7. ožujka 1992. godine general bojnik Hrvatske vojske Ante Roso izdao zapovijed za osnivanje bojne "Knez Branimir"

Naime, krajem veljače 1992. godine skupina pripadnika bojne “Zrinski” stigla je na područje zapadne Hercegovine. Upravo oni bili su instruktori i prvi zapovjednici satnija u bojni “Knez Branimir”. Po jedna satnija osnovana je u Posušju, Širokom Brijegu, Ljubuškom, a u travnju i u Uskoplju. Na čelo bojne postavljen je pukovnik Slavko Grubišić koji se početkom Domovinskog rata vratio u domovinu iz emigracije.

Tada HVO još nije bio službeno ni osnovan, a muslimanski političari u Sarajevu su sebe i sve oko sebe uvjeravali kako “rata neće biti”. Postrojba je popunjena isključivo dragovoljcima, s ciljem obrane od srpskog agresora.

Bojna „Knez Branimir“ postrojba na čijim je temeljima osnovana Pukovnija, a zatim i 1. gardijska brigada HVO-a “Ante Bruno Bušić”. To je bila prva profesionalna postrojba u HZ Herceg Bosni. Pukovnijom postaju 13. lipnja 1992. Imala je četiri bojne, posušku “Vitez Damir Martić”, širokobriješku “Ivica Jelčić Čarls”, livanjsku “Ferdo Sučić” i uskopaljsku “Zvonko Krajina”. Jačanjem borbi u srednjoj Bosni donesena je odluka o osnutku bojne u Žepču, koja je nosila naziv “Andrija Tadić”, također po poginulom pripadniku postrojbe. Tijekom rata poginulo je 106 njezinih pripadnika, a njih 450 je ranjeno. Kroz postrojbu je prošlo oko 5000 pripadnika iz BiH, Hrvatske, ali i cijelog svijeta.