Predstavljanje prve knjige i prve samostalne izložbe umjetničkih slika autorice Snježane Lovrić

Snježana Lovrić je rođena 26. siječnja 1963. godine u Trebinju, nastanjena u Mostaru od 1969. godine, a podrijetlom je iz Drinovaca. Po zanimanju je pravnica, a od ranog djetinjstva pokazuje iznimnu sklonost prema umjetnosti, kao i ljubav prema rukotvorinama. Haiku je njezina prva objavljena zbirka poezije.

Kao domaćin, ispred HKD Napredak, prisutnima se obratio fra Andrija Nikić.

„Dragi prijatelji i sudionici 328 kulturnog susreta tijekom minulih 30-godina u prostorijama Hrvatskog kulturno društva Napredak u Mostaru. Knjiga s godišnjim tajnama je i pred vama, ja jednu već imam. Uzmite i pročitane Snježanine pjesmice. Započnite sa svitanjem proljeća:

„Bistre oči
pogled u nebeski svod
ogledalo prirode“

Završite rastankom sa zimom:

„Brižljivost na licu
mati moli za djecu
bore mnogobrojne“

Nakon čitanja povezujući pjesmice s pričom rodit će se u vama sigurnost da ste bolje upoznali sebe, a koliko treba godišnjih doba da upoznate i svijet oko sebe“ kazao je fra Nikić te čestitao autorici Snježani na životnom okviru u koji će upisivati nove stihove i slati životne poruke.

„Svima želim i molim blagoslovljena proljeća, podnošljiva ljeta, plodonosne jeseni i blage zime. Neka nas sve dane i godišnja doba prate: Mir u srcu i sve Dobro od Gospodina! Hvala lijepa!“ zaključio je prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik HKD Napredak.

Svoj osvrt je izložila i dr. sc. Ljiljana Herceg.

„Pjesnički prvijenac autorice Snježane Lovrić, zbirka pjesama Haiku, već naslovom knjige ukazuje na neka svoja osnovna pjesnička obilježja. Haiku je tradicionalni japanski oblik poezije koja se proširila diljem svijeta. Smatra se najkraćom pjesničkom vrstom koja najčešće opjevava prirodu i čovjeka u njoj. Snježanina zbirka u tematskom je smislu bliska osnovnim principima haikua jer pjesnikinja hercegovačkim zavičajnim motivima iz prirode prikazuje autentičnu sliku svijeta čijim je dijelom. Lirski subjekt, zapravo sama pjesnikinja, u pjesmama izražava svoj osobni etnografski i kulturološki identitet koji povezuje s iskustvom zajednice kojoj pripada, a koji se u pjesmama prikazuje arhetipskim simbolima masline, smokve, loze, vrijeska, drenjine, bršljana, kukuruza, zmije, pčele, magarca, konja, ovce i drugim srodnim motivima.“

Također, spomenula je kako se u jezičnom pogledu autorica ne libi izaći iz okvira konvencija hrvatskoga standardnog jezika te pjesničkim govorom apstrahira potencijale koje nude i standardnojezični leksemi, ali i hercegovački zavičajni idiom u nakani da i regionalnom jezičnom politurom istakne autentičnost hercegovačkoga podneblja pa će se u knjizi pojaviti lokalizmi kao što su duvan, dernek, šporet, mećaja, kakoćanje, manjanje.
„Pjesnikinja ovom knjigom nastoji pronaći odgovore na univerzalna i općeljudska pitanja o smislu življenja, a traganje za tim odgovorima počinje promatranjem znamenja rodnoga kraja koja su njezina istinska i iskonska inspiracija i koja joj daju polet da se snagom pjesničke imaginacije vine za tajnom života za kojom svaki čovjek neumorno traga“ zaključila je Herceg.

Među predstavljačima bila je i prof. Marica Bukvić koja je u svom izlaganju spomenula povijest haiku poezije, te naglasila autoričin doživljaj svijeta oko sebe.

„Drhtaj pjesnikinjine duše potaknuo ju je da jezgrovito, jasno i dojmljivo u tipičnoj haiku formi izrazi svoj doživljaj svijeta oko sebe. Slike iz prirode, doživljaji vezani uz te slike i njihove promjene izneseni kroz četiri godišnja doba uz naglašenost njihovih osnovnih osobina“ kazala je Bukvić.

„Kada sam sa Snježanom dogovarala i birala slike koje će biti izložiti uz predstavljanje knjige Haiku poezije, pitala sam se kako spojiti ove dvije cjeline u jednu. Istražujući što je haiku, njegove zakonitosti pisanja, iščitavajući Snježanine haiku pjesma shvatila sam da je u stvari sve to jedna cjelina koja se ne može promatrati odvojeno. Sam haiku stavlja akcent na prirodu i čovjeka u njoj, spontanost, slutnju, skicu tako da potakne čitatelja da sam dovrši pojedinu sliku i tako sudjeluje u stvaranju. Ona kroz motive pejzaža, mrtve prirode i cvijeća nesvjesno dovršava svoje haiku pjesma. Ona je jedna svestrana umjetnica koja ima moć stvaranja nečeg novog na svojstven način, a ujedno istinski uživa u tom stvaralaštvu. Ovo svije predstavljane završila bih E.H. Gombrihtovom definicijom umjetnostl, i „ Umjetnost je jezik kojim jedan majstor može izraziti svoje mišljenje“ kazala je Slađana Milićević, magistra likovnih umjetnosti.
Za sam kraj, prisutnima se obratila i sama autorica Snježana Lovrić.

„Zahvaljujem što ste se odazvali mom pozivu za predstavljanje prve zbirke haiku poezije. Haiku je moj eksperiment, moj izlet u nešto manje poznato i evo, Bogu hvala, urodilo plodom. Ovom prilikom zahvaljujem Udruzi Bilig na čelu s gospodinom Tomislavom Primorcem iz Ljubuškog koji je najzaslužniji za realizaciju ovog djela.

Moje drage gošće, predstavljačice gđa Marica, Ljiljana i Slađana su dosta toga dobrog rekle i sve vam približile na čemu im se srdačno zahvaljujem. Veliko hvala domaćinima Napretka fra Andriji i tajniku Dragi, te hvala mladom glazbeniku Leonu Lasiću jer je svojom profesionalnošću uljepšao ovu večer. I na kraju, hvala gđi Vesni Slobođan koja je, kao što ste čuli, uspješno modelirala naš večerašnji program. Zahvaljujem i mojoj obitelji na podršci, oni su odgovorni za nastavak druženja uz dobar pršut i dobro vino“.

„Hercegovac svoj kraj u srcu ima vječito. Ja iz njega nikad nisam selila, osim što sam se premještala u nekim životnim prilikama i situacijama. Ali, u njem mi je srce i cijelo biće. Naš kraj nam nudi toliko prirodnih bogatstava koja su nam nadohvat ruke, i sve što nije u blizini naše ruke, jeste u blizini naših pogleda. Možemo se vječito diviti. Rasli smo uz plodove šipka, trešnje, grožđa, smokve, opijeni mirisom lavande i vrijeska, smilja, tilovine i ostalih trava. Što se tiče mojih slika, to je velika ljubav iz djetinjstva, vjerojatno dar Božji. Vječito sam maštala da moj san o izložbi slika postane java, i evo sad je sve to došlo na red. Inspiracija nikad ne može stati dok je god čovjek živ i zdrav. Moja zamisao da uz predstavljanje zbirke Haiku, bude izložba slika je prihvaćena od ljudi koji su mjerodavni za to, i u tom smo vidjeli jednu kompletniju cjelinu. U mojim pjesmama je ono što je i na slikama“ kazala je za Vrisak.info autorica Lovrić.

O inspiraciji i ideji da kroz haiku poeziju opiše godišnja doba i Hercegovinu, Lovrić kaže:
„Ako se vratimo u djetinjstvo provedeno na selu, i sad vidim naše stare bake s punim kantama mlijeka i osjetim miris toploga kruha, miris masla i lučenice koja je karakteristična za kraj mojih roditelja, za Drinovce. Tada je bila najizvornija i najukusnija i najkvalitetnija. Danas su sve kopije, iako dobre ipak su kopije.

Haiku sam malo proučila, pravila primijenila, a sve drugo imala u prirodi kao na dlanu, jer to nam nudi naša bogata Hercegovina. Svako godišnje doba je ukras prirode za sebe, a haiku to voli i haiku se temelji na prirodi i njezinim plodovima.“

Na pitanje o planovima za budućnost i novoj zbirci pjesama, odgovara da je realno očekivati novu zbirku pjesama.

„Već dugi niz godina povremeno, u tisku, objavljivam pjesme i povremeno se pojavljujem u nekim prigodama kulturnog sadržaja. Ovom prilikom se još jednom srdačno zahvaljujem Udruzi Bilig jer su oni moj kotač.“

Autorica je nadodala da je, kao osoba s umjetničkim darom, zaista sretna kada je u blizini ljudi koji to vide i cijene, koji imaju osjećaja i sluha.

„Oduševljava me entuzijazam mladih ljudi puni želje da što više nauče i prenesu u pisanom tragu, sukladno vremenu u kojem živimo i da taj trud i rad bude dio naše baštine, za naše naraštaje i za nas. Dok god imamo takve generacije, koje se znaju brinuti i njegovati naše najizvornije kršćanske vrijednosti, trajat će i naš narod i Hercegovina. To govorim kao majka trojice odraslih sinova koja se brine za budućnost naših potomaka“ zaključila je autorica Lovrić.

Autor fotografija Ante Šimić