Osnovana je 4. brigada Zbora narodne garde

Za domaće stanovništvo uslijedili su teški i napeti dani. Nakon niza incidenata, napokon su se u noći s 27. na 28. travnja 1991. preko mjesta Civljane iz smjera Vrlike probili hrvatski policajci i formirali Policijsku postaju Kijevo.

Na reakciju jugovojske i pobunjenih Srba nije trebalo dugo čekati. Već ujutro iz Knina je stigla JNA te s oklopnim transporterima i dva tenka zaposjela sve prilaze Kijevu i zaustavila sav promet kroz Dalmatinsku zagoru. Oko 13 sati pet oklopnih vozila opkolilo je Policijsku postaju, a JNA je dala hrvatskim redarstvenicima ultimatum da u roku od pet minuta nenaoružani napuste zgradu. U tom trenutku ujedinjeni stanovnici Kijeva – muškarci, žene i djeca stali su se između vojske i policijske postaje, pokazujući spremnost da brane postaju, selo i svoje domove tako da do oružane intervencije nije došlo. Uslijedili su teški mjeseci potpune blokade, a komunikaciju s ostatkom svijeta selo je održavalo preko brda Kozjak. Koncem kolovoza JNA i pobunjeni Srbi stisnuli su obruč oko sela te ga okupirali.

Istog dana kada je u Kijevu formirana Policijska postaja, 28. travnja 1991.  godine, osnovana je 4. brigada Zbora narodne garde. Za zapovjednika je imenovan Ivo Jelić, a jezgra budućih „Pauka“ bili su mladi redarstvenici, njih oko 130, koji su izašli iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu. Prva baza im je bila hotel Split, a nekoliko dana kasnije sele u Resnik gdje ustrojavaju kamp za obuku. Osim ondje, obuka se vršila u Trilju i Imotskom. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem jer se brigade priključilo mnogo dragovoljaca, uglavnom s područja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine. 

Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom “In hoc signo vinces” – „U ovo, znaku ćeš pobjediti“, a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja i obrana Kruševa u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica sve do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa. 

Poslije južnog bojišta brigada je preustrojena te je uspješno sudjelovala u operaciji „Maslenica“ u kojoj se potvrdila kao jedna od najboljih postrojbi Hrvatske vojske. Nakon „Maslenice“ brigada sudjeluje u operacijama „Zima 94.“, „Skok-1“ i „Skok-2“, “Ljeto 95.“, a potom i u operacijama „Oluja“, „Južni potez“ i „Maestral u kojoj je poginuo jedan od njezinih legendarnih zapovjednika Andrija Matijaš Pauk po kome je brigada kasnije dobila ime „Pauci“.

Tadašnji ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak jednom je prilikom rekao: „Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada.“

Tijekom borbi za slobodu Hrvatske poginula su 194 pripadnika 4. gardijske brigade, petorica gardista su nestala, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno. Preustrojem Hrvatske vojske 4. gardijska brigada je postala dijelom nove Gardijske motorizirane brigade, a njezine simbole danas nosi 2. motorizirana bojna “Pauci”.