Hercegovac jedini Hrvat sa šest osvojenih Grand Slam titula

Prvi put zajedno i odmah trofej u Melbourne Parku. Možda i zato što je 28-godišnja Francuskinja srpskog podrijetla žarko željela konačno ujediniti snage s našim 37-godišnjim velemajstorom i kad joj se želja konačno ispunila, nije imalo smisla ispustiti jedinstvenu priliku.

Odmor pa Rotterdam

Na koncu, Ivan je osvojio šestu, Kristina osmu Grand Slam titula u svojim karijerama.

- Ne znam hoćemo li opet igrati zajedno, bilo bi lijepo opet probati, ali znam da ona ima još puno ambicija u singlu, bila je i u Top 10, ali posljednjih nekoliko godina joj u tom smislu nisu bile naš najbolje. Vidjet ćemo kako će ona o tome razmišljati uoči Roland Garrosa, ja sam uvijek otvoren za suradnju, jer ona je zbilja vrhunska igračica i nije nam bio problem igrati. Ako ona ne bude htjela, nisam zabrinut, jer ponuda mi ne nedostaje, puno je odličnih igračica koje se nude kao opcije.

Tako će Ivan iz svoga doma u Međugorju. U nedjelju se vratio iz Melbournea s četvrtim naslovom u mješovitim parovima. Prethodna tri osvojio je u društvu Latishe Chan (Roland Garros 2018, 2019, Wimbledon 2019). Logično je da se još bori s vremenskom razlikom.

- Nekako se lakše boriti kad bacim oko na trofej - nasmijao se Ivan.

- Malo ću se odmoriti i onda pravac Rotterdam, novi turnir, nova prilika za dobar rezultat. U Rotterdamu ću igrati s Marcelom Melom, pa će mi u Dohi partner biti Michael Venus, dok ću u Dubaiju igrati s kumom Marinom. S Melom sam opet u Indian Wellsu i Miamiju. On se odlučio veljaču provesti u Južnoj Americi, igrati na tamošnjim turnirima na zemlji, a meni se tamo baš ne ide. Navikao sam igrati ove turnire, ne želim mijenjati raspored.

Možda je ta suradnja za jedan turnir s Čilićem prilika i da pomogne kumu osvojiti prvu titulu u igri parova. Nema nego dva finala, jedan s Lovrom Zovkom u Umagu 2011. godine i vaše olimpijsko srebro iz Tokija. Lani ste umalo ušli u finale Stuttgarta.

- Nemojte me zezati, zar Marin stvarno nema titulu u paru? Nisam to znao, nisam išao za tim. U redu, on parove stvarno ne igra često. Važnije je da je odlično krenuo u ovu godinu, dosta sam ga gledao u Australiji i stvarno je igrao kvalitetan tenis. Osjeti se na njemu neka pozitivna energija, čini mi se da je napravio dobru stvar s promjenom tima, osvježenje ponekad dobro dođe. Mislim da će ovo biti njegova dobra sezona, vjerujem u to. A što će biti u Dubaiju, vidjet ćemo. Svakako će mi to biti dodatan motiv da ga malo poguram.

Kakav je osjećaj ponovo biti usamljen na vrhu po broju Grand Slam naslova među hrvatskom konkurencijom? Opet je za jedan naslov pobjegao Mati Paviću.

- Fino, fino. Nema ništa ljepše nego ovako otvoriti godinu, već si na startu ispunio nekakav cilj, možeš biti rasterećen za nastavak sezone. Isto je bilo i prošle godine kad sam sa Filipom Polašekom osvojio Australian Open, pa u Tokiju s Marinom došao do srebrne medalje. Dobro se osjećam, fizički sam sasvim u redu unatoč godinama. Ima još dosta vatre u meni i neću se dati tako lako skinuti s vrha. Neka se mlađi pomuče!

Da mu je netko prije 15 godina rekao “imat ćeš ovo što sada imaš, osvojit ćeš to i to u karijeri”, kako bi reagirao?

Grand Slamovi prioritet

- Rekao bih mu da nije realno. Pa, gdje sam ja bio prije petnaest godina? Kad sam krenuo igrati želja mi je bila postati profesionalac, jednog dana ući u Top 100 u pojedinačnoj konkurenciji. To su one uobičajene želje, ali prije 15 godina sam bio jako daleko od toga. Željeti i ostvariti, to su dvije različite stvari. Ono što kod mene nikada nije bilo sporno jesu trud i rad, pa mogu reći da je sve to s vremenom došlo na naplatu. Drago mi je da sam uspio i da još uvijek trajem. Općenito, ova generacija hrvatskog tenisa na čelu s Marinom, ostvarila je nemoguće u nekih posljednjih desetak godina. Pogledajte samo sve te rezultate, Grand Slam titule, trijumf u Davis Cupu uz još dva finala… Sve su to vrhunske karijere.

Karijere koje još traju i mogle bi biti još ukrašenije titulama.

- Meni je ovu godinu super krenulo. Grand Slam turniri su uvijek prioritet, zna se za što se igra. Ono čega se još nisam odrekao jest želja doći na prvo mjesto rang-liste u parovima, mislim da to moj tenis zaslužuje. Rekao bih da sam to već mogao biti, ali nisam pogodio “tajming”, jer sam se lomio oko nastavka karijere u singlu, umjesto da sam još više forsirao parove. Sada sam već u godinama, ispred mene je dosta mladih igrača, ali možda opet dobijem priliku da se borim za to.

Kad bi sada birao tri najljepša i najbolja trenutka u karijeri, kako bi ih posložio?

- Ajoj, teško ste mi pitanje postavili. Sigurno je da bi u vrhu bio moj jedini pojedinačni trofej ostvaren u Zagrebu, to ću uvijek pamtiti i uvijek će mi biti poseban. Olimpijska medalja svakako mora biti u tom društvu, jer o tome sanjaš od malih nogu, a onda dolaze Grand Slam naslovi. Čekajte, a što ćemo s Davis Cupom? Ne znam stvarno, širok je izbor, a da je imati samo jedno od toga, ja bih bio sretan. Sada govorim ovako, možda bih sutra drugačije posložio.

Ne mogu vjerovati što je Nadal napravio

Po slijetanju u Split u nedjelju i tijekom vožnje do Međugorja, Ivan je pratio rezultat finala Rafaela Nadala i Danila Medvedjeva. Kasnije je pogledao najzanimljivije trenutke fascinantnog finala.

- Nadal je nevjerojatan, ali ne samo on. I Roger Federer i Novak Đoković. Svi smo mi svjesni da igramo u generaciji kakva se više neće ponoviti, a mislim da će ta njihova priča trajati još nekoliko godina, bez obzira što će im biti sve teže i teže. Ono što me najviše impresioniralo kod Nadala sada jest neviđena fizička sprema. Svi mi znamo koliko se teško vraćati nakon ozljede, pogotovo nakon tolike stanke. K tome, Australian Open je najteže osvojiti, tamo su najteži uvjeti. Odigrati na takvoj razini je zbilja nevjerojatno, preokrenuti 0:2 u setovima protiv toliko mlađeg suparnika, nadjačati ga… Zato i jesu sva trojica posebni. I Federer je prije nekoliko godina napravio istu stvar. Šest mjeseci ga nije bilo i onda je osvojio Australian Open.

Nema potrebe za oproštajem od reprezentacije

Ivana nije bilo u sastavu reprezentacije na lanjskoj završnici Davis Cupa, gdje je naša vrsta otišla sve do finala (Rusija). Izbornik Vedran Martić odlučio se tom prilikom za tri igrača u singlu (Čilić, Gojo, Serdarušić), te za najbolji svjetski par Mektić i Pavić. Znači li to i da Ivana više nećemo gledati u Davis Cupu, je li se potiho oprostio?

- Nisam, nisam, nema razloga za oproštaj i izborniku sam rekao da može računati na mene kad god treba. Nema potrebe za oproštajem, jer igrati u paru nije toliko fizički zahtjevno, volim igrati i možda se opet ukaže prilika.

Sinovi Petar i Josip me fasciniraju strašću za sportom

Boreći se s jetlagom, Ivan je u ponedjeljak ujutro otišao na trening sinova Petra i Josipa. Oba su pod nadzorom starijeg Ivanova brata Željka.

- Ako pokažu potencijal, onda će ih preuzeti mlađi brat Mladen, koji je za sada sa mnom. Meni je važno da su oni u sportu i da vole sport. Osim tenisa, treniraju i nogomet, a ono što me fascinira, malo ostavlja u čudu, jest ta njihova strast za sportom, da im ništa nije teško i da nema toga zbog čega bi preskočili trening. Sve može, ali to ne može.