Proteklih dana razgovarao sam s jednim vrlo bistrim mladićem koji mi je tijekom razgovora rekao: »Fra Mate, ja u dubini duše ne vjerujem u Boga.«
Protiv bolesti duha možemo se uspješno boriti, ali samo kad pojedinac prizna da ima taj poremećaj i čvrsto odluči riješiti ga se.
‘Čovjek koji je navikao mnogo raditi i koji je iznenada zbog bolesti morao odustati od svih svojih projekata, uspijevajući neprestano ostati u miru. To je kršćanin!’
“BEZ KRIVNJE IZOPĆEN ili MOJ KRIŽNI PUT – Četiri mjeseca u životu mladog Hrvatskog Domobrana” naslov je knjige Zvonka Springera iz Osijeka, jednog od tisuća stradalnika Hrvatskog križnog puta, na kojem je od Bleiburga do Sremske Mitrovice u poznatom četveroredu, kao ratni vojni zarobljenik, propješačio 555 kilometara, od čega većinu puta bosonog. Bosonog, jer mu je na samom početku tog puta neki “partizan” u opankama oduzeo čizme.
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, pozvao je sve ljude da istinu o širokobriješkim mučenicima traže putem činjenica. Osvrnuo se pritom i na izjave bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.
Prosvjednici koji su se pojavili u subotu, 18. svibnja na komemoraciji u Bleiburgu s jugoslavenskim zastavama, ali nisu sankcionirani od austrijske policije. Prilično čudno, s obzirom na to da je uljuđena Europa već odavno poručila da se odriče, dapače, zabranjuje sva obilježja bilo kojega totalitarističkog režima, svejedno je li riječ o nacizmu, fašizmu ili komunizmu.
Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.
Odvjetnik Davorin Karačić, kandidat NHS-a na izborima za Europski parlament, poznat i kao pravni zastupnik glazbenika Marka Perkovića Thompsona, na Facebooku se dotakao bivšeg predsjednika Ive Josipovića i njegovih izjava o širokobriješkim svećenicima, a njegovu objavu u cijelosti prenosimo:
Kada počnu neki hrvatski mediji: red svećenika, red Crkve, red vjeroučitelja itd. Često su na medijskoj trpezi vjeroučitelji. Oni su postali trn u oku mentalitetu svojevremenih nastavnika marksizma i socijalističkoga samoupravljanja.
Ona poznata o BiH kao zemlji koja je ‘i bošnjačka, i hrvatska, i srpska’ više ne vrijedi. Danas je to, zaista, ‘ničija zemlja’…
Specijalist za ratove 1990-ih objavio je 12. knjigu: “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi.
Ima tako poslova koje bi čovjek samo poželio imati. Recimo, onakvi kakve smo zamišljali kao klinci. Tješiti putnike kad im pobjegne autobus, recimo. Šamarati voćke dok ne pocrvene. Ili da se dočekuju pred ulazom djeca koja se vraćaju doma nakon 11 sati.