Lino Červar, najveći trener u Hrvata sasvim otvoreno o hrvatskom sportu

Tako je predstavljen kao sinoćnji gost emisije “U svom filmu” kod Tončice Čeljuske, aktualni izbornik hrvatske muške rukometne reprezentacije Lino Červar.

Hrvatska se s nedavno održanog Europskog prvenstva vratila sa srebrnim odličjem.

Kako s odmakom ocjenjuje nastup?

– Drago mi je da smo nakon 10 godina opet igrali u finalu. Drago mi je i zbog dečki, igrali smo sa šest debitanata, a neki igrači su nam bili i povrijeđeni. Drago mi je što smo rukometni sport doveli u vrh svjetskog rukometa. Ostvarili smo što smo htjeli, međutim, ali znate kakav jesam. Htio sam da budemo prvaci Europe. To je jedina titula koja nam nedostaje. Također, bilo je i dosta sumnji možemo li mi to sve napraviti.

Smatra da u finalu Hrvatska “nije imala uvjete za igru kakvi bi trebali biti u finalu”. Dodaje da su rukometaši bili i jako umorni, a možda i nekoncentrirani u određenim situacijama.

– Mislim da smo mi moralni pobjednici. Imali smo nekoliko epskih utakmica, da su ljudi morali uzimati Normabele i apaurine.

Červar ističe i negativne pojave u rukometu, ali u hrvatskom sportu općenito.

– Mi ne tražimo nekakav luksuz, ali mi nemamo ništa, nemamo svoj rukometni dom. Također, suočavamo se s problemima da klubovi ne mogu platiti putovanja ili obveze prema sucima. Ne proizvodimo nove igrače, stanje je alarmantno. To nije samo u rukometu već primjerice u košarci, odbojci…Lokalna samouprava i država moraju doprinijeti da se stvore minimalni uvjeti. Nema vrhunske košarke bez Splita, Zadra, Šibenika…Ne igra se košarka samo u Zagrebu.

Država bi putem poreza i olakšica potaknuti gospodarstvo da pomogne. Osvrnuo se i na jedinstvo među hrvatskim sportašima.

– Ono što je meni dojmljivo, a to smo vidjelo i ovoga puta kada smo bili na Europskom prvenstvu. Toliko jedinstva među sportašima. Nama su svi slali poruke. I nogometaši i vaterpolisti, košarkaši. To jedinstvo i zajedništvo sportaša trebamo i dalje njegovati i boriti se. Moramo dokazati da živimo u jednim nepravednim okolnostima i uvjetima. Držim i stojim iza toga da najveća isplativa investicija jest u našu djecu. Sport itekako puno daje za tu našu djecu. Razvija radnu etiku kod djece. Ponašanje. Lijepo ponašanje. Prijateljstvo. Kulturu pobjede, ali i poraza. Život nosi puno prepreka, puno problema. Djecu koju učimo od malena da razvijaju sigurnost, samopouzdanje, mnogo lakše rješavaju probleme u društvu i kasnije u životu.

Govoreći o tome tko je dobar trener, kaže da je onaj koji zna postaviti cilj i kako doći do toga cilja, a onda to prenese na igrače koji mu vjeruju.

Stječe se dojam da se Lino Červar teško nosi s kritikom medija.

– Iznimno cijenim novinare. Bez njih nema ništa, oni mogu bitno utjecati na napredak društva. No novinari moraju čuvati obraz, ponos i dostojanstvo čovjeka. Kritika mora postojati, kada se govori o struci. Ali ne ispod pojasa. Prošle godine jedan novinar je rekao da sam ja smiješan trener i strašljiv poput djeteta. Ja to svojim životom nisam dokazao. Već potpuno obrnuto. Ne bojim se suprotstaviti. Imam pravo reći ne onome što nije sukladno mom sustavu vrijednosti.

Kaže da se isplati biti dobar i pošten.

– Naše društvo nije dobro iz jednog razloga. Jer ne postoji poštovanje. Treba naći dobro, a ne samo loše. Mnogi od njih nisu bili na satu kada se o tome govorilo. Moramo se međusobno poštovati i uvažavati. Ima puno talenata diljem Hrvatske, ali nikada nisu dobili šansu jer treba dati prije šansu “očevim sinovima”. Po nekom klijentelizmu i pravilima.