkog reda, u Travniku. Barbarić je za vrijeme svog boravka i školovanja u Travniku bio omiljen, ne samo među učenicima-sjemeništarcima, nego i profesorima - svećenicima. Sluga Božji Petar Barbarić osobito se štuje u Travniku i Središnjoj Bosni gdje već desetljećima hodočasnici s različitih krajeva svijeta i vjeroispovijesti mole za njegov zagovor.  

Iz tog kratkog, ali bogatog života, nastala je predstava “Snovopriča o životu Petra Barbarića” čiji je autor teksta i redatelj  Rusmir Agačević - Rus, i sam Travničanin s adresom u Zagrebu. 

“Moj pradjed, Waclaw Mierzwinski, djed moje majke Vande, zajedno s Petrom Barbarićem došao iz Ljubuškog u školu u Travnik. Petar mu je umro na rukama, bili su najbolji prijatelji. U našoj se kući to često prepričavalo i osjećao sam dug da to trebam napisati”, kazao je Rusmir Agačević u razgovoru za Dnevnik.ba. 
Agačević je, priznaje, i sam osjetio milost sluge Božjeg Petra Barbarića.

Rusmir Agačević: Petar Barbarić umro je na rukama mog pradjeda 

“Prije nego sam počeo pisati ovaj tekst, bio sam teško bolestan i liječnici na KBC-u Dubravu htjeli su mi ‘mijenjati srce’. Kad sam ispisao ovaj tekst, nisam se nakašljao kasnije. Nisam praktičan vjernik, ali vjerujem u Petra Barbarića, vjerujem u dobro”, izjavio je Agačević.

U Travniku ni široj okolini, ističe Agačević, nikada nikome od Bošnjaka, Srba, a tako ni Hrvata u priči o Petru Barbariću nije bilo sporno unatoč brojnim sukobima, nesporazumima i svemu što se u prošlosti događalo. 

“Moj je otac musliman iz stare begovske obitelji, majka mi je Poljakinja, katolkinja, odrastao sam u blizini groba sluge Božjeg Petra Barbarića. S ovih 67 godina života, sa sigurnošću mogu reći da su ljudi svih nacionalnosti iz Travnika priču o njemu doživjeli i danas doživljavaju kao dio našeg identiteta”, kazao je Agačević. 
Da je tomu zaista tako, dokazuje i činjenica kako i dan-danas grob sluge Božjeg Petra Barbarića u crkvi sv. Alojzija Gonzage posjećuju ne samo katolički, nego i muslimanski i pravoslavni vjernici. 

 Čudesna ozdravljenja:Na grobu Blaženika mole se i muslimani, pravoslavci 

“Jedan od ljudi koji su išli u Vatikan pred tu komisiju, bio je jedan naš musliman iz Travnika, tri je puta tamo boravio i svjedočio što se događalo. Rodio se sin u toj muslimanskoj obitelji, bolovao od groznice, potom oslijepio, njegovi su se roditelji, na svoj način, kao muslimani molili na grobu Petra Barbarića, umivali se vodom, sin im je progledao nakon dvije ili tri godine, to u Travniku svak’ živ zna da je tako”, istaknuo je Agačević. 

Predstavu je, podsjeća Agačević, pogledao i efendija Idriz Bešić koji je kazao kako bi je trebao pogledati svatko tko ima priliku. 

“On kaže ‘mašala, krasna predstava’. O dobroti i vjeri, u tom je poanta, da svi osjete tu toplinu, dobrotu, ljubav i mir”, naglašava Agačević i podsjeća kako mu je i kardinal, nadbiskup Vrhbosanski, Vinko Puljić na premijeri čestitao  jer spojio dva kazališta i ujedinio Travnik tako.

“Našem sam kardinalu rekao da ih nisam ujedinio ja, nego jedino Petar Barbarić. To je jedino važno, da ljudi vjeruju u dobro, u mir”, kazao je Agačević. 

Osim što je sluga Božji Petar Barbarić ujedinio dva travnička teatra, ujedinio je i glumce na sceni.

 "Snovopriča o životu Petra Barbarića" - jedno kazalište i jedno pozorište  

“U predstavi igraju glumci svih nacionalnosti, dvojica Hrvata, jedan Bošnjak,jedan Srbin i jedan Slovak”, kazao je Agačević.

U predstavi Petra Barbarića igra Matej Baškarad, Petra Pericu Roberto Zahirović, Ericha von Brandisa Darko Smodek, Waclawa Mierzwinskog Antonio Bilić, a domar Ante je Nebojša Filipović. 

Producent predstave je Nikola Lozić, scenografiju i kostimografiju potpisuje akademski kipar Dejan Pranjković, asistent redatelja Agačevića je Anto Bilić. 

O Petru Barbariću se ni u samom Travniku šira javnost nije dovoljno znala. 

“Uvijek se govorilo da je bio iz siromašne obitelji, došao iz Hercegovine, bio bolestan i umro u Travniku. Tako je svijet to vidio. Međutim, istina je drugačija, on je bio iz imućne obitelji, vrlo ambiciozan učenik, govorio je i pisao latinski, grčki i talijanski jezik. Bio je i glumac, pronašao sam originalne placate predstava, pisao je za kazalište”, kazao je Agačević i dodao kako je, osim toga, sluga Božji Barbarić svirao i trombone i trubu.

“Za svog kratkog života ostavio je značajne tragove radeći u Travniku. Ukomponirao sam u hagiografski tekst najvažnije likove koji su s njime pohađali školu. Petar Perica je bio iz Makarske u Travniku je napisao slavnu pjesmu ‘Rajska Djevo kraljice Hrvata’, to je bio njegov školski kolega. Svi su likovi istiniti, čak i domar Ante, zaista je tada domar bio jedan Ante”, naglašava Agačević. 

Snovopriča o Petru Barbariću prvi je puta u Zagrebu odigrana u kazališnom prostoru. 

“Sada su glumci iz Travnika imali sreću i priliku da u srcu Zagreba, na jednom eminentnom mjestu, igraju predstavu. Sretan sam jer je došlo do ovog i jer je publika to prepoznala. Ljudi su danas naučeni na lake note, lake teme, a posebno jer je trebalo hagiografiju, istine i činjenice o slugi Božjem Petru Barbariću pretvoriti u poetski tekst, ali interes za predstavu pokazuje da ljudi to vole i da im takvog sadržaja nedostaje”, naglašava Agačević.  

I ne samo da je zagrebačka publika pokazala interes, nego su glumce ispratili aplauzom i četiri puta ih vraćali na bis u prepunoj dvorani Scene Vidra. 

“Ako smo dali barem mali doprinos u slavljenju sluge Božjeg Petra Barbarića, mi smo ponosni, kao čovjek iz Travnika, izrazito sam ponosan”, izjavio je Agačević. 

Don Željko Marić, ravnatelj KŠC-a “Petar Barbarić” u Travniku, istaknuo je kako se nada da je publika osjetila svu dramaturgiju duhovnog i biografskog lika – sluge Božjeg Petra Barbarića.

"Petar Barbarić spaja ljude i narode" 

“Nadam se da su mogli proniknuti u njegov duh, dušu, kompletan duhovni život i vidjeti zašto se kod nas slavi kao svetac, svaki četvrtak, kada hodočasnici u ovim teškim vremena mole da im bude zagovornik i pomoćnik”, izjavio je don Marić za Dnevnik.ba. 

Cilj autorskog tima je, naglašava don Marić, da gdje god predstava gostuje, približe lik Petra Barbarića koji spaja ljude i narode.

“Bio je svestran i uspješan u svemu, od sporta, glazbe, kulture. Ostavio je veliki trag u Travniku i trajnu zadaću da širimo dobro i ljubav. Zato što je bio takav kakav je bio, ustrajan u molitvi, ponizan, zato se i vinuo do takvih granica”, kazao je don Marić. 

Roberto Zahirović, glumac koji u predstavi igra Petra Pericu, za Dnevnik.ba je istaknuo kako je pred predstavom “Snovopriča o Petru Barbariću” dug teatarski život.

“U Zagrebu je publika, naravno, odlična i bilo je istinsko zadovoljstvo igrati ovdje. Ranije smo bili u HNK Mostar, Ljubuškom, Županji, Gornjem Vakufu/Uskoplju. Imamo pozive za neke druge gradove u BiH i Hrvatskoj. Predstavu ne da bi trebali pogledati samo ljudi iz BiH i u BiH, nego u regiji jer se jako dobro zna tko je Petar Barbarić”, izjavio je Zahirović. 

Baš kako je to Enes Škrgo, kustos Memorijalnog muzeja “Rodna kuća Ive Andrića” u programskoj knjižici i napisao “fantazmagorične dramske slike, izrečene u snažnom leksičkom koloritu, estetski su pandan i umjetnički ekvivalent veličini nadahnuća Blaženika. Njegovi suvremenici - Brandis, Perica i Mierzwinski, kao dramski likovi, pripovijedaju o smrtnosti i  vječnom životu u onom susretanju religijskog i umjetničkog vjeruju, na istoj onoj sceni kojom je prije jednog stoljeća kao glumac stupao Petar Barbarić”.