Franjevci ni nakon 73 godine ne mogu dobiti svoju imovinu u Sarajevu
- Napisao/la vecernji.ba
- Objavljeno u Bosna i Hercegovina
- Ispis
- Pošalji e-mail
Franjevačka provincija Bosna Srebrena nedavno je, vodeći pravnu bitku da joj se dopusti obnova dijela samostana Kovačići u Sarajevu, koji su im otele komunističke vlasti nakon II. svjetskog rata, došla u posjed presude upravo toga partizanskog suda koji je, unatoč tome što vrvi nebulozama, poslužio upravo za tu pljačku.
Ekonom fra Nikica Vujica, koji vodi pravni spor, dobio je izvornik presude koju je donio okružni sudac u Sarajevu Zdravko Ilić 21. veljače 1947. godine, koji je gotovo potvrdio ono što mu je kao “dokaze” ponudio tužitelj Dimitrije Ninić.
Presuda bez dokaza Presuda
“Uime naroda”, kako počinje, i s pozdravom “Smrt fašizmu, sloboda narodu”, kako završava, nije ni mogla biti drukčija od izreke kako je pripremljena. Istodobno, pravni zastupnik Provincijalata Bosne Srebrene dr. Vitomir Jeličić, koji je u tome poslijeratnome razdoblju bio prvi provincijal, tražio je da se posve opovrgne optužnica te da se zahtjev tužiteljstva odbije. No, to se očito nije uklapalo u interese “partije” kojoj je bilo bitno pokušati obezglaviti Katoličku crkvu i ostaviti je bez imovine.
“Provincijalat Franjevačke provincije Bosne Srebrne u Sarajevu ima se smatrati ratnim dobitnikom s utvrđenom ratnom dobiti u iznosu od 5,680.144 dinara. Ratni dobitnik ima platiti, osim utvrđenog iznosa ratne dobiti još, po stavku 1. članku 10. Zakona o oduzimanju ratne dobiti, nakon pravomoćnosti ove odluke uime kazne što nije po općem pozivu podnio prijavu 30 posto od utvrđene ratne dobiti što iznosi 1,704.042. Utvrđeni iznos ratne dobiti zajedno s kaznom ... oduzima se ratnom dobitniku ... u korist fonda za obnovu zemlje i pomoć postradalim krajevima”, navodi se u presudi. Tužitelji su naveli, a sud potvrdio kako su franjevci iz Fojnice isporučili “u tijeku okupacije od 1941. do 1945. godine velike količine gorivog drveta Nijemcima i ustašama za njihove potrebe, koji su ga za materijal upotrebljavali u svrhu pojačavanja svoga gospodarskog i ratnog potencijala, a voditelji samostana uložili su stručnu spremu za što točnije izvršenje zadataka u cilju pomaganja okupatora i njegovih pomagača te su na taj način ne samo gospodarski nego i politički pomagali neprijatelju, već i na taj način zaradili”. Nisu, međutim, utvrdili iznos, nego je odoka ocijenjeno o kojem se iznosu radilo. Tako su, navodno, u četiri godine zaradili 1300 tadašnjih dinara, dok su pak od prikazivanja “filmova i političkih žurnala” u tamošnjem kinu ostvarili tek nešto manje od 1100 dinara.
Kino i drva
“Franjevački kinematograf u Visokom radio je sve vrijeme okupacije davajući filmove i političke žurnale kojima se veličala sila i moć neprijatelja, vršena je propaganda u cilju zavođenja širokih narodnih masa da sudjeluju u borbi protiv naših naroda i naših saveznika te da bi se mobilizirale mase da se pridruže toj borbi”, navodi se u presudi “narodne vlasti”. Uz to su procijenili i kako su zajam koji su podigli od Poštanske štedionice 1943. vratili zahvaljujući sredstvima “dobiti” od suradnje s neprijateljima. Kako crkva nije bila u stanju platiti “dobit” i financijsku kaznu, komunisti su oteli zgradu samostana i Teologije u Kovačićima s crkvom, uključivo i druge nekretnine. Kasnije su, u vremenu Jugoslavije, objekti na Kovačićima postali vlasništvo Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu. Do njih ni danas Crkva nije posve došla ni u posjed ni za obnovu, a glede toga probleme pravi Općina Novo Sarajevo.
