Kako prepoznati senzacionalizam u medijima
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u In medias res
- Ispis
- Pošalji e-mail
Senzacionalizam je svakodnevna pojava u medijima, a podrazumijeva način pisanja novinarskih tekstova u kojem novinari krše etička pravila svoje struke. To su tekstovi koji prenose govor mržnje, nisu utemeljeni na činjenicama, bave se nevažnim temama, vrijeđaju druge osobe, zadiru u privatni život, sadrže uznemirujuće fotografije unesrećenih osoba itd.
Senzacionalističke vijesti usko su povezane s komercijalizacijom medija. Kaže se da su vijesti postale roba na tržištu pomoću koje mediji ostvaruju profit.
Izvještavanje o nevažnim temama
Novinari se u svom izvještavanju često koriste atraktivnim i senzacionalističkim informacijama koje se odnose na privatni život javnih i poznatih osoba.
Ovakve informacije popraćene su šokantnim fotografijama, prikazane su na bombastičan način i nisu utemeljene na ozbiljnoj novinarskoj analizi samoga događaja. Sadržaj takvih vijesti uglavnom su tračevi, glasine, afere i skandali, koji se oslanjaju na neprovjerene informacije i neimenovane izvore.
Kršenje prava na privatni život
Privatni i obiteljski život svake osobe zakonom je zaštićen od senzacionalističkog izvještavanja. Nažalost, novinari često pišu o obiteljskim problemima, nesuglasicama i preljubima domaćih i stranih osoba iz javnoga života.
Ovakve vijesti smatraju se neetičnim jer sadrže privatne informacije koje nisu povezane s radnim mjestom na kojem se te osobe nalaze, a nisu od javnog interesa građana.
Povreda nečijeg ugleda u društvu
Dostojanstvo (lat. dignitas) podrazumijeva pravo svake osobe da ju se poštuje od rođenja. Ugled (lat. reputatio) označava opće mišljenje o nekoj osobi, skupini ili organizaciji. Postoje različiti zakoni kojima se štite ugled i dostojanstvo svake osobe u društvu.
Novinar je dužan poštovati te zakone i ljude o kojima piše ne smije vrijeđati niti o njima objavljivati neistinite i neprovjerene informacije.
Novinar u javnosti ne smije stvoriti pogrešan zaključak o nekoj osobi, tj. dovesti je na loš glas u društvu. Osoba bi kasnije mogla trpjeti nelagodu, sram i pritisak okoline u kojoj živi.
Ovakvim načinom izvještavanja najčešće su pogođene javne i slavne osobe.
Izvještavanje o tragedijama i nesrećama
Kada izvještavaju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima, novinari moraju biti posebno oprezni. Dužnost je svakog novinara voditi računa o dostojanstvu sudionika događaja o kojemu izvještava.
U medijima često pronalazimo detaljne opise tragičnih događaja, uznemirujuće fotografije i podatke kojima se otkriva identitet unesrećenih osoba. Novinari znaju otići i korak dalje te tražiti mišljenja stručnjaka, komentare osoba bliskih žrtvi i na taj način nesretan događaj danima prikazivati u medijima.
Opisivanjem, prepričavanjem i čitanjem takvih vijesti, unesrećena osoba iznova proživljava tragičan događaj. Taj efekt naziva se sekundarna viktimizacija.
Izvještavanje o ratovima
Ratno novinarstvo postojalo je još u vrijeme antičke Grčke kada je legendarni pisac Homer u svojim epovima opisivao ratne borbe. Smatra se jednim od najzahtjevnijih oblika novinarstva jer su ratni novinari za vrijeme izvještavanja u stalnoj životnoj opasnosti.
Prilikom izvještavanja o ratovima, novinari trebaju pisati samo provjerene činjenice. Svaki bi novinar trebao jasno napisati kako je došao do određenih informacija. Za novinara je važno prilikom izvještavanja ostati neutralan.Mora se izbjegavati objavljivanje mučnih detalja i fotografija. Nijedan novinar ne smije manipulirati sadržajem koji objavljuje, a posebno ratnim fotografijama. U prikazivanju ratnih sukoba mediji ne smiju manipulirati riječima, zvukom i slikom. Novinari, a posebno snimatelji, ne smiju manipulirati odabirom kuta snimanja. U ratnim okolnostima novinari svojim izvještavanjem moraju pridonositi mirnom rješenju sukoba, a ne poticati nasilje iznošenjem mučnih detalja. Odgovornost novinara od velike je važnosti za mogući završetak rata.
Izvještavanje o djeci
Djeca su društveno najosjetljivija skupina i zato je zabranjeno otkrivati njihov identitet. Novinar ne smije objavljivati jasne fotografije djece niti stavljati opise zbog kojih bi dijete kasnije moglo trpjeti zlostavljanje okoline u kojoj živi. Identitet nije samo ime i prezime, a inicijali djeteta, broj godina, naziv škole koju dijete pohađa te ime i prezime roditelja samo su neki od dijelova identiteta koji nam mogu otkriti o kojemu je djetetu riječ u nekom članku.
Dok izvještava o djeci, novinar mora pisati o problemu s kojim se ono nosi, a ne o djetetu.