In medias res

Rudi Tomić: Requiem demokraciji u Americi!

Sjedinjene  Američke Države su bile  Beacon of  Democracy (Svjetionik demokracije), uzor najboljeg (ne - savršenog) društvenog sustava za odgovornu  djelatnost  narodnih zastupnika u državnim institucijama.

Problematika Daytonskog sporazuma

Na današnji dan prije 25 godina, 21. studenog 1995. u vojnoj bazi Wright-Patterson potpisan je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazumu o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.

Rudi Tomić: Vukovar - u fokusu značajnih zbivanja

Nacionalni stožer za  COVID - 19 i Vlada RH ograničili su broj sudionika u Koloni sjećana, odredili mjesto za  Misno slavlje s označenim brojem stajaćih mjesta, sve su definirali u detalje osim, po kome će biti čitanje -  Svetog Evanđelja!?

Miletić: Islamski terorizam u BiH financiran je austrijskim novcem, a najveći broj islamskih terorista u BiH došao je preko Hrvatske

Teroristički napad u Beču prošle nedjelje, u kojem Kujtim Fejzullai, dvadsetogdišnjak porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubio četiri, a ranio 17 osoba, nakon čega je i sam likvidiran, šokirao je Austriju, ali i cijelu Europu, jer je ova zemlja među rijetkima bila do sada pošteđena sličnih oblika zločina.

Za razliku od drugih europskih glavnih gradova, Pariza, Londona, Bruxellesa, Beč i njegovi stanovnici nisu bili žrtve terorističkih zvjerstava, zbog čega je i nazivan najsigurnijim gradom na svijetu. No, sve se promijenilo počekom prošlog tjedna bezumnim činom mladića koji je rođen u Beču i za kojeg su policijske agencije imale dovoljno informacija da spada u grupu radikaliziranih državljana Austrije. Fejzullai je nakon neuspjelog pokušaja da ode ratovati u Siriji uhićen, suđen i pušten na prijevremenu slobodu zbog procjene da je uvidio svoju grešku i ne namjerava je više ponavljati.

Austrijske vlasti su ubrzo u sklopu istrage o kontaktima i ljudima sa kojima je ubijeni terorista bio povezan zatvorili dva mesdžida u Beču, koja su već duže vrijeme bila prepoznati kao okupljališta radikalnih muslimana. Jedan od njih je i mesdžid "Tewhid" kojim je upravljao Muhamed Porča, Sarajlija koji već godinama živi i u Austriji i za kojeg se vežu brojni incidenti koje su u Bosni i Hercegovini izveli njegovi sljedbenici. Efendija Porča, uvrđeno je istragom ovdašnjih polcijskih agencija, bio je duhovni vođa, ali i financijski pokrovitelj brojnih lidera selefističke zajednice u BiH, kroz njegov mesdžid u Beču su prošli, uz ostale Nusret Imamović, biši vođa zajednice u Maoči, danas jedan od najtraženijih terorista svijeta koji se kreće na potezu od Libije, do Sirije, potom Bilal Bosnić, pravomoćno osuđen na šest godina zatvora zbg poticanja na terorizam i slanja mladića u Siriju, piše Slobodna Bosna.

Islamska zajednica u Beču se ogradila od djelovanja Muhameda ef. Porče i njegovog mesdžida, kao što se i on u brojnim javnih govorima distancirao od Islamske zajednice BiH optužujući njene čelnike za "izdaju islama", bogaćenje, korupciju.

Zlatko Miletić, zastupnik u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, cijelo desetljeće sa bavio fenomenom radikalizma i terorizma u Bosni i Hercegovini. Osam godina je bio na čelu Uprave policije Federacije, a prije toga je bio tajnik državnog Antiterorističkog tima, koordinacionog tijela koje je formirano nakon 11. rujna i napada na Sjedinjenje Američke Države. Upoznat je sa uzrocima i posljedicama globalne terorističke počasti i kroz dugogodišnji rad u asocijaciji policijskih dužnosnika Jugoistočne Europe.

Na početku razgovora sa Slobodnu Bosnu Miletić je izrazio žaljenje i saučešće sa austrijskim narodom. On kaže da je odnos vlasti Austrije prema radikalnim islamistima dugo godina bio, blago rečeno, čudan, popustljiv i neprimjeren.

- Kao da je postojao neki pakt o nenapadnju, vi nemojte nas dirati, mi ćemo vas pustiti da radite šta želite, ali izvan Austrije - kaže Miletić.

Potkrepljuje to primjerima iz vlastitog profesionalnog iskustva tijekom kojeg je u nekoliko slučajeva istraga protiv terorizma i radikalizma u Bosni i Hercegovini bila neprimejrena zbog nezainteresiranosti austrijskih vlasti da surađuju i pomognu u rasvjetljavanju pojedinih kriminalnih aktivnosti. Spominje jedan slučaj pripremanja terorističkih napada u BiH, čije aktere nije želio imenovati, ali je izgledno da se radi o grupi Mirsada Begtaševića, državljanima Švedske koji je sa saradnicima (Abdukadir Ćesur, Bajro Ikanović...) uhićen u Sarajevu 2005. godine zbog pripremanja terorističkog napada. Kasnije ga je Sud BiH osudio na 15 godina zatvora koje je odslužio u Švedskoj, da bi 2016. godine uhapšen u Grčkoj tijekom pokušaja priključenja tzv. Islamskoj državi u Siriji.

"Mi smo prilikom pretresa stana osumnjičenog za pripremu terorističkog akta, pored ostalih materijalnih dokaza, pronašli jedan CD, video-materijal, na kojem su razrađene "tehnike" zločina, likvidacija, diverzija. Sadržaj tog CD-a je bio grozan, oduran, na njemu se teroristi obučavaju svoje sljedbenike kako klati ljude, posebno novinare, kako napraviti eksplozivne naprave... Mi smo ustanovili da je taj CD snimljen u Austriji i da je iz te zemlje distribuiran širom svijeta, milijune primjeraka su napravili i distribuirali. Obratili smo se nakon toga kolegama iz austrijske policije da nam pomognu, provjere ljude koji su stajali iza ovog užasnog video-materijala, međutim nikada se nisu udostojili ni da nam odgovore".

Muhamed Porča

Austrija nam nije htjela pomoći

Miletić kaže da je nakon nekoliko akcija Federalne uprave policije prema radikalističkoj strukturi bio izložen najbrutalnijim prijetnjama.

- Telefonom je pozivana moja majka, govorili su joj da će me zaklati, živog oderati. Kolege iz Federalne Uprave policije koji se time bave su ustanovili da su pozivi upućivani iz Beča i sa ogromnog sigurnošću utvrdili da je te jezive prijetnje upućivao Muhamed Porča, vođa mesdžida u tom gradu. Ni u tom slučaju austrijske kolege nisu udovoljile našoj molbi za pravnom pomoći i barem uzeli izjavu od Porče. Odgovor je bio da oni nemaju dokaze da je on bio taj koji je upućivao prijeteće pozive.

Zlatko Miletić kaže da je Beč kao centar različitih islamskih humanitarnih i vjerskih organizacija odabran tijekom rata u BiH od 1992-1995. goidne.

- U Beču je djelovala organizacija TWRA koja je skupljala pomoć za muslimane svijeta na čijem su čeli bili dvojica Sudanaca, El Fatih Hassanein i njegov brat Sukarno. Tokom rata im se pridružuje ekipa ljudi iz Bosne i Hercegovine koja se bavi prikupljanjem pomoći, trgovinom oružja i slanjem Armiji Bosne i Hercegovina. Ta su imena uglavnom poznata u javnosti i o njima se manje-više dosta zna iz medija. Našom istragom je utvrđeno da je na računima TWRA tijekom rata bilo oko 2,5 milijuna DM, a da je 250 milijuna bilo namijenjeno narodu Bosne i Hercegovine. Dio toga jeste utrošen za nabavku oružja, opreme, hrane.., ali dio je završio u džepovima pojedinaca bliskih vlasti u Sarajevu. Tijekom rata, negdje 94. godine austrijske vlasti su ljude okupljene oko TWRA obavijestile da moraju "pokupiti" pare sa računa u Erste banci jer se spremalo njihovo blokiranje zbog sumnje na nazakonito porijeklo i utrošak novca. Tada je nekoliko uglednih pripadnika bošnjačke vlasti, njih 7-8, podiglo novac sa računa u banci i iznijelo iz Austrije. Svaki od je "zadužio" prosječno oko 7-8 milijuna maraka".

Aktualni poslanik u državnom Parlamentu, a bivši prvi čovjek policije Federacije BiH objašnjava koliko je trebalo, vremena, strpljenja, energije da privoli vlasti u Austriji da surađuju u istrazi o tokovima novca TWRA.

- Nakon dugo vremena uspjeli smo doći do izvoda sa bankovnih transakcija iz Erste banke i podnijeli smo Tužiteljstvu BiH i Sudu BiH kaznenu prije protiv više osoba tereteći ih za pranje novca. No iz Tužitaljstva BiH nam je rečeno da su priloženi izvodi kopije i da moramo pribaviti originale financijske dokumentacije. Iz Austrije nam je rečeno da nam to ne mogu ustupiti, nije pomoglo ni naše pozivanje na međunarodnu pravnu pomoć. Potom smo se obratili vlastima jedne druge, utjecajne države koja je izvršila pritisak na Austriju da nam osigura originalne primjerke, što je na kraju djelomično i urađeno. Dobili smo dva od ukupno devet originalnih bankovnih izvoda i proslijedili Tužiteljstvu BiH. No, tamo nam je rečeno da su djela za koje teretimo osumnjičene, pranje novca, u međuvremenu otišla u zastaru. Potom smo preinačili kvalifikaciju kaznenog djela, pošto se otuđivanje novca namijenjenog narodu Bosne i Hercegovine može se podvesti pod ratni zločin "sprječavanje dostavljanja humanitarne pomoći". Međutim, do danas Tužiteljstvo BiH i Sud BiH nisu uradili ništa po toj kaznenoj prijavi, niti znam kakva je njena sudbina - govori rezignirano Zlatko Miletić.

Maoča je nastala na austrijskom novcu

Miletić je bio na čelu Federalne Uprave policije 2010. godine kada je izvedena velika policijska operacija "Svjetlost" tijekom koje je nekoliko stotina policajaca ušlo u naselje Maoča na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine u kojem je godinama prije toga, izolirano od ostatka svijeta, funkcionirala selefističko-radikalistička komuna sa Nusretom Imamovićem na čelu.

- Akcija je izvršena po naredbi Tužiteljstva BiH, sudjelovale su policijske agencije iz cijele Bosne i Hercegovine, među njima i FUP jer se time željelo pokazati da je radikalizam problem cijele BiH, a ne samo jednog njenog dijela. Država je time željela poslati poruku da ne može niko proglasiti svoju eksteritorijalnost, kao što su učinili lideri iz Bočinje, za koje nisu važili zakoni BiH, imali svoje svoje zakone, svoje škole, svoje financiranje...Mi smo tamo pretresli 38 objekata, pronašli znatne količine oružja i municije, ali i novca. Zanimljivo je bilo da je sav zaplijenjeni novac, a nije riječ o malim iznosima, bio u apoenima od 10 i 20 eura. Kasnije smo otkrili o čemu se radi: Imamović je novac za kojeg smo nepobitno utvrdili da je stizao iz Austrije "usitnio" pa je svaki dan svojim sljedbenicima dijelio po 10 ili 20 eura ovisno o tome koliko je on mislio da su svojim ponašanjem i "vladanjem" zaslužili. Mjesecima i godinama su ti ljudi u medijima i javnosti predstavljani kao vrijedni poljopivrednici koji žive od svog rada na zemlji, a kad smo ušli u Maoču nismo našli ni tri-četiri domaće životinje, kokoške, a zemlja je bila neobrađena. Dakle, živjeli su od para koje im je dijelio Imamović, a koje je on dobijao od "braće" iz Austrije. Govorilo se da je i novac kojim su kupili kuće od predratnih stanovnika Srba također iz istih izvorai. Utvrdili smo također da su gotovo svi automobili u selu imali austrijske tablice - sjeća se Miletić.

U akciji "Svjetlost" uhićeno sedam stanovnika Maoče osumnjičenih za više kaznenih djela, organiziranog kriminala, nepoštivanje ustavnog poretka, međutim su svi ubrzo pušteni na slobodu zbog nedostatka dokaza. Zlatko Miletić danas, deset godina kasnije, kaže da uprkos tome ne smatra da su, kako se u to vrijeme tvrdilo iz najviših poltičkih i vjerskih struktura, bespotrebno upotrijebili "prekomjernu" silu i uznemiravali običan, pošten svijet.

- Treba vidjeti kako je posljednjih godina, od 2013. godina izgledala "međunarodna karijera" Nusreta Imamovića pa zaključivati o kakvom je radikalu i teroristi riječ. Bio je zapovjednik zloglasne "Al Nusre" u Siriji i jedan od najutjecajnijih ljudi u toj strukturi. Sjedinjene Američke Države i Europska Unija su ga proglasile za jednog od najopasnijih terorista na svijetu. Konačno, iz tog miljea je regrutovan i Mevlid Jašarević, terorista koji je 2011. godine pucao na ambasadu SAD u Sarajevu. Taj teroristički čin na prvi pogled, ima dosta zajedničkih elemenata sa napadom ovog radikala na građane Beča. Razlikuje ih to što je Jašarević neometano pucao 55 minuta na veleposlanstvo, a da ga niko nije spriječio, jer nije bilo koordinacije, spremnosti, dok je austrijskoj policiji trebalo samo sedam minuta da neutralizira "svog" teroristu. Tako se to radi u ozbiljnim državama i njihovom profesionalnom policijom" - rekao je Miletić za Slobodnu Bosnu.

Zlatko Miletić na kraju razgovora kaže da je u borbi portiv terorizma najvažnije da se otkriju i kazne pravi inspiratori, ljudi i institucije koje ideloški, logistički, financijski stoje iza terorističkih aktivnosti. Terorizam je planetarna pošast i ne može se rješavati unutar represivnog i pravosudnog aparata samo jedne države, ma koliko ona bila odlučna u namjeri da se uhvati u koštac sa njima. Sa terorizmom i njegovim ideolozima ne može biti komprimisa, nagodbe, što se pokazalo i na tragičnom slučaju iz Beča.

- Bosna i Hercegovina se u Daytonskom sporazumu obavezala da će nakon rata sve strane borce koji su ovdje došli vratiti u njihove zemlje. Međutim, kada smo nakon 11. rujna 2001. godina istraživali kako se provela ta obaveza utvrdili smo da je njih 754 u kratkom roku dobilo državljanstva BiH. To uvođenje u državljanstva je bila ozbiljna akcija u kojoj je sudjelovalo nekoliko insitucija i veliki broj odgovornih ljudi, od kojih nitko nikada nije snosio nikakvu odgovornost za počinjen i kriminal. Najveći broj tih ljudi, njih 95 posto ne živi u BiH, rasuti su po cijelom svijetu, ali nama ovdje su godinama dolazili dopisi policija brojnih država u kojima se raspitivali za "naše" državljane koji su imali problema sa zakonom tim zemalja. Također, ne treba izgubiti iz vida da je najveći broj njih u Bosnu i Hercegovinu stigao iz Hrvaske, da su mnogi, poput teroriste Handale koji je akivirao auto-bombu u Mostaru, imali hrvatske isprave. Sve ovo govorim kako bih ilustrirao koliko je terorizam složen, slojevit i umrežen fenomen i kako ga je nepohodno zajedno rješavati u svim njegovim aspektima i pojavnim oblicima. Pošto nam je povod za razgovor tragični događaj iz Beča, vidjeli ste kako su austrijski istražni organi odmah nakon napada zatražili pomoć brojnih zemalja, pored ostalih i naše, za čije se državljane sumnja da su imali konekciju sa ubijenim teroristom. Na žalost, nama je Austrija vrlo često uskraćivala svoju dragocjenu pomoć u našem dugodišnjem obračunu sa terorizmom.

Pretplati se na ovaj RSS feed