Toni Kukoč postao peti hrvatski košarkaš u Kući slavnih

Nakon Krešimira Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.), Mirka Novosela (2009.) i Dina Rađe (2019.), u odaje nezaboravnih uvršten je i, danas, 52-godišnji Toni Kukoč.

Doduše, svečanost uvrštenja bit će tek u rujnu, a za ovu priliku su samo objavljena imena uvrštenika za 2021. godinu. A splitski “Pink Panther” ovaj put je izabran u konkurenciji dvojice srpskih trenera, živućeg Dušana Ivkovića i pokojnog Ranka Žeravice, ruskog trenera Vladimira Kondrašina, španjolskog trenera Manuela Sainza te još niza igračkih kandidata među kojima je bio još jedan hrvatski as a to je Giuseppe Giergia.

Dogodilo se ono što se već odavno trebalo dogoditi, možda već i prije 10 godina kada su se stekli uvjeti da ovaj ljevoruki genijalac bude izabran. No, slijedila su uvrštenja Arvidasa Sabonisa (2011.), Oscara Schmidta (2013.), Šarunasa Marčulionisa (2014.), Dikembea Mutomba (2015.), Yao Minga (2016.), Nikosa Galisa (2017.), Dina Rađe (2018.), Vlade Divca (2019.) te pokojnog predsjednika Fibe Patricka Baumanna (2020.) koji je izabran posthumno.

S obzirom da niti jedan od spomenutih nije imao veću karijeru od Tonija Kukoča njegovi navijači s pravom su se pitali kako je moguće da je taj i taj ispred njega. Pitao se to i jedan od najuglednijih NBA kroničara, dugogodišnji novinar Chicago Tribunea Sam Smith, koji je svih tih godina napisao nekoliko tekstova o tome kako je Kukoč nezasluženo zaobiđen.

Mi ćemo se osvrnuti na tekst kojeg je objavio prije dva mjeseca naslovljen sa “Toni Kukoč zaslužuje biti u Kući slavnih” uz podnaslov u kojem se kaže da je Kukočeva karijera legendarna i da mu nedostaje samo da mu to prizna i Kuća slavnih.

Taj tekst bio je post festum objave imena finalista za klasu 2021. među kojima se našao i slavni Bill Russell, igrač s 11 naslova NBA prvaka. No, on je kao igrač već uvršten u Basketball Hall of Fame (1975.), a ovom prilikom je nominiran kao prvi tamnoputi trener u povijesti NBA lige a to je postao kada se 1966. prihvatio posla trenera i igrača Boston Celticsa.

Zdravko Mamić
SVE ZBOG SOSEZdravko Mamić: Vi niste Hrvati, vi ste radioaktivni otpad hrvatskog društva
– Kao igrač Russell je osvojio 11 naslova prvaka, a Kuća slavnih mora uvrstiti još jednog jedanaesterostrukog prvaka, Tonija Kukoča. To što već nije izabran možda je i najveći previd ove velike institucije i uvreda za svjetsku košarku.

Uvaženom kolegi svaka je na mjestu osim što je Kukiju nesvjesno “oduzeo” tri naslova prvaka. Naime, on je računao samo klupske naslove – po tri puta prvak Europe i NBA lige, četiri puta prvak SFRJ i jednom Italije – a nije pribrojao i tri naslova prvaka sa reprezentacijom jedne bivše države. Naime, Toni je sa reprezentacijom bivše SFRJ bio dvaput europski (1989., 1991.) i jednom svjetski (1990.) prvak. Dakle, to je čak 14 naslova prvaka.

SPORTS-BKN-LASTDANCE-SPORTSPLUS-9-TB | Autor : Nuccio DiNuzzo/Newscom/PIXSELL
Foto: Nuccio DiNuzzo/Newscom/PIXSELL
The Bulls starting lineup in 1998 are, from left, Dennis Rodman, Scottie Pippen, Michael Jordan, Ron Harper and Toni Kukoc. (Nuccio DiNuzzo/Chicago Tribune/TNS) Photo via Newscom Newscom/PIXSELL
Ugledni novinar sada će konačno moći napisati da su u Kuću slavnih uvršteni svi članovi “velike europske šestorke” iz 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća (Petrović, Sabonis, Divac, Rađa, Marčulionis i Kukoč). A od svih njih upravo je Kukoč bio najnesebičniji igrač pa je, piše Smith, “svojom žrtvom u interesu Bullsa vjerojatno usporio vlastiti ulazak u Kuću slavnih”.

Uspoređujući Tonija s danas slavljenim Europljanima, Smith piše da je Kukoč u svoje vrijeme bio ono što je danas Luka Dončić, “pametan kreator i finišer koji je bio odličan šuter i dodavač” a to je, u Bullsima, bila pozicija Scottieja Pippena koji je jednom prilikom kazao:

– Neke stvari vezane uz Kuću slavnih pomalo me šokiraju. Gledam kako ulaze igrači od kojih je Kukoč imao daleko bolju karijeru. Čini se da nije dobio dovoljno priznanja zato što je igrao s Jordanom i sa mnom.

No, kada se ozlijedio Dennis Rodman, a on je u svoje prve dvije sezone u Bullsima, propustio 45 utakmica, u tim je susretima Kukoč igrao krilnog-centra. U vrijeme kada su tom pozicijom dominirali Charles Barkley, Karl Malone i Shaw Kemp. A kada je pak Pippen propustio prvi dio sezone 1997.-1998., Toni je, tako je rekao i trener Phil Jackson, bio ključan faktor povezivosti unutar momčadi:

– Toni je bio sjajan igrač, a bio je podcijenjen.

Premda je tehnički bio šesti igrač, Kukoč je bio treći strijelac te slavne momčadi a u tri godine u početnoj petorci startao je 80 puta. S obzirom da ga se doživljavalo kao rezervu, Međunarodno povjerenstvo Kuće slavnih ga je gledalo kao igrača manjeg utjecaja, a on je jedini od europske “velike šestorke” igrao u šampionskom sastavu i ima tri prstena, piše Večernji list.

A ono što su članovi ocjenjivačkog suda za međunarodnu košarku dodatno “zaboravljali” jesu njegovi međunarodni dometi u karijeri prije NBA karijere. Toni je bio najbolji igrač Svjetskog prvenstva (1990.) i tri puta najbolji igrač Final Foura Eurolige (1989.-1991.) i to kao “mastermind” trofejne momčadi Splita koji je proglašen najvećim europskim klubom 20. stoljeća. Osim toga, Kuki je čak pet puta izabiran za najboljeg europskog košarkaša (Euroscar).

– U naše vrijeme nama Europljanima bilo je jako teško dokazati da možemo igrati u NBA ligi, a danas skoro pola NBA lige čine internacionalci. Mi smo se morali boriti za naše minute, a NBA se srećom razvijao na način koji je odgovarao Europljanima koji će kasnije doći. I zato je Toni jedan od najvažnijih među onima koji su mijenjali igru – kazao je Vlade Divac u danima kada je on doživio počast uvrštenja u Basketball Hall of Fame.

Dino Rađa je pak cijelo vrijeme govorio, pa tako i prigodom svog ulaska u odaje slavnih, da je Kukoču ondje mjesto i da uopće nije upitno da li će jednog dana biti izabran ili neće. To je samo pitanje godine hoće li to biti ove ili one godine, kazivao je Kukočev suigrač iz Splita i reprezentacije.

I eto, sada je i to pitanje skinuto s dnevnog reda. Nakon što je 2017. izabran u Fibinu Kuću slavnih, sada je počasnikom postao i u onoj, prestižnijoj, američkoj.