Mladi glazbenici iz Ljubuškog podižu duhovnu scenu: Njihove pjesme diraju tisuće

U studiju u kojem nastaju Mislavove pjesme otvoreno su progovorili o pozivu, vjeri, inspiraciji i snazi zajedništva.

Od dječjih festivala do duhovne glazbe

Mislavov glazbeni put započeo je još u osnovnoj školi. Kao dječak pjevao je po kući, a roditelji su ga prijavili na dječji festival „Na jedrima glazbe“ u Ljubuškom. Već tada je, kaže, osjetio radost nastupa i stvaranja.

Ozbiljnije bavljenje glazbom počinje na fakultetu, gdje uči prve akorde i počinje svirati po kafićima i restoranima. Ipak, autorske pjesme dugo je čuvao za sebe.

– Pisao sam, ali u skrovitosti. Nisam imao hrabrosti to iznijeti javno. Jedino mjesto gdje sam osjećao slobodu bilo je klanjanje na Humcu. Tu sam prvi put osjetio da me Gospodin zove prema duhovnoj glazbi – iskreno govori Mislav.

Danas ne skriva zahvalnost što je ostao na tom putu.

„Sveti Antune“ – pjesma koja je postala himna

Širu prepoznatljivost donijela mu je pjesma „Sveti Antune“, napisana kao himna za Antunovske dane mladih u Zagrebu. U suradnji sa Stjepanom Brčinom i uz produkciju Mateja Brkića, pjesma je brzo zaživjela među vjernicima, osobito u Ljubuškom.

– Ta pjesma ima posebnu težinu jer je nastala iz zajedništva. Djeca je pjevaju u glas i to mi je najveća nagrada – kaže Mislav.

Pozitivni komentari i prihvaćenost među publikom za njega su, ističe, ponajprije Božji dar.

Suradnja koja je počela spontano

Suradnja s Matejom Brkićem započela je neočekivano. Iako prijatelji iz djetinjstva, život ih je nakratko razdvojio. Ponovno su se susreli u Mostaru, gdje je Matej pokretao glazbeni studio.

– Rekao mi je da radi studio, a ja sam imao pjesme koje sam želio snimiti. Krenuli smo s pjesmom za prvi ples, a ostalo je povijest – prisjeća se Mislav.

Matej ističe kako ga kod Mislava najviše impresioniraju talent za pisanje tekstova i radna etika.

– On ima nepresušan izvor ideja. Piše tekst, melodiju, harmoniju… I uvijek je spreman raditi. To je dar – kaže Brkić.

Zahvalnost kao životni stav

Najnovija pjesma „Riječ“ naglašava važnost zahvalnosti i povjerenja u Boga.

– Zahvalnost bi trebala biti na prvom mjestu. Ustati zahvalan, provesti dan zahvalan i zaspati zahvalan – poručuje Mislav.

Posebno emotivan projekt je i pjesma „Križa oprosta“, nastala u suradnji s Josipom Jelinićem, koji je prošle godine prošao tisuću kilometara kroz BiH moleći za pomirenje naroda. Mislav priznaje kako je taj projekt doživio kao snažan duhovni poziv.

– Sve se posložilo na način koji ne može biti slučajan. Od susreta nakon mise do same ideje. To je Božji put – kaže.

Nova dimenzija duhovne glazbe

Matej smatra kako duhovna glazba danas dobiva novu dimenziju, osobito među mladima.

– Prije deset ili petnaest godina scena je bila drukčija. Danas mladi izvođači unose nove stilove, pa čak i elemente modernih žanrova poput trepa. Sve to može biti na slavu Boga – ističe.

Ipak, dodaje kako praćenje trendova nije presudno, već je važno ostati autentičan.

Poruka publici: „Pomolite se za nas“

Na pitanje što bi poručio svojoj publici, Mislav odgovara jednostavno:

– Pomolite se za nas. Ovo nije samo glazba, ovo je duhovna borba.

U planu je i nova pjesma o muci Gospodinovoj, koja bi, ako sve bude prema planu, trebala izaći početkom Velikog tjedna.

Na kraju razgovora obojica su izdvojila njima drage duhovne skladbe – od „Blagoslovljen Bog uvijek je“ do „Dođi, Duše Sveti“ – a Mislav je za kraj otpjevao i dio refrena pjesme „Riječ“:

„Zatvori oči i srcem slušaj,

Njegova riječ te vodi u raj.

U slobodnoj volji Boga ne kušaj,

Jer On je Gospodin, tvoj jedini kraj.“

Priča iz Ljubuškog još jednom potvrđuje kako glazba može biti više od melodije – može biti molitva, svjedočanstvo i most koji povezuje srca.