Dogodilo se na današnji dan, 7. veljače... [Održana premijera Pinocchia]

Emile Zola na današnji je dan 1898. godine izašao pred sud u Parizu zbog svog pamfleta J'Accuse kojim je optužio francusku vladu za antisemitizam i nepravedno utamničenje Alfreda Dreyfusa, časnika generalštaba francuske vojske koji je optužen za špijunažu. Zola je tvrdio da je Dreyfus optužen bez dokaza, no na kraju je proglašen krivim i pobjegao je u Englesku kako bi se spasio zatvora.

Na današnji dan 1907. godine održan je i poznati Marš blata, prvo veliko javno okupljanje koje su organizirale američke sufražetkinje, preteče feministica, kako bi se izborile za ženska prava. Na žalost, u nekim visoko razvijenim zemljama prava žena počela su se poštovati puno, puno kasnije, pa su tako 1971. godine žene dobile pravo glasa u Švicarskoj!

Da ne bi sve bilo tamno, pobrinuli su se u Hasbru, preciznije u njihovoj podružnici Parker Brothers koji su na današnji dan 1935. godine izbacili na tržište jednu od najdugovječnijih i najpopularnijih igara na svijetu, Monopoly.

Pet godina kasnije održala se premijera drugog dugometražnog animiranog filma u povijesti, Disneyevog Pinocchia. Uspjeh prvog, Snjeguljice i sedam patuljaka, ponukao je Walta Disneya da uloži sve potencijale svog studija u stvaranje nove uspješnice prema legendarnom predlošku. Film je osvojio dva Oscara, za originalnu muziku i naslovnu pjesmu When You Wish upon a Star.

Na današnji dan dogodile su se i dvije vrlo značajne stvari za budućnost Europe: 1990. godine Centralni komitet Komunističke partije Sovjetskog Saveza pristao je na održavanje višestranačkih izbora, a dvije godine kasnije potpisan je Ugovor iz Maastrichta koji je označio početak stvaranja Europske Unije.

Rođendani slavnih osoba uključuju poznatog britanskog književnika Charlesa Dickensa, nenadmašnog američkog komičara Chrisa Rocka, zvijezdu country muzike Gartha Brooksa, engleskog vizionara Sir Thomasa Moora, psihologa Alberta Adlera, zadnjeg kineskog cara Pu Yia i glumca Jamesa Spadera.

Na današnji dan, 7. veljače 2014. godine preminuo je Nediljko Vegar, dragovoljac i legenda Domovinskog rata. Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Njegov brat Pavao ubijen je 1972. kao jedan od vođa Bugojanske skupine koja je upala u Jugoslaviju pokušavši je srušiti. Ubrzo su uhićeni Nediljko i njegovi otac te odvedeni u zatvor. Ipak, Nediljko je uspio izaći iz zatvora nakon čega je počeo planirati bijeg iz Jugoslavije. To mu plazi za rukom u srpnju 1973. godine. Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s ostalim političkim emigrantima te je pristupio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu i Hrvatskoj mladeži Uzdanice. Zbog svojih djelovanja postao je poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga je kasnije i Bruno Bušić odabrao kao bliskog suradnika i prijatelja.

Početkom ljeta 1991. godine vratio se u Hrvatsku, te pristupio dragovoljačkom "S-vodu". Radilo se o diverzantskoj postrojbi koja je zahtjevnu obuku i pripreme za borbene zadaće započela u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjelovao je i u borbama na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom. "S-vod" uskoro je prerastao u I. Svehrvatsku udarnu bojnu koja početkom siječnja 1992. ulazi u sastav 4. gardijske brigade kao njezina 5. bojna.

Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992. Nediljko Vegar pristupio je specijalnim postrojbama Glavnog stožera Oružanih Snaga Republike Hrvatske. S njima je sudjelovao u operaciji „Maslenica“ da bi se potom opet vratio u 4. gardijsku brigadu. U njoj ostaje do kraja 1994. godine. Tada je prešao u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Pukovnik Damir Tomljanović - Gavran'' u Šepurinama gdje je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Iako to nije morao, obzirom na dužnost koju je obnašao, Nediljko se dragovoljno prijavio i uspješno završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku.

Bio je najstariji polaznik iznimno teške obuke no u ničemu nije zaostajao za puno mlađim kolegama. U vrlo kratkom vremenu, koliko zbog svoje karizme iz emigrantskih dana, toliko i zbog svog znanja, iskustva, ljudskih i moralnih vrlina, Nediljko je vrlo brzo postao omiljen kako kod polaznika tako i kod instruktora i ostalih djelatnika postrojbe. Po završetku navedenih obuka ostao je raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Dao je veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama „Ljeto '95“ i „Oluja“.

U Obučnom središtu, Nediljko je ostao do kraja 1997. godine kada prelazi u Zagreb u Vojno obavještajnu zajednicu. Umirovio se 2005. godine, a preminuo je na današnji dan 2014. nakon zloćudne bolesti. Jednom prilikom kazao je:

"Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brata Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim naraštajima je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima."