Senzacionalizam je svakodnevna pojava u medijima, a podrazumijeva način pisanja novinarskih tekstova u kojem novinari krše etička pravila svoje struke. To su tekstovi koji prenose govor mržnje, nisu utemeljeni na činjenicama, bave se nevažnim temama, vrijeđaju druge osobe, zadiru u privatni život, sadrže uznemirujuće fotografije unesrećenih osoba itd.
Ovaj osvrt (nemojte ga shvatiti kao polemiku jer ga pišem zbog hrvatske javnosti, a ne zbog autora članka na koji se osvrćem) na članak dr. Ive Josipovića “Bijesni čopor protiv istine” (Večernji list, 14. svibnja 2019.) pišem s podijeljenim osjećajima žaljenja, prezira, gađenja, pa i stida; kao bivši profesor Sveučilišta u Zagrebu.
Prvi put otkad je preuzeo HDZ, Andrej Plenković doživio je loš izborni rezultat. Plenkovićeve loše izborne karte s europskih izbora iskoristio je njegov stranački zamjenik, pasivizirani Milijan Brkić s kojim bi se Plenković, da je HDZ trijumfirao na izborima, vrlo vjerojatno konačno obračunao zbog Afere SMS. Ovako je Brkić jučer na Predsjedništvu Plenkoviću i njegovoj ekipi praktički očitao lekciju.
Čak dvije žene podrijetlom iz BiH, Željana Zovko i Ruža Tomašić, izabrane su u Europski parlament na nedjeljnim izborima i tako će neizravno zastupati i sunarodnjake iz države čija je europska budućnost krajnje upitna. Još jednoga zastupnika, suca Mislava Kolakušića, “svojataju” bh. Hrvati, iako je rođen u Zagrebu, budući da svi Kolakušići podrijetlo vuku baš iz okolice Rame na sjeveru Hercegovine.
Prečesto u medijima čitamo “mudre“ savjete kao npr.: prestanite se baviti ustašama i partizanima. Okrenimo se svakodnevnim problemima kojih imamo i tako previše, itd. Onda ti isti ”mudraci” par dana kasnije “opravdano“ lamentiraju u javnosti nad sveopćom ustašizacijom Lijepe naše potpuno ignorirajući kako je SOA svojedobno bila upozorila na porast ne ustaške, nego četničke ideologije u zemlji.
Proteklih dana razgovarao sam s jednim vrlo bistrim mladićem koji mi je tijekom razgovora rekao: »Fra Mate, ja u dubini duše ne vjerujem u Boga.«
Protiv bolesti duha možemo se uspješno boriti, ali samo kad pojedinac prizna da ima taj poremećaj i čvrsto odluči riješiti ga se.
‘Čovjek koji je navikao mnogo raditi i koji je iznenada zbog bolesti morao odustati od svih svojih projekata, uspijevajući neprestano ostati u miru. To je kršćanin!’
“BEZ KRIVNJE IZOPĆEN ili MOJ KRIŽNI PUT – Četiri mjeseca u životu mladog Hrvatskog Domobrana” naslov je knjige Zvonka Springera iz Osijeka, jednog od tisuća stradalnika Hrvatskog križnog puta, na kojem je od Bleiburga do Sremske Mitrovice u poznatom četveroredu, kao ratni vojni zarobljenik, propješačio 555 kilometara, od čega većinu puta bosonog. Bosonog, jer mu je na samom početku tog puta neki “partizan” u opankama oduzeo čizme.
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, pozvao je sve ljude da istinu o širokobriješkim mučenicima traže putem činjenica. Osvrnuo se pritom i na izjave bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.
Prosvjednici koji su se pojavili u subotu, 18. svibnja na komemoraciji u Bleiburgu s jugoslavenskim zastavama, ali nisu sankcionirani od austrijske policije. Prilično čudno, s obzirom na to da je uljuđena Europa već odavno poručila da se odriče, dapače, zabranjuje sva obilježja bilo kojega totalitarističkog režima, svejedno je li riječ o nacizmu, fašizmu ili komunizmu.
Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.