Ljubušak Ante Grbavac, najbolji golman španjolske lige: Igrao sam za BiH, ali želim za Hrvatsku!

Što je previše, previše je. A još i dalje ne znamo tko nam je prvi, prenosi e-hercegovina.com.

Na ovom SP-u brane Slavić, Kuzmanović i Šunjić i svi su imali dobre preporuke za Horvatov poziv; Slavić je po broju obrana treći golman Lige prvaka, Šunjić četvrti francuske lige, a Kuzmanović je kao velika perspektiva imao nekoliko vrhunskih predstava s Nexeom u Europskoj ligi.

Jako dobre iz španjolske lige, pak, ima još jedan Hrvat. Po broju obrana, štoviše, vodeći golman ASOBAL lige! 

– Da, statistika je točna. Imam 154 obrane i po tome sam najbolji golman na polusezoni – potvrdit će nam brojke Ljubušak Ante Grbavac (24), koji je s Cuencom na visokom trećem mjestu lige, nakon francuske, njemačke i danske najbolje u Europi.

– Teško se boriti sa Španjolcima u statistici i svemu, oni jako drže do svojih golmana. I to mi je motiv više da nastavim raditi i da napadnemo drugo mjesto iza Barcelone.

U Španjolsku je došao prije godinu u pol iz Ljubuškog, u kojem je branio s Matejem Mandićem, kojeg je put odveo prema PPD Zagrebu.

– Rukomet je u Ljubuškom najpopularniji sport, živi se za rukomet. Počeo sam s osam godina i nekad nas je znalo biti na treningu i 35! Mandić i ja bili smo tandem dvije sezone iako nas je korona poremetila, ali treneri su nam bili pozitivni luđaci i dok se ništa nije igralo, mi smo trenirali preko video-poziva. Moram tu spomenuti najviše Milana Tolića. A Mate je vrhunski golman i momak, nikakve zle krvi nikad nije bilo među nama. Uvijek iz svake generacije isplivaju tri-četiri igrača.

Bez trenera golmana

Do hrvatske reprezentacije isplivali su iz Ljubuškog David i Mate Mandić, Šarac, sada Kraljević, ranije Hrstić…

– Igrao sam s Davidom Mandićem i Hrstićem u sezoni 2016./2017. dok su još bili u Ljubuškom, imao sam tada 17 godina. Pozdravimo se uvijek kada se vidimo, a čujem se ponekad sa Šarcem.

U mlađim kategorijama igrali ste za BiH?

– Da, prije šest-sedam godina. Ali moja se želja zna, svi iz Ljubuškog imaju istu, ma što god govorili. Želim igrati za Hrvatsku.

Je li vas itko kontaktirao?

– Još nitko. Ja radim i trudim se, dajem sve što mogu, a ostalo će valjda doći s vremenom i rezultatima. Nisam ljut ni ogorčen. Moj je moto da koliko rada i truda uložiš, toliko ćeš i dobiti. Naravno da bi za mene bilo veliko zadovoljstvo, ponos i sreća da jednog dana dobijem poziv, a pogotovo kad bih dobio šansu zaigrati s Duvnjakom i ostalim ikonama hrvatskog rukometa.

Koji se ni četvrto natjecanje u nizu nije proslavio…

– Iznenadila me prva utakmica s Egiptom, previše je devet razlike. Mislim da smo trebali u pripremama imati jače protivnike, da osjetimo kako se udara, trči. Čak je i Duvnjak poslije Izraela rekao da to nije mjerilo. Ali ponosan sam kako su odigrali protiv Danske. Prije utakmice na treningu su mi svi Španjolci govorili da će biti barem sedam razlike za Dansku, a dan kasnije su mi čestitali. Rekao sam im da sanjaju o našem mentalitetu. Španjolski suci? Priznali su i oni da su suci bili na danskoj strani. 

S klubom igrate iznad očekivanja?

– Početak prošle sezone, kada sam došao, bio je katastrofalan, ispali smo od drugoligaša u Kupu i svi su se pitali vrijede li pojačanja. U nastavku sezone ostvarili smo povijestan uspjeh s 22 boda, a sad već imamo 21, pet manje od drugog Granollersa. Trener nikad nije zadovoljan i to me motivira, zadovoljstvo mi je baš, treninzi su po dva i pol sata. Imamo nekoliko reprezentativaca Argentine i Brazila, klub je stvarno uvjetima na europskoj razini, no ono što je veliki minus, jest da nemamo trenera golmana. Ovdje je ranije branio jedan stariji golman Leonel Maciel pa im nije bio potreban valjda. Tražio sam trenera, ali rekli su da ga ne mogu priuštiti. Tako da gledam dosta materijala na YouTubeu i radim s pomoćnim trenerom. Žele da ostanem, ali htio bih stepenicu više da napredujem još, za početak igrati Europu. Najviše mi se sviđa francuska liga.

U drugom ste kolu igrali protiv Cindrićeve Barcelone?

– Ali on nije tada došao. No vidjeli smo se na ranijim utakmicama, nismo puno pričali, samo ona klasična pitanja i pozdravi. Kad sam prvi put igrao protiv Barce u gostima, bio sam impresioniran, ne vjeruješ da igraš protiv takve ekipe, ali već iduću sam ih dočekao bez respekta. Kako je braniti Francuzu Diki Memu? Uh, on zna svaki korak, baš je inteligentan, ali sjećam se da sam mu u toj prvoj utakmici skinuo jedan udarac. 

Pamtite li neku utakmicu posebno?

– Protiv Benidorma prošle sezone. Dan prije utakmice trener mi je poslao poruku i napisao da vjeruje u mene. Bio sam tu tek pola godine i to mi je bila strašna motivacija. I obranio sam na toj utakmici 23 udarca, više od 50 posto. Sada branim gotovo svaku utakmicu 60 minuta.

Šterbik uzor

Čije poteze upijate na golu?

– Šterbik mi je apsolutni broj jedan, onda deset mjesta iza mogu tek Landin ili ostali. No upečatljiv mi je jako bio Dejan Perić, dosta sam stvari upio gledajući njega i to kopiram. Ali volim se igrati s protivnicima na sedmercima, mislim da golman tu ima veću prednost.

Možete li ostati i na kraju sezone broj jedan u Španjolskoj?

– Mogu i hoću! Želim popraviti još i postotak obrana, izborili smo završnicu i ASOBAL kupa i Kupa kralja – kaže Ante koji je, netko je upisao podatak, na 201 centimetru?

– Nisam, manje, oko 196.

Tko vam je od Hrvata golmanski broj jedan? Po kvaliteti, ne centimetrima.

– Pešić kad nije ozlijeđen. A sad trenutno od ove trojice teško je reći, svi su dobri po statistici. Osuđuje ih se i nije lako to podnijeti. Sviđa mi se jako Kuzmanović.

Dobro zvuči golmanska trojka budućnosti; Kuzmanović, Mandić, Grbavac.

– Haha, daj bože.

Ante izvan rukometa?

Uh, zapravo sam jako fokusiran na rukomet i to mi je nekad mana. Kada razgovaram, uvijek priča završi na rukometu. Malo se nekad i brzo naljutim, ali i odljutim srećom.

Ljubušacima je vjera vrlo važna?

– Ona mi je najveći motor, večer prije utakmice uvijek izmolim krunicu. Jedno sam vrijeme bio i ministrant u malom selu kraj Ljubuškog, to je bilo baš predivno.