Dogodilo se na današnji dan, 4. kolovoza...
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u Povijesni kutak
- Ispis
- Pošalji e-mail
Nastao pjenušac Dom Perignon, započela vojno-redarstvena akcija Oluja.
Rimljani su tijekom prvog židovsko-rimskog rata 70. godine uništili drugi jeruzalemski hram, na hebrejskom zvan Bet HaMikdaš, odnosno Sveta kuća. Nakon što su židovi 66. osvojili Jeruzalem, Rimljani su predvođeni budućim carem Titom i Tiberijem Juliom Aleksandrom opsjeli Jeruzalem 70. godine. Unatoč početnim uspjesima u odbijanju rimskih napada Zeloti su među sobom bili duboko podijeljeni. Dodatni problem bilo je rimsko ometanje dostave vode i hrane, a Tit je braniteljima probleme višestruko povećao pustivši brojne hodočasnike u grad, a onda im zabranivši izlaz. Nakon što je izgubio mnogo vojnika, Tit je u jednom pokušaju pregovora i sam gotovo stradao, te je odlučio dovršiti započeti posao silom. Probio je Treći i Drugi zid, a zatim se koncentrirao na utvrdu Antonia, no branitelji su odbili nekoliko napada. Na kraju su Rimljani uspjeli osvojiti utvrdu koja je nakon Hrama bila drugo najviše mjesto u gradu. Zeloti su i tada nastavili pružati žestok otpor. Tijekom jednog od sukoba jedan legionar je protiv zapovijedi zapalio zgradu pokraj Hrama. U općem kaosu vatra je prerasla u veliki požar koji je potpuno uništio Hram i proširio se na druge dijelove grada. Tit nije u planu imao uništenje veličanstvene građevine. Vrlo je vjerojatno da ga je htio pretvoriti u rimski hram posvećen caru i rimskom panteonu, no vatra se proširila toliko brzo da je se nije moglo zaustaviti i Hram je potpuno uništen na Tisha B'Av, dan koji Židovi i danas obilježavaju postom. Nakon uništenja Hrama dio branitelja je pobjegao, dio se zabarikadirao, a neki su još uvijek pružali otpor po ulicama pa je grad pod rimskom kontrolom u potpunosti bio tek 7. rujna. Nakon ovladavanja gradom započeo je pljačkaški pohod tijekom kojeg je većina stanovnika bila ubijena ili pretvorena u roblje. Tit je po završetku pljačke naredio da se grad uništi, a to je učinjeno toliko temeljito da su ljudi jedva mogli prepoznati mjesto na kojem je stajao Jeruzalem. Uništenje drugog hrama i grada u kojem je stajao označilo je početak masovnog židovskog egzodusa jer su ih stotine tisuća pobjegle iz Judeje i postupno se naselili u gotovo svim krajevima Mediterana.
Prema popularnom vjerovanju 1693. godine nastao je prvi, svjetski poznati vrhunski šampanjac Dom Pérignon. Međutim, prvi prestižni cuvée pod tim imenom bio je berba 1921., a u prodaju je pušten tek 1936. Akter brojnih popularnih mitova o tom skupom vintage vinu je Dom Pierre Pérignon. On je bio redovnik benediktinske opatije Hautviller koji je ostavio velik utjecaj na proizvodnju vina u francuskoj pokrajini Champagne, ali i šire. Zato danas njegovo ime nosi prestižni cuvée Moët & Chandona. Popularni mitovi najčešće mu pripisuju 'izum' pjenušavog šampanjca, no to je pogrešna tvrdnja jer je taj stil šampanjca postao dominantan tek sredinom 19. stoljeća, a i Pérignon je u svom radu najviše napora ulagao u sprečavanje druge fermentacije. U Pérignonovo vrijeme nevolja je bila što su mrtvi kvasci ostajali u boci, a njihov je talog zamućivao vino i davao mu neugodan okus. Naknadnim drugim vrenjem razvije se ugljični dioksid koji mu daje lijepu pjenu i osobit okus. Problem s pjenušcima u ono vrijeme bila je druga fermentacija koja se obično odvijala u proljeće, s dolaskom toplijeg vremena. To je često rezultiralo doslovnim uništenjem velikih količina vina jer bi naglo nakupljanje ugljičnog dioksida u bocama uzrokovalo njihovu eksploziju koja se u zbijenim podrumskim uvjetima često razvila u lančanu reakciju. Canon Godinot je 1718. objavio popis pravila za vinarstvo koje je navodno sastavio Dom Pérignon. Među njima je preporuka da se u proizvodnji koristi samo sorta Pinot Noir, te brojni detaljni savjeti o branju grozdova i njihovoj obradi. Još jedna važna stvar koju je zagovarao Pérignon bila je nužnost proizvodnje vina isključivo prirodnim putem, bez dodavanja ikakvih supstanci 'sa strane' pa ga se u današnjim okvirima može smatrati zagovarateljem organskog uzgoja i proizvodnje. Oko ovog radišnog benediktinca isprepletene su brojne priče, od spomenutog 'izuma mjehurića', do prvog upotrebljavanja čepa, mogućnosti da kušajući jednu bobu s grozda pogodi u kojem vinogradu je rasla, a jedna od netočnih legendi je i ta da je bio slijep. No i kada se oduzmu sva preuveličavanja, Dom Pérignon je svojim radom za vinarstvo postigao mnogo više od vina koje danas pod njegovim imenom simbolizira prestiž.
Vojno-redarstvena akcija Oluja započela je 1995. godine, a u njoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina. Operacijom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije, odnosno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Pripreme za opsežnu akciju bile su Operacija Maslenica i Medački džep, te Zima '94., Skok-1, Bljesak, Skok-2, Ljeto '95. i još neke manjeg intenziteta. Mirovne snage UN-a koje su bile razmještene uz bojišnicu (UNCRO) unaprijed su obaviještene o početku operacije. Oluja je počela u 5 sati ujutro, kada je najveći dio Hrvatske vojske zajedno s policijskim specijalcima krenuo u napad na bojišnici od Jasenovca na istoku do Bosanskog Grahova na jugu. Prije samog napada, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je napalo neprijateljske centre veze i zapovjedna mjesta (Jelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić). Istovremeno se topovima i raketama tuklo po prednjoj crti i dubini srpskih snaga. Operacije su se odvijale u četiri sektora: Banovina, Kordun, Lika i Dalmacija, a u njima je sudjelovalo između 150 i 200 tisuća hrvatskih vojnika od kojih oko 50 tisuća pripadnika redovne vojske. Vojska RSK brojala je oko 40 tisuća vojnika na zapadnom i 20 tisuća vojnika na istočnom bojištu no ovi drugi se nisu borili. Treba istaknuti da je prvi dan Oluje za Hrvatsku vojsku bio najkrvaviji dan čitavog Domovinskog rata. Toga dana u žestokim borbama za probijanje prvih srpskih linija život je izgubio 121 hrvatski vojnik. Ukupni hrvatski vojni gubitci bili su 174 poginulih, 1.100 ranjenih vojnika, 3 zarobljena, 15 nestalih. Nepovratni gubici Srpske vojske Krajine bili su znatno veći od hrvatskih. Po hrvatskim podacima, do 21. kolovoza 1995. asanirano je i uredno sahranjeno 560 poginulih pripadnika SVK. Nakon većinom uspješnih prvotnih proboja kroz srpske linije obrane vojska i političke strukture RSK počele su ubrzano povlačenje kupujući vrijeme pregovorima o predaji. Srpska strana znala je da se na njih sprema veliki napad koji su očekivali u srpnju te su od tada bili u stanju najviše uzbune, a razrađeni su i planovi masovne evakuacije vojne opreme, vojnika i civila. Taj egzodus odobrili su i pokrenuli general Mile Mrkšić i predsjednik RSK Mile Martić te ga kasnije uz preuveličavanje pokušali prikazati kao ciljano protjerivanje srpskog stanovništva s područja tzv. Krajine. Tijekom evakuacije ta područja je prema hrvatskim podacima napustilo 90 tisuća, prema UN-ovim 150 tisuća, a prema srpskim 250 tisuća ljudi. Tijekom same operacije hrvatske vojne snage nisu srušile niti jedan vjerski objekt niti je bilo masovnog uništavanja imovine. No, u razdoblju nakon akcije zabilježena su kriminalna djela ubojstva nad pojedinim preostalim Srbima, kao i paljenje napuštenih kuća i drugih objekata. Prema hrvatskim izvorima nakon Oluje nestalo je nekoliko stotina građana srpske narodnosti, dok srpski izvori govore o 2.500 nestalih Srba. Na hrvatskim je sudovima u slučajevima vezanim uz zločine nakon Oluje optuženo 1.949 osoba hrvatske nacionalnosti, dok su osuđene 1.492 osobe, od toga za ubojstvo 27 osoba. Operacija Oluja je najpoznatija i najveća operacija Hrvatske vojske i jedan od simbola Domovinskog rata. Iako njome nije oslobođena cijela zemlja, Oluja se računa kao kraj rata u Hrvatskoj, dok je u BiH odigrala ključnu ulogu oslobađanjem bihaćkog džepa. Njome se promijenio strateški odnos snaga u cijeloj regiji, ali vjerojatno najvažniji rezultat je poraz koncepta Velike Srbije na tlu Hrvatske i stvaranje uvjeta za svršetak rata u BiH.
Dobar dio portala kao glavnu vijest stavio je rečenicu "Severina je trudna!!", popraćenu prigodnom fotografijom spomenute u pratnji oca djeteta. S obzirom na medijsku pažnju, vjerojatno će se ovaj dan u budućnosti slaviti kao dan kad je kraljica Hrvatistana objavila sretnu vijest.
Rimokatolički papa Urban VII., koji je ostao zapamćen po tome što je umro samo 13 dana nakon izbora na dužnost, te po uvođenju zabrane pušenja u crkve, što je bila prva u svijetu zakonska zabrana uporabe duhanskih proizvoda na javnim mjestima, rođen je u Rimu 1521. godine.
Britanska 'kraljica majka' Elizabeth Bowes-Lyon, odnosno Elizabeth Angela Marguerite, koja je postala poznata kao 'kraljica majka' nakon smrti svojeg muža Georgea VI. kako bi se izbjegle zabune s njenom kćerkom, današnjom britanskom, kraljicom Elizabeth II., a koja je u povijest ušla kao poslijednja britanska kraljica koja je nosila krunu Irske i Indije, te osoba koju je Hitler zbog neslomljivog duha i potpore koju je pružala Britancima tijekom II. svjetskog rata proglasio 'najopasnijom ženom u Europi', rođena je 1900. godine u Londonu.
Američki glazbenik Louis Armstrong, legenda jazza koja je tijek0om karijere postala njegov neosporni čelnik, te svjetski poznat i priznat umjetnik kojeg su voljeli zbog nevjerojatno čistog i prodornog sviranja na trubi i specifičnog hrapavog pjevanja, a još više zbog ljudske topline i velikodušnosti kojom je zračio, rođen je u New Orleansu 1901. godine.
Američki glumac Don Sinclair Davis, koji je uz to bio profesor, slikar i časnik u američkoj vojsci, zapamćen po nastupima u filmovima i serijama Look Who's Talking, Cadence. Twin Peaks, Look Who's Talking Too, Hook, Highlander: The Series, Cliffhanger, The X Files, The 6th Day, The Twilight Zone, Andromeda i brojnim drugima, rođen je 1942. godine u Aurori u Missouriju.
Američki scenarist i glumac, povremeni redatelj, pjevač i dramatičar Billy Bob Thornton, čiji je uspon počeo sredinom '90-ih kada je za film Sling Blade dobio Oscara za najbolji scenarij, dobitnik brojnih filmskih nagrada, a zapamćen po ulogama u filmovima Chopper Chicks in Zombietown, One False Move, Tombstone, Indecent Proposal, On Deadly Ground, Dead Man, The Apostle, A Simple Plan, Armageddon, Homegrown, The Thin Red Line, Monster's Ball, The Alamo, Eagle Eye i brojnim drugima, rođen je u Hot Springsu u Arkansasu 1955. godine.
