Velika pomirba? Euroliga i FIBA odlučne u zajedničkom cilju i koegzistenciji

Drugim riječima, FIBA je agresivno prionula poslu i dala se u headhunting te je već lijep kontingent klubova, mahom ‘’eurokupaškog’’ ranga privolila u svoj tabor i raznoraznim metodama rezervirala za novosezonsko izdanje svoje Lige prvaka.

I dok je većina košarkaške javnosti odmahivala rukom na ono što se gledalo kao na ubode komaraca, neki su se ipak nagnuli u stolcima kad je Dimitris Giannakopoulos, osebujni gazda kako je sam rekao (s punim pokrićem) ‘’najvećeg europskog kluba zadnjih 30 godina’’ Panathinaikosa, obistinio najavljene prijetnje da napušta Euroligu.

Prvi je, i to ne bilo koji, euroligaš koji je Jordiju Bertomeuu okrenuo leđa, no prema pisanju dobro upućenog novinara Mundo Deportiva Jesusa Pereza Ramosa, došlo je do neočekivanog preokreta. Katalonski sportski dnevnik piše o tome kako je došlo do načelnog dogovora između Bertomeua i odnedavnog glavnog tajnika FIBA-e Andreasa Zagklisa.

Prema napisima, nije se otišlo dalje od uzajamne volje za uspostavljanjem okvira u kojem će obje organizacije koegzistirati i od koje će svaka imati koristi, no detalji ili štoviše, točke programa, nisu poznate.

Ali jedno je gotovo pa sigurno: Dođe li do usaglašavanja u modelu upravljanja europskim natjecanjima uz gore navedene uvjete, bit će to opet preko grbače manje tržišno, i prije svega financijski, privlačnih (mikro)regija Europe.

Kad je košarka na Starom kontunentu u pitanju, vrlo je moguće da dođe do “ujedinjenja u razjedinjenju”, odnosno da se ‘’džetsetizacija’’ europske klupske košarke samo dodatno katalizira, ako je govoreći iz rakursa prošlosti obje organizacije s putrom na glavama.

Ovim povodom Zagklis je rekao:

“FIBA je na veoma konretan način pokazala proteklih mjeseci, ne samo da je spremna na dijalog i pregovore, već i na konkretne korake u potrebnom smjeru.”

Bertomeu se nadovezao:

“Nažalost, proteklih mjeseci došlo je do velike promjene u rukovođenju.”

dotakao se ovime nedavne prerane smrti bivšeg generalnog tajnika FIBA-e Patricka Baumanna.

“No sad imamo priliku da izgladimo probleme i nesuglasice koje smo trebali ranije. Trenutno smo potpuno sposobni za suradnju.”

Ipak, sve upućuje na to da to da je Bertomeu omirisao “opasnost od opasnosti”, čega u skorije vrijeme nije bilo ni u tragovima kad je u pitanju držanje u svom toru krava muzara žigosanih imenima europskih košarkaških velikana, te sad testira alternativni pristup.

Još jedna mogućnost jest ta da je sporazum sklopljen nalik na onaj Ribbentrop-Molotov uoči Drugog svjetskog rata, u kojem bi barem jedna od strana imala figu iza leđa, s konačnim ciljem da u potpunosti marginalizira onu drugu. Bilo kako bilo, na kraju ćemo navesti i opći zajednički cilj ustanovljen dogovorom, koji zvuči utoliko populistički jer je vidljiv iz Svemira.

Bertomeu i Zagklis navode kako im je cilj restrukturirati europsku klupsku košarku i ugraditi joj jasne algortime prohodnosti. Trenutno Europa ima četiri međunarodna natjecanja, dva pod ingerencijom Euroleague Basketballa, dva pod FIBA-om, a hijerarhija i sudjelovanje u njima rješavano je kako rezultatima u nacionalnim prvenstvima (ali i regionalnim natjecanjima), no isto tako, ako ne i više, iniciranjem ‘’suradnje’’ između kluba i natjecanja s bilo koje od dvaju strana te na koncu ekonomskim odnosno tržišnim interesima.

Pri tome su nizom godina pukle bilo kakve strune sportske odgovornosti jer jednostavno takov autoritet više ne postoji. Takav koji, barem za sada, u nogometu koči osnivanje nekog tipa elitne superlige, koja bi u konačnici držala rampu spuštenu i švercanju jednog Leicestera, Wolfsburga ili Montpelliera u društvo najjačih klubova Europe, a o hrvatskim klubovima da ne pričamo.

Kao jedini konkretan korak spomenuto je smanjenje broja eurokupova s četiri na tri ili dva, i tek kad se to dogodi košarkaški euroskeptici spustit će gard… Donekle.