|RETROSPEKTIVA| Ljilja Vokić - ”Odlazim jer nikome nije stalo do školstva”

Na taj se dio svoje karijere Vokić nikada nije previše osvrtala, ali je u medijima sve do umirovljenja uvijek rado istupala na temu stanja u obrazovnom sektoru koji je uostalom najvažnija točka njenog životopisa.

Inače je Ljiljana Vokić rođena u selu Radišići nadomak Ljubuškog u susjednoj BiH gdje je znaju i pod djevojačkim prezimenom Škegro. Bivša ministrica odrastala je sa četiri sestre i bratom, a po završetku gimnazije u svojem rodnom kraju zaputila se za Zagreb. Na Filozofskom fakultetu upisala je jugoslavenske jezike i književnost te francuski od kojega je doduše ubrzo odustala te se prebacila na pedagogiju.

 

Sa sinom i suprugom živjela u studenskom domu

Na vjeronauku za studente kojega je pohađala na zagrebačkoj Knežiji upoznala je svojeg budućeg supruga, tri godine starijeg studenta prava Ivana Vokića iz okolice Gruda. Nedugo nakon vjenčanja, u 22 godini života rodila je svoje prvo od petero djece, a sa suprugom i sinom ostatak studija živjela je u studenskom domu. Prvi posao Vokić je dobila u svojem rodnom Ljubuškom gdje je pet godina radila u ondašnjoj gimnaziji nakon čega se s obitelji preselila u Zagreb gdje je prvotno radila u osnovnoj školi Đuro Đaković, a zatim i u srednjoj tehničkoj školi Nikola Tesla.

Na koncu se zaposlila u današnjoj VII. gimnaziji, odnosno nekadašnjem Centru za kulturu i umjetnost. Kako je svojedobno Vokić priznala njena djeca nisu išla ni u vrtić, ni u jaslice pa je prvih dvoje čuvala njena majka, a kasnije su starija djeca čuvala mlađe. Za prvih troje djece porodiljni nije niti imala, a za posao se morala boriti i sudskim putem kada je na jednom natječaju umjesto nje bula primljena druga osoba. Kako je Vokić imala bolje uvjete za dobivanje toga posla tako je sudskom odlukom posao ipak uspjela dobiti. U želji da se svrgne Komunistička partije i stvori hrvatska država Vokić se sredinom veljače 1990. godine učlanila u HDZ. Dok je 1993.godine obnašala dužnost ravnateljice VII. gimnazije dogodio se trotjedni štrajk prosvjetara radi kojega je zajedno s nekolicinom ravnatelja zatražila prijem kod pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

 

Ministrica u Valentićevoj vladi

Tada Vokić ondašnjoj ministrici Vesni Girardi-Jurkić saopćava kako nema kontrolu nad školstvom i da je sindikat taj koji zapravo upravlja. Nakon nekog vremena predsjednik Tuđman obraća se Vokić dajući joj ponudu da se angažira. Ona ponudu prihvaća i postaje ministrica obrazovanja i športa u Vladi Nikice Valentića. U njenom mandatu učenici su dvije godine dobivali besplatne udžbenike, a ostati će zapamćena i po tome što je kao ministrica provela obrazovnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.

Vokić je ujedno bila predlagateljica devetogodišnjeg sustava obrazovanja, a predlagala je i reformu gimnazija pri čemu je zahtijevala uvođenje izbornog dijela po uzoru na europsku praksu radi preopterećenosti učenika. Kada je spoznala da ne uživa potporu stranke, a s obzirom na to da je Vlada Zlatka Mateše najavljivala nove rezove u školstvu jedno je popodne bez konzultacija izašla pred saborske zastupnike i podnijela ostavku te se vratila na mjesto ravnateljice u svoju VII.gimnaziju od kuda je ispraćena u mirovinu, iako je i kao ravnateljica nastavila plijeniti pažnju pa je stoga svojevremeno polemizirala sa bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem koji se zalagao za to da se vjerska obilježja trebaju ukloniti s obrazovnih ustanova. ”Mi u hodniku imamo jedan veliki križ i neće van iz moje škole osim ako zakonom izričito ne zabrane križeve“, kazala je Vokić tada dodajući da križ nije smetao ni muftiji Šefku Omerbašiću čija su dva sina završila VII. gimnaziju.

”Svi koji forsiraju seksualni odgoj, mislim da im nešto fali. To su intimne stvari”,  komentirala je Vokić svojedobno najave uvođenja seksualnog odgoja u škole. Njenog sina Stjepana koji je inače po struci pravnik Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 2010.godine izabrao je za člana Vijeća za građanski nadzor SOA-e, a te iste godine Vokić se nakon dugo vremena angažirala na projektu Ministarstva obrazovanja kako bi pomogla ministru Radovanu Fuchsku u pripremi reforme gimnazija. Vokić je aktivna u udrugama s kršćanskim svjetonazorom, a održavala je i brojna predavanja o odgoju djece, školi i Crkvi te je poznata i kao predsjednica udruge Hrvatska žena koja se zalagala za kontrolu sredstava koje država daje sportskim organizacijama zbog čega se sukobljavala sa bivšim predsjednikom HOO Antunom Vrdoljakom. Mirnim obiteljskim životom, u mirovini i daleko od očiju javnosti Vokić živi na zagrebačkoj Peščenici.