Razgovor s povodom: Josip Kvesić, vratar Izviđač CO

Josipe, ove sezone braniš na vrhunskoj razini. Podjednako dobro si branio u utakmicama Seha lige kao i u utakmicama Kup-a. Mislim da si uvjerio sve „nevjerne Tome“ u svoje vratarske kvalitete. Kako objašnjavaš svoju sjajnu sezonu?

Kako ste rekli da je vratar s godinama sve bolji, to je istina koji mnogi potvrđuju. Pa svi vratari, pa tako i ja, s godinama stječu iskustvo, rutinu i sigurnost, koja im pomaže u njihovom „poslu“.

Ja sam zadovoljan, mada je prava sezona za nas tek sada počela. Šteta je što nismo uzeli još koji bod u utakmicama Seha-Gazprom lige, bili smo jako blizu, ali mlada smo ekipa, nedostajalo je iskustva, a i sreća nam nije bila naklonjena, da u nekoliko utakmica u samoj završnici dođemo do pobjede. Dosta dobro smo igrali i u Kup-u, naročito s Vogošćom s kojom sad u subotu igramo prvu utakmicu završnice prvenstva. Da je bilo malo više sreće u finalnim utakmicama s Borcem, naročito u Ljubuškom, gdje smo prosuli prednost od pet golova, mogli smo do „vrha“. Kup je iza nas okrećemo se utakmicama završnice prvenstva.

Da se malo vratimo na početke. Otkud Josipa Kvesića u rukometu? Kako je to krenulo? Josip je Širokobriježanin gdje su nogomet i košarka u prvom planu kada se radi o sportu?

Krenulo je slučajno, bio sam osmi razred kada je Igor Sabljić „Skala“ donio rukometnu loptu i okupio nas dvadesetak učenika sedmog i osmog razreda osnovne škole. Počeli smo trenirati na školskom igralištu u Kočerinu. Mada nismo imali registrirani klub, nastupali smo kao „klapa“ na turnirima, igrali za Široki Brijeg, mogu reći da smo igrali iz zabave. Među nama je bio i Stanko Sabljić koji je napravio zavidnu karijeru i trenutno igra u Njemačkoj. Dakle, igrali smo i trenirali iako nismo imali klub. Što znači da je moj matični klub Izviđač u koji sam došao trenirati, mislim da je to bilo 2005. godine.

Josip je već kao junior stao na gol Izviđača. Kako je to izgledalo iz perspektive sedamnaestogodišnjaka kada su prije tebe na vratima Izviđača stajala velika golmanska imena poput Mirka Alilovića, Adnana Šabanovića, Marina Šege, Dejana Đurića, Milana Tolića,..?

Pa branio sam ja u paru s Adnanom Šabanovićem, Dejanom Đurićem, Benjaminom Burićem i sa Marijom Prskalom. Izgledalo je pomalo nestvarno. Uz iskusne Šabanovića, Đurića bilo je puno lakše. Mogao sam od njih puno naučiti. Isto tako za moj razvoj zaslužan je Mladen Škorput, trener vratara i legenda Izviđača, koji je trenirao nas vratare. Puno mi je pomogao i sadašnji trener Milan Tolić. Svakako tu moram spomenuti i Josipa Glavaša, koji je nadzirao i usmjeravao rad s mladim igračima. Sjećam se da mi je dao priliku da branim u reprezentaciji Herceg-Bosne u utakmici s reprezentacijom Hrvatske u Zadru.

Nakon Izviđača svoj rukometni put si nastavio vani. Možeš li nam u kratkim crtama opisati gdje si sve igrao do ponovnog povratka među „Skaute“.

Mislim da sam 2010. godine napustio klub, te zadnje sezone sam branio u paru s Benjaminom Burićem, koji sada uspješno brani za Flensburg.  Poslije Izviđača put me odveo u Medvešćak gdje sam se zadržao prvu polu sezonu, a drugi dio sezone sam proveo u Čakovcu, branio sam tada u dosta jakoj momčadi PIPO Čakovec. Nakon toga uslijedio je odlazak u Sisak, tu sam jednu sezonu igrao sa sadašnjim trenerom Izviđača Mariom Bjelišem. Nakon Siska, jednu sezonu sam branio za Kaštele iz kojih sam otišao u Francusku. Dvije sezone sam branio za MCHB - MONTÉLIMAR CLUB HANDBALL, nakon francuske vratio sam se u Đakovo i evo sad sam tri sezone među „Skautima“.

Prva sezona, recimo godina ponovne prilagodbe, da kažemo solidna, ali ove dvije zadnje sezone, posebno ova je sjajna. Veliki si oslonac ekipi, djeluješ, samouvjereno,motivirano, iskusno i sigurno, s lakoćom „čitaš“ protivničke igrače.

Pa rekli smo na početku razgovora da s godinama stiže iskustvo i samopouzdanje. Slažem se, prve sezone nije bilo baš najbolje, nisam ni ja bio zadovoljan sa svojim obranama, ali Bogu hvala, poslije je krenulo nabolje, tako da sam zadovoljan, posebno ovom sezonom. Mogu reći da mi je puno pomoglo igranje u Seha-Gazprom ligi, gdje sam osjetio kako je igrati protiv vrhunskih igrača, koji znaju sve o rukometu, koji pucaju od samopouzdanja i iskustva. Te utakmice, svakako, donesu dodatni iskorak u vratarskoj karijeri gdje se stekne ogromno iskustvo. Naravno, nakon takvih utakmica je puno lakše braniti kad vam šutiraju mlađi i neiskusniji igrači. Iako sam zadovoljan sezonom, ali mislim da nije tu kraj, imamo mi, kao momčad, svoje ciljeve i dati ćemo sve da ih ostvarimo.

Evo slijedi nam završnica prvenstva, već u subotu se igraju prvi četvrtfinalni susreti, Izviđač se sastaje s Vogošćom s kojom je zadnjih godina vodi borbu za titulu prvaka. Kako procjenjuješ šanse Izviđača u tom duelu?

Kako smo Kup izgubili nesretno, kad se sve zbroji, nedostajao nam je jedan pogodak. Svakako, time ne umanjujem uspjeh Borca i ovom prilikom im čestitam na uspjehu. Imao sam peh što se tiče KUP-a, četiri puta sam igrao finale i sva četiri puta nismo se uspjeli popeti na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Sad se moramo posvetiti prvenstvu i utakmici s Vogošćom.Igrali smo s Vogošćom polufinale Kup-a i bili smo bolji, ali sad je novo natjecanje, nova utakmica. Vogošća je promijenila trenera, došao je Unčanin i sigurno će tražiti svoju šansu u utakmici s nama. Međutim, ja vjerujem da mi u dvije utakmice možemo proći Vogošću, iako neće biti nimalo lako. Odlučivati će tu svaki detalj, svaka lopta, svaka obrana, svaki pogodak, ali ja sam optimista, dati ćemo sve od sebe da se plasiramo u sljedeće kolo.

Imaš li ti svog favorite, tko bi po tebi mogao do titule, odnosno možeš li procijeniti tko bi mogao u polufinalne okršaje.

Teško je tu nešto predvidjeti, nekako nitko puno ne odskače i nezahvalno je prognozirati pobjednike četvrtfinalnih susreta. Iskreno govoreći, najviše povjerenja imam u svoju ekipu.

Pođimo redom?

Bosna Visoko-Sloga?

U posljednje vrijeme Sloga igra zaista dobro, Bosna će imati težak zadatak, ali vjerujem, ipak, da će Bosna uspjeti „proći“ Slogu.

Gračanica-Leotar?

Nisam puno gledao Gračanicu, ali po rezultatimam koje je postigla u prvenstvum mogu zaključiti da je ozbiljna momčad, prvi su na ljestvici i to nešto govori. Protiv Leotara sam igrao i nisu bezazleni, ali prednost dajem Gračanici i stoga što se druga utakmica igra u Gračanici.

Borac-Konjuh?

Nekako je tu utakmicu najteže prognozirati. Emotivno sam vezan za taj susret jer moj prijatelj Toni Čolina vodi momčad iz Živinica. Znajući njegove kvalitete, blagu prednost bih dao Živinicama, ali sigurno da im neće biti lako, Borac je odlična momčad, ali vjerujem da Konjuh može napraviti iznenađenje.

Znamo da nakon isteka sezone odlaziš braniti u Njemačku, bilo bi lijepo da se oprostiš od ljubuške publike s još jednom titulom prvaka.

Da, stvarno sam imamo želju oprostiti se sa duplom krunom i to bi bilo baš u stilu, „šlag na tortu“ na odličnu sezonu. Ali što je tu je, Kup je prošlost, sad je prvenstvo u fokusu, učiniti ćemo sve da još jednu titulu donesemo u Ljubuški. Nakon završetka sezone odlazim u Njemačku, branit ću za TV Willstatt, potpisao sam ugovor do 2021. godine.

Široj javnosti nije bilo poznato da si mogao otići već na polu sezoni, ali si ipak, zbog situacije u klubu, jer je vratar Goran Anđelić u međuvremenu otišao u Poljsku, ostao, nisi otišao, s tom velikom gestom si pokazao koliko si lojalan prema klubu.

Pa tako je Anđelić je otišao i nije mi bilo jednostavno ostaviti klub, faktički klub bi ostao bez vratara jer su tu bili samo kadeti Mandić i Herceg. Ostao sam do kraja sezone i mogu samo reći u BiH mogu samo da branim za Izviđač, ako me, naravno, Izviđač bude trebao.

Kako vidiš svoje nasljednike na golu Izviđača?

Prvo ću istaknuti Matej Mandića koji je veliki talent i već ima velike kvalitete i da nije tako ne bi bio člana hrvatske kadetske reprezentacije. Tu je i Ivan Herceeg, pratio sam njegove nastupe za drugu momčad u prvoj ligi FBiH, skupina jug. Pa sigurno da su njih dvojica u prvom planu, ali sigurno, bit će tu još vratara, koji treniraju u školi rukometa. Samo da napomenem, vratarska pozicija je specifična i puno je lakše biti prvo krilo sa sedamnaest godina nego prvi vratar i dobro bi bilo da još neko vrijeme imaju oslonac u starijem i iskusnijem vrataru. Znam to po sebi i ja sam bio i prvi i drugi i ponovno prvi, ali dođe ta sezona kada se sve „posloži“ i kad se rad naplati. Samo treba biti uporan i ne odustajati.

Hvala Josipe, želimo ti uspješan završetak ove sezone, uspješnu karijeru u Njemačkoj i nadamo se da ćeš, nakon povratka, svoje golmanske dane završiti u Izviđaču!

Hvala na željama, ja se iskreno nadam da ću se vratiti, već jednom sam se vratio, nadam se da ću se vratiti još jednom, pa neka bude po onoj narodnoj „treća sreća“ i dupla kruna. Neću ništa obećavati, ali nadam se da će se to i desiti.