Na današnji dan 1991. godine službeno su osnovane Hrvatske obrambene snage

Pripadnici HOS-a bili su dragovoljačke oružane postrojbe za obranu Hrvatske i BiH (te Slovenije) od velikosrpske i JNA agresije, vojno krilo državotvorne Hrvatske stranke prava (HSP), koja je u Hrvatskoj obnovljena 25. veljače 1990., 61 godinu nakon zabrane od 6. siječnja 1929. godine.

U Hrvatskoj, HOS je početkom 1992. pripojen u HV. HOS u BiH činio je dio Armije BiH, no poslije ubojstva generala Blaža Kraljevića, uskoro se počeo osipati i raspadati, te Hrvati uglavnom prelaze u HVO, a Muslimani u ABiH, i između njih izbija otvoreni hrvatsko-bošnjački sukob.

Među osnivačima HOS-a bili su Dobroslav Paraga, politički zatvorenik u komunističkom režimu i poznati te priznati borac za ljudska prava, koji je bio predsjednik HSP-a te vrhovni zapovjednik HOS-a, Ante Paradžik, politički zatvorenik u komunizmu, koji je obnašao dužnost dopredsjednika HSP-a te načelnika Ratnog stožera HOS-a, Alija Šiljak, jedan od najpoznatijih hrvatskih rodoljuba islamske vjere te graničar sa Drine... Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli, išao je HOS! Bili su prvi u napadu a zadnji u povlačenju, ratovali su časno, i za dom spremni branili hrvatski dom! Ratni stožer HOS-a nalazio se u Zagrebu u Starčevićevu domu, a za Hercegovinu i Bosnu u Ljubuškom i Zenici. Samostalna satnija osiguranja, postrojba HOS-a sa područja Zagreba, osnovana je još 15. lipnja 1991., a 22. siječnja 1991. u Splitu je oformljen vod pripadnika HSP-a koji se stavio na raspolaganje MUP-u, začetak 9. bojne HOS-a. Cilj i ideja HOS-a bilo je ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike BiH, putem referenduma.

Kako bi bili što spremniji suprotstaviti se velikosrpsko-crnogorskom i JNA agresoru te pobunjenim srbo-četnicima, HOS-ovci su prolazili obuku u kampovima za obuku, kao primjerice u Sloveniji (Kočevje), kampu Bosiljevo (prvi kamp za obuku HOS-a u Hrvatskoj), na Žumberku, itd.

Javna smotra HOS-a održana je na Jelačićevu trgu 10. rujna 1991.

U Hrvatskoj, HOS se na terenu stavio pod zapovijedanje ZNG RH (što znači da nisu bili paravojni), što se vidi iz primjera Vukovarske satnije HOS-a čiji su se pripadnici po dolasku u obranu Vukovara podredili zapovjedništvu 204. brigade i zapovjedniku Mili Dedakoviću Jastrebu. Zapovijed M. D. Jastreba HOS-ovcima po dolasku bila je da idu na Sajmište, najtežu i najkrvaviju gradsku bojišnicu, gdje se vode ulične borbe za svaki pedalj Hrvatske. HOS dolazi u Vukovar krajem rujna 1991. u tri skupine: u prvoj 39, u drugoj 14 bojovnika (koji ostaju do kraja braniti Bogdanovce) i u trećoj njih 5, što je ukupno činilo brojku od 58 bojovnika, od kojih je život za Domovinu na vukovarskom bojištu položilo njih 25, a većina preživjelih je ranjavana jednom ili više puta. U samom Vukovaru HOS je primio u svoje redove još troje vojnika.

Osim Vukovara, HOS-ovci sudjeluju u obrani i drugih dijelova napadnute Hrvatske, primjerice: Dubrovnika, na Srđu, u čijoj obrani 1991. sudjeluje splitska 9. bojna HOS-a Rafael vitez Boban, postrojba koja je dala veliki doprinos obrani Hrvatske na dalmatinskom ratištu, te u BiH i Slavoniji, a poznata je i po 43-dnevnoj obrani Škabrnje 1993. godine od srpsko-četničkih postrojbi, među njima su bile i tzv. ''Alfe'' koje vodi ratni zločinac tzv. Kapetan Dragan, poslije 43 dana HOS-ovcima iz 9. bojne dolazi smjena, nakon čega Škabrnja pada i nije oslobođena sve do Oluje, dok su je držali pripadnici 9. bojne, Škabrnja nije pala! HOS-ovci sudjeluju i u obrani Gospića, Vinkovaca, pa i samog Zagreba (u blokadi vojarni Borongaj i Maršalka), Jasenovca, Osijeka, i drugih krajeva Slavonije, Kupresa, Livna, Bosanske Posavine, Sarajeva, Mostara i doline Neretve, srednje Bosne, istočne Bosne, te drugih najkritičnijih dijelova napadnute Hrvatske i BiH. Treba naglasiti da je borbeni ratni put HOS-ovaca čist, bez ratnih zločina, a kriterij za ulazak u HOS bila je dragovoljnost, u HOS-u su tako ratovali dragovoljci bez obzira na nacionalnu, vjersku, pa i političku pripadnost: Hrvati katolici, hrvatski pravoslavci, muslimani, brojni strani dragovoljci pristigli iz raznih zemalja u obranu Hrvatske, Hrvati iz dijaspore, lojalni Srbi...neki pripadnici HOS-a bili su i članovi HSP-a, no ne svi.

Dana 21. rujna 1991. na povratku sa stranačkog skupa HSP-a iz Križevaca ubijen je na policijskom punktu ''Jež 2'' u Sesvetama načelnik ratnog Sožera HOS-a, Ante Paradžik. Policajci-ubojice su se pokušali opravdati time da su dobili dojavu da se u vozilu nalaze teroristi, tzv. Martićevci.

Nakon ubojstva Paradžika pripadnici HOS-a uključili su se u redove Hrvatske vojske, ili su dragovoljno pošli braniti BiH.

Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je 9. bojna Rafael vitez Boban, ukopljena u 114. brigadu HV.

HOS BiH

Zapovjedništvo Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu osnovano je 18. prosinca 1991. godine. Zapovjednik HOS-a Hercegovine bio je Blaž Kraljević, hrvatski politički emigrant koji se vratio u Domovinu pomoći stvaranju nezavisne hrvatske države, a središte Ratnog stožera za Hercegovinu nalazilo se u Ljubuškom. HOS u BiH priznat je od Predsjedništva BiH kao dio njezinjh oružanih snaga (Armije BiH). Blaž Kraljević također je postao general ABiH te član Glavnog stožera ABiH. Cilj HOS-a bio je teritorijalno i vojno jedinstvo Hrvatske i BiH, nasuprot velikosrpskim pretenzijama na taj teritorij.

U HOS-u BiH pored Hrvata borio se i značajan broj Muslimana, oko 40%, a cilj HOS-a bio je obraniti i što prije osloboditi od velikosrpske i JNA okupacije cjelovitu BiH do Drine te protjerati velikosrpsko-četničke-JNA okupatore preko Drine. O odnosu HOS-a i HVO-a Kraljević je kazao kako u odnosu između vojski nema nikakvih problema, i da je suradnja na visokoj razini. U lipnju 1992. HOS sudjeluje zajedno sa HV i HVO u oslobodilačkoj operaciji Lipanjske zore kojom je od srpske okupacije oslobođen Mostar i dolina Neretve. HOS se ističe u oslobađanju srpsko-četničkih uporišta sela Klepaca i Prebilovaca, kod Čapljine.

9. kolovoza 1992. godine Blaž Kraljević i njegova pratnja koju je činilo 8 vojnika HOS-a ubijeni su i brutalno izrešetani u Kruševu kraj Mostara u zasjedi. Kraljević je sahranjen 14. kolovoza 1992. u rodnom mjestu Lisicama (Ljubuški), a vodstvo HSP-a posmrtno ga je unaprijedilo u najviši čin - krilnika HOS-a, a ubijene suborce u činove pukovnika HOS-a.

Dana 23. kolovoza 1992., načelnik ratnog stožera HOS-a Ante Prkačin u Grudama sa Matom Bobanom postiže sporazum kojim raspušta HOS Hercegovine.

Unatoč raspuštanju, vrhovni zapovjednik Dobroslav Paraga 9. listopada 1992. izdaje zapovijed o sjedinjenju dva stožera HOS-a za BiH u jedan, sa sjedištem u Zenici a zapovjednikom je imenovan Mladen Holman. HOS je tako djelovao u sastavu Armije BiH do travnja 1993.

Unatoč raspuštanju, neke jedinice HOS-a djelovale su još do 1993., kao npr. II. bojna Stojan Vujnović Srbin (do veljače '93. kad je raspuštena a ljudstvo prešlo u 104. brigadu HVO), a I. pohodna bojna HOS-a Zenica djelovala je u sastavu Armije BiH do travnja 1993. Izbijanjem hrvatsko-bošnjačkog sukoba na tom području, I. pohodna bojna HOS-a 16. travnja 1993. prelazi u 156. brigadu HVO.

Tijekom cijelog postojanja HOS-a od 1991. pa do konačnog raspada HOS-a kao organizacije 1993. jedinice HOS-polako su uklapane u sastav regularnih postrojbi država u kojima su ratovale, bilo HV, HVO ili Armije BiH. Neke jedinice su raspuštene i njihovo je ljudstvo uklopljeno u regularne postrojbe (poput većine jedinica HOS-a) dok su neke opstale ali u sastavu drugih vojski, npr. 13. bojna HOS-a ''Jure vitez Francetić'' Tomislavgrad je nastavila djelovati kao samostalna bojna u sklopu HVO brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, vod ''Vitezovi'' iz Viteza je nastavila djelovati do 1994. kao jedinica HVO-a pod nazivom ''PPN Vitezovi'', bojna ''Crni Vukovi'' iz Kalesije je nastavila djelovati kao Samostalni diverzantski bataljon ''Crni vukovi'' u sklopu Armije BiH, satnija HOS-a iz Rame-Prozora je opstala kao jedinica HVO-a pod nazivom ''PPN Marinko Beljo'', sarajevska 101. bojna HOS-a je optala u sklopu Armije BiH i početkom 1995. bila uklopljena u Hrvatsku brigadu ABiH ''Kralj Tvrtko'', dok se uz nju do kraja rata održala i splitska IX. bojna HOS-a Rafael vitez Boban u sastavu 114. brigade HV i raspuštena je 1996.

Treba napomenuti i to da je Udruga bojovnika HOS-a sa grbom i vojničkim pozdravom ''Za dom spremni'' registrirana i to za vrijeme vlasti Ivice Račana, rješenjem Ministarstva uprave od 3. travnja 2001. godine, a čiji je zahtjev za registraciju bio odbijen za vladavine predsjednika Tuđmana, čija je vlast registrirala sebi podobnu Udrugu dragovoljaca HOS-a, međutim, u toj udruzi nije priznat grb HOS-a sa pozdravom, niti ga je ona zatražila u svom statutu.

Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH u obrani je poginulo više od 500 bojovnika HOS-a [Izvor: 58 - HOS U OBRANI VUKOVARA I BOGDANOVACA, str. 9., autora Damira Markuša], dok po nekim info ih ima i više od 700!

Mnogi su ostali invalidi a tijela nekih još nisu pronađena.

Svima njima jedno veliko hvala, a poginulima vječni mir i pokoj, te laka hrvatska zemlja.

Narod od Sutle do Drine, na prostoru RH i BiH, neće ih nikada zaboraviti.