Rimski logor Gračine: Otkriven jedinstven vojnički natpis ne samo u BiH nego i zemljama regije

Radove na tom lokalitetu započeo je Makaranin Josip Alačević još 1878. godine, nastavio za razdoblje Austro-Ugarske uprave neizbježni Carl Patsch (o čijim iskopavanjima nema pisanih tragova), onda koncem tridesetih godina Ulrich Kahrstedt, njemački povjesničar, zatim pedesetih godina arheolog Dimitrije Sergejevski, pa koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća Ivo Bojanovski, kao i niz drugih, daju naslutiti da je to interesantan arheološki lokalitet. Zanimljivo je navesti da je Sergejevski nakon istraživanja ustvrdio da su Gračine najstariji i najveći vojni logor u BiH, sagrađen prije cara Augusta (63. pr. Krista – 14. godine po Kr.), dok je niz drugih istraživača tvrdio da je riječ o vojnom taboru.

Nova otkrića u jesenskoj kampanji

Prošle jeseni krenulo je novo istraživanje pod nadzorom prof. dr. sc. Mirka Rašića. Da će taj zahvat bez obzira na skromnu površinu na kojoj se radilo, donijeti nečega novoga uvjerili smo se tijekom posjeta. Razgovor s profesorom Rašićem počeli smo pitanjem o rezultatima kampanje, je li, odnosno što je novoga donijela?

„S obzirom da je do sada istražena svega jedna petina pretpostavljene površine utvrđenog dijela nalazišta, svaka nova kampanja će ponuditi nove spoznaje, koje u većoj ili manjoj mjeri mogu utjecati na poznavanje predmetnog nalazišta. Pozicija novih arheoloških istraživanja je postavljena na temelju kombiniranih rezultata geofizičkih istraživanja i analize starih zračnih snimaka s ciljem pronalaska perimetralnih (nadtemeljnih), bedema, glavnih pristupnih komunikacija i pripadajućih fortifikacija. U tom smislu je kampanja bila u potpunosti uspješna, istraživanjima je dokumentirana prva rimska kula na Gračinama, dio sjevernog bedema i glavnog ulaza u vojni logor. Također pronađena je veća količina pokretnog arheološkog materijala, svakodnevnih utilitarnih predmeta koji odgovaraju militarnom (vojnom), kontekstu uglavnom s početka 1. stoljeća. Iz grupe posebnih predmeta svakako valja izdvojiti rimski carski građevinski natpis koji svjedoči o podizanju stalnog vojnog logora na Gračinama. S obzirom da je spomenik ponudio podatke o caru i njegovim iznimno kronološki osjetljivim titulama, status vojnog logora, kohorti koja je aktivna i upravlja lokalitetom, ali i aktualnom legatu, tj. upravitelju nekadašnje rimske provincije Dalmacije, s pravom možemo reći da je riječ o nalazu koji će umnogome utjecati na bolje poznavanje prošlosti ovog nalazišta, a dijelom i vojne prisutnosti u rimskoj provinciji Dalmaciji. Ne treba zanemariti da vojnički natpisi ovoga tipa do danas nisu dokumentirani u BiH, ali ni u zemljama regije, zbog čega se ovaj nalaz može svrstati u grupu izvanredne epigrafske baštine.“

Prirodom posla arheolozi su poslovično tajanstveni ljudi, imali smo dojam da su nedavna istraživanja tekla u svojevrsnoj konspiraciji, kao da ste vjerovali u značajna otkrića?

Terenska istraživanja podrazumijevanju ishodovanje suglasnosti i dozvola nadležnih Ministarstava, a po završetku izradu cjelokupnog terenskog izvještaja. U svrhu zaštite autorskog prava i znanstvenog integriteta, ali i intaktnog kulturnog depozita, praksa je pokazala da nije uputno objavljivati rezultate istraživanja tijekom procesa terenskih iskopavanja.

Jesu li, ako jesu, u kojoj mjeri su nedavna istraživanja upotpunila vašu doktorsku disertaciju „Rimsko nalazište na Gračinama kod Ljubuškog; Istraživanja 1977. – 1950.“?

Kao što sam već naglasio, svaka nova istraživanja će doprinijeti boljem poznavanju, ova kampanja je ponudila višestruke informacije o perimetralnim strukturama koje su ranije bile potpuno nepoznate, dok je pronalazak spomenika donio novu dimenziju po pitanju definiranja kronologije statusa stalnog vojnog logora, graditeljskih aktivnosti i upravljanja lokalitetom. U tom smislu će me svakako usmjeriti u daljem istraživačkom radu.

Novi nalazi riješili neke ranije dvojbe

Jesu li istraživanja, odnosno zadnji nalazi otklonili neke ranije nedoumice, odnosno dvojbe niza autora o karakteru rimskog logora Gračine?

Apsolutno. U odnosu na period od prvog spomena 1867. godine do 2017. godine kada su se isprepletale razne ideje i karakteru i kronologiji lokaliteta, počevši od pogrešnih atribucija pojedinih objekata, do cjelovitog statusa. Danas više nema nikakve dvojbe da je riječ o rimskom akusilijarnom (pomoćnom), logoru. Postoji čitav niz drugih otvorenih pitanja, koja se čak novim istraživanjima mogu produbljivati, međutim upravo zahvaljujući ranije spomenutom građevinskom natpisu možemo potvrditi neutemeljenost pretpostavke o nazivu Bigeste. Ovaj popularni antički toponim Ljubuškog kraja možemo povezati isključivo sa Mansio Bigeste poznatim sa tabulae Peuntigeriane, odnosno nepoznate pozicije rimske putne postaje negdje na području današnjih sela D. Radišići i Proboj.

Čuli smo da se na Gračinama priprema nova istraživačka kampanja, tko i što će konkretno raditi?

U suradnji Studija za Arheologiju Sveučilišta u Mostaru, Grada Ljubuškog i JP „Parkovi“ Ljubuški, organizirati će se uskoro nastavak kampanje arheoloških istraživanja sa profesorima i studentima arheologije Sveučilišta u Mostaru.

Uz voditelja Mirka Rašića na terenu su radili Ante Ilić, Tin Tomas i volonter Vinko Herceg.

Tekst: D. Musa
Foto: M. Rašić, D. Musa