Iz ljubuške rukometne povijesti: Tomislav Zlojić - tri nezaboravne godine u Izviđaču
- Napisao/la IKS Portal | Goran Skoko | "Akadem i ja"
- Objavljeno u Šport
- Ispis
- Pošalji e-mail
U nedostatku sportski događaja u našem gradu odlučili smo se vratiti malo u povijest i prisjetiti se legendi rukometnog kluba Izviđač.
Tekstovi koje ćemo objavljivati već su doživjeli svoju promociju u Listu za promicanje kulture i športa "Akadem i ja", a uredništvo potpisuje profesor Goran Skoko.
Legende Izviđača - Tomislav Zlojić (tri nezaboravne godine u Izviđaču), intervju objavljen u časopisu "Akadem i ja" u travnju 2012. godine.
Bez obzira na sve uspjehe Izviđača u novijoj povijesti kluba - odlične rezultate u Ligi prvaka, mnogi će, ipak, reći da se bolji rukomet u Ljubuškom igrao osamdesetih godina.
I oni skromnijeg rukometnog znanja s lakoćom su znali prvu sedmorku Izviđača. Izviđač se godinama oslanjao na igrače iz vlastitog pogona, dobro organizirane omladinske škole.
Kada su u Ljubuškom uvidjeli da imaju potencijal za viši rang, doveden je dvojac iz Mehanike (Metković) Mirko Nikolac i Tomislav Zlojić kako bi pojačali momčad. Nikolac je bio organizator igre, razornog i preciznog šuta, dok je Zlojić igrao na poziciji kružnog napadača. Ovaj dvojac bio je toliko uigran da bi im u današnje vrijeme pozavidjeli Balić i Vori.
S obzirom da je Metković grad rukometa, za mene nije bilo dvojbe kojim se sportom baviti. S nepunih 15 godina, kod trenera Zdravka Vučićevića, počeo sam s treninzima u Mehanici i prošao sve kategorije do prve momčadi. Mehanika je igrala Drugu ligu Jugoslavije i imala jaku momčad, tako da se do prvog sastava bilo teško probiti, rekao je Tomislav Zlojić.
Jaka konkurencija u Mehanici glavni je razlog Vašeg dolaska u Ljubuški?
Željan afirmavije i veće minutaže, a na nagovor trenera Izviđača Mirka Novkovića, nakon sezone provedene u RK Borac (Čapljina),zajedno sa suigračem Mirkom Nikolcem dolazim u Ljubuški. Osim Mladena Škorputa i Zdenka Sušca, momčad mi je bila nepoznata, no primljen sam odlično i brzo sam se uklopio.
Izviđač u to vrijeme bilježi odlične rezultate - ulazi u Jedinstvenu republičku ligu BiH?
Bili smo prava klapa, igrali rukomet na visokoj razini. S lakoćom smo pobjeđivali najjače momčadi lige, sarajevsku Bosnu, Čelik (Zenica), bili na domak Druge lige Jugoslavije, ali skromni uvjeti, nedostatak dvorane, glavni je razlog što nismo napravili još više. Tri sezone provedene u Izviđaču (1981.-1984.) najljepši su period u mojoj igračkoj karijeri.
Nažalost, poprilično rano, u svojoj 28 godini, silom prilika morali ste prekinuti igračku karijeru?
U prometnoj nezgodi stradalo mi je lijevo koljeno. Ozljeda je bila teže prirode, to je ujedno bio i kraj moje igračke karijere.
Ostali ste i dalje u sportu?
Radio sam kao tajnik u ŽRK Metković te kao trener u Omladinskoj školi Jambo. Rad s djecom predstavljao mi je veliko zadovoljstvo. Imam dvojicu sinova, Ivana i Zvonimira, koji su također trenirali rukomet, bili veći talenti od mene, no nedostajala im je moja upornost da naprave nešto više.
I danas redovito pratite utakmice Izviđača?
Sa suigračima iz svoje generacije ostao sam i dan danas u dobrim odnosima, tako da se redovito viđamo na utakmicama Izviđača. Mislim da je SEHA regionalna liga prava stvar, nudi dosta jakih, atraktivnih utakmica, što mnogo znači ovoj mladoj momčadi Izviđača.Pohvalio bih odličan rad u Rukometnoj akademiji. U malo vremena afirmirati toliko mladih igrača, reprezentativaca, velika je stvar.
