Otišao je jedan i neponovljivi Lino Červar: Lino, hvala ti na svemu

Ako je i Dancima, Francuzima, Španjolcima, Nijemcima, baš svima, i mi smo morali na jednom turniru udariti u zid nakon dva desetljeća kontinuiteta koji, koliko je samo puta Lino Červar ponosno rekao, nije imao nitko osim Hrvatske.

Sve smo imali na pladnju makar igrom to nismo zaslužili. Katarsku pomoć, Dance bez Hansena, bez najvećeg motiva. Šezdeset minuta da se pokažemo jesmo li ili nismo. Nažalost, nismo. I to treba prihvatiti koliko god teško bilo.

Lino je jedan i neponovljiv, otac rukometa u Hrvata

Lino Červar doveo je hrvatski rukomet u godinu dana od europskog dna do svjetskog i olimpijskog vrha. Napravio, što će, također ponosno reći, nešto što neće više nitko. Otišao je ostavivši hrvatski rukomet s najlošijim rezultatom u 19 godina. Bez igre, bez glave, bez repa. Dušmani će reći bez izbornika. Htio je da taj trenutak, nakon europskog finala, u koje nas je vratio nakon deset godina, bude u Tokiju. Ispao je kakav je ispao. Svejedno, zaslužuje samo naklon. Ništa više.

Ušao je u osmo desetljeće života, iza sebe ima 47 godina trenerskog posla, prošao je četiri države, osvojio olimpijsko i svjetsko zlato, tri europska i dva svjetska srebra. Ovome možemo dodati i jedno zlato na Mediteranskim igrama.

Trenersku rukometnu karijeru počeo je u Rukometnom klubu Triko iz Novigrada 1974. godine.

Kad je počeo voditi Triko iz Novigrada, bio je najmlađi u momčadi. Baš svi igrači bili su stariji od njega!

Iz Novigrada je 1980. prešao u Istraturist iz Umaga, koji je iz pete lige uveo u prvu jugoslavensku. Tu se prvi put čulo za nekog čudaka iz Istre.

Mnogi su ga podcjenjivali, čak i napadali iz raznih krugova i lobija. Zagreb je tad bio praktički reprezentacija Jugoslavije, a protiv Line se mučio. S malim ribarskim mjestom. To znači da je opasnost bila svjetska!

"Već u sedmom, osmom razredu znao sam čime ću se baviti. Želio sam predavati hrvatski jezik. Zašto? Zato što sam smatrao da ću biti važan ako u školi budem predavao važan predmet", rekao je za 24sata.hr Lino.

U životu je, kaže, napravio sve što je planirao. Između ostaloga, bio je i novinar. Kolega...

Iako je u učionici i redakciji bio zadovoljan, nije to bilo to...

"Ni jedan ni drugi taj posao nisu me ispunjavali do daske. Paralelno sam gurao rukomet i tek kad sam krajem 80-ih godina odlučio biti profesionalni trener, znao sam da radim posao koji stvarno volim, koji me ispunjava. A to je vrh, to je tajna sreće. Sretan čovjek je onaj koji radi posao koji voli", često je isticao Lino.

Od 1991. godine radio je kao trener u Klagenfurtu, Austrija. Od 1994. do 2000. godine bio je trener, odnosno izbornik Talijanske rukometne reprezentacije i direktor svih talijanskih rukometnih selekcija. 1998. u Italiji objavljuje knjigu "Moje viđenje rukometa".

Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. godine je imenovan izbornikom Hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je paralelno vodio i talijanski RK Papilon Conversano. Od 2004. godine je ponovno u R.K. Croatia Osiguranje Zagreb, a 29. srpnja 2010. godine odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener RK Metalurg iz Skoplja, kojega je uspješno vodio u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj ligi prvaka.

U travnju 2017. godine vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine te izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine.

U lipnju 2018. godine imenovan je nasljednikom Zlatka Saračevića na mjestu trenera PPD Zagreba.

S hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018.U siječnju 2020., Hrvatska osvaja srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Švedskoj, Austriji i Norveškoj.

S klupe Hrvatske rukometne reprezentacije otišao je po drugi put nakon SP-a 2021. u Egiptu na kojemu je Hrvatska ostvarila jedan od najlošijih rezultata na velikim natjecanjima.

Sad je došlo vrijeme za neke druge

Što se, pak, dogodilo u samo 12 mjeseci, da od Hrvatske koja je jurila na glavu pa do Hrvatske koja ne zna gdje joj je glava, morat će detektirati onaj koji će doći umjesto Line. I njemu će trebati sva podrška mislimo li gledati naš rukomet u Tokiju. Tada, valjda, i s Cindrićem i s Duvnjakom i sa Stepančićem. Pa da vidimo je li ovo samo bio kašalj ili hrvatski rukomet dobiva upalu pluća...