'Zatucani' narod svjetski je kao Zagreb i New York, i u tome prirodniji
- Napisao/la Milan Ivkošić | Vecernji list
- Objavljeno u In medias res
- Ispis
- Pošalji e-mail
Moj imenjak, katolik iz Ljubuškog, koji je radio u Švedskoj, preko interneta upoznao je djevojku iz Sijera Leonea i nakon dopisivanja, svladavajući teške birokratske prepreke, otputovao u Afriku, tamo se oženio i doveo je u Ljubuški.
Iz kraja sam poput njegova, iz okolice Imotskoga, i sjećam se kako su stariji ljudi, pogotovo žene, komentirali neuobičajene ženidbe.
Upozna mladić pravoslavku, zaljube se i uzmu, i to je nekako podnošljivo. Jest da je nevjesta od onih koji se krste s tri prsta, jest da je "kršćanin" oženio "rišćanku", ali dobro, to je ista vjera, i gotovo se redovito događa da se udana pokatoliči, što joj i nije teško.
Idemo dalje. Upozna mladić muslimanku, uzmu se, ali to je već drukčije, "opasnije", "tuđa je to vira", no vrijeme i ljudi liječe šokove. I sad, upozna mladić crnkinju, zaljube se i uzmu - prije pola stoljeća reklo bi se da je to nezamislivo, nemoguće, "izvan svih prirodnih zakona".
S veseljem sam u našem listu pročitao povelik tekst o tom događaju, potvrdilo se moje staro uvjerenje da je taj "konzervativni", "primitivni", "zatucani" narod jednako svjetski kao i u Zagrebu, Londonu, Parizu, New Yorku... Čak bih rekao da je ta njegova svjetskost prirodnija.