U BiH poginuo 3261 pripadnik HVO-a

U nazočnosti brojnih uzvanika i prijatelja, visokih državnih dužnosnika i sudionika Domovinskog rata, u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (Marulićev trg 21) održana je svečanost obilježavanja 15 godina postojanja te arhivskog i znanstveno-istraživačkog rada Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata te promocija izdavačke djelatnosti Centra od 2017. do 2020. godine.

Program je započeo uvodnim obraćanjem dr. sc. Dinka Čuture, ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva i dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture Republike Hrvatske.

Ministrica kulture i izaslanica predsjednika Vlade RH Nina Obuljen Koržinek zahvalila je Centru na dosadašnjim iznimnim uspjesima i naglasila važnost njegovih tekućih i budućih projekata. Nakon petnaest godina rada kazala je da može potvrditi da je Centar uspio u svojim ciljevima na svakom području – dokumentacijske, znanstveno-istraživačke i izdavačke djelatnosti.

Izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske Marijan Mareković kazao je da je Domovinski rat odredio sudbinu budućih naraštaja koji će živjeti u slobodi. Zato se povijest Domovinskog rata ne smije prepustiti zaboravu ili tuđinskoj interpretaciji te da naše buduće naraštaje ne mogu tome podučavati ni međunarodni sudovi niti laži poraženih okupatora. Moraju učiti istinu temeljenu na činjenicama i argumentima, a ne na mitovima, a ta je istina sjajna i čista.

O knjizi su govorili: Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, Nika Pinter, recenzentica knjige i odvjetnica u pravnom timu generala Slobodana Praljka, dr. sc. Davor Marijan, autor knjige, general Zlatan Mijo Jelić, urednik knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH, 1991. – 1995., i dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR-a.

Ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH Željko Raguž između ostalog naglasio je da je su Jadranko Prlić i ostali osuđeni u Haagu za udruženi zločinački poduhvat, a da je islamska zajednica u svijetu zaštitila bošnjačkog vođu Aliju Izetbegovića. Za razliku od toga Hrvati u BiH su imali dio Hrvatske koji je radio protiv njih te da je tako i danas.

Odvjetnica generala Slobodana Praljka Nika Pinter kazala je da na Međunarodnom kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju nije dominirala istina, niti su se presude Priliću i ostalima temeljile na utvrđenim činjenicama, nego na spinovima o tajnim dogovorima sa Srbima o podjeli BiH. Prisjetila se neravnopravnog položaja obrane u odnosu na tužiteljstvo u pogledu (ne)prihvaćanja dokaza koji su bili ponuđeni kao i činjenice da suci u tim postupcima nisu bili profesionalni u obavljanju svoje dužnosti.

Povjesničar Davor Marijan podsjetio na važnost događaja u travnju 1992. kad je HVO potpomognut hrvatskim snagama u presudnim bitkama kod Livna i Stoca te u borbama kod Bosanskog Broda omogućio Bosni i Hercegovini da opstane.

Posebno emotivan nastup imao je general Zlatan Mijo Jelić, na čiji govor nitko od nazočnih nije ostao ravnodušan. Dug i gromoglasan pljesak koji se prolomio velikom čitaonicom Hrvatskog državnog arhiva najbolji je pokazatelj količine emocija koje su isplivale na površinu, ujedno dajući podršku i priznanje marljivom radu kao i zahvalu generalu Jeliću za sav trud uložen da se navedena knjiga objavi i ugleda svjetlo dana. Navodeći pojedine zločine, Između ostalog kazao da je u BiH poginulo 3261 civila i pripadnik HVO-a – 2033 od srpskih snaga i 1228 od bošnjačkih, a da su zločini nad njima zataškavani te da nisu procesuirani.

Istaknuo je da je namjera objavljivanja imena ubijenih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a koje su ubili pripadnici srpskih i muslimanskih snaga u Bosni i Hercegovini, upozoriti na stradanje hrvatskog naroda u ratu u Bosni i Hercegovini 1991./1992. – 1995., o čemu se zbog medijskih blokada malo zna. Na koncu svog obraćanja pozdravio je haške uznike i zazvao božji blagoslov na sve nazočne.

Ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor zahvalio je na čestitkama i predstavio HMDCDR te naveo da je Centar kao izdavač ili suizdavač objavio ukupno 99 knjiga i zbornika.

Naglasio je da knjiga Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995., zorno prikazuje karakter rata i istinu o sukobima, pogotovo hrvatsko – muslimanskom sukobu gdje donosi niz izvornih dokumenata, zemljovida te ostalih materijala iz kojih se jasno vidi da Hrvati nisu odgovorni za taj sukob te da se bez hrvatskog naroda u BiH i Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina ne bi mogla obraniti od velikosrpske agresije.

Posebno se osvrnuo na obranu grada Mostara i značaj HVO-a za obranu BiH, navodeći da je odlukom predsjedništva BiH od 1992.godine obrana grada Mostara povjerena HVO-a, kao jedinoj organiziranoj vojnoj postrojbi, a koju su potpisali i predstavnici tadašnjih gradskih struktura Hrvata i Muslimana.