Razgovor s povodom: Toni Čolina, rukometni prvak BiH

Međutim, takav ishod Premijer lige 2020/2021, malo je ko mogao pretpostaviti.

Mladi tim „Skauta“ nije bio u konkurenciji za vrh ljestvice početkom 2020. godine, kada se u klub, ali na mesto šefa stručnog stožera, vratio talentirani trener Toni Čolina. Tridesetčetvorogodišnji stručnjak je već tada počeo s pripremom ekipe za naredno prvenstvo, i s golobradim momcima napravio veliki uspjeh u jakoj konkurenciji ambiocioznih timova.

Na početku razgovora za Balkan-Handball.com, Toni Čolina se osvrnuo na put RK Izviđač CO do titule prvaka u Bosni i Hercegovini.

Preuzeo si ekipu u siječnju 2020. godine, kada je Izviđač bio tek peti na ljestvici. Malo ko je mogao pretpostaviti da će se 16. mjeseci kasnije u Ljubuškom slaviti nova titula…

-Najpre, tjelesno smo mnogo napredovali zahvaljujući Adisu Jakiću, ali smo u isto vrijeme puno radili na tehnici, individualno i taktički. Ipak, važnije od svega je to što smo vjerovali da ovi igrači mogu odraditi sezonu. Svakome smo dali na važnosti, odredili uloge koje nismo kategorizirali na bitne i manje bitne. Ojačali smo individue da bi imali jak kolektiv – zvuči jednostavnije nego što jeste u praksi.

-Cilj uprave na početku sezone je da budemo negdje u sredini ljestvice, ako je moguće na petom mjestu, to je u nekoj projekciji bio limit. Glavni prioritet je bio dati priliku i slobodu mladim igračima, kako bi izgradili samopouzdanje kroz mečeve u Premijer igi. Titulu nismo smjeli spominjati jer bi nam to nabacilo teret kroz čitavu sezonu, međutim, iskreno, ne mogu reći da nismo vjerovali u nju, kako rukometaši tako i stručni stožer.

SPARTANSKI TRENINZI – „PRIPREME ZA PRIPREME“

Rad s tolikim brojem mladih igrača je veliki izazov, a time je i osvajanje naslova još veći uspjeh…

-Shodno uvjetima koje imamo, rad u klubu je organiziran s prioritetom da naši igrači maksimalno napreduju u svakom rukometnom segmentu. Kao što rekoh, za fitnes je zadužen trener Adis Jakić, bivši atletičar i stručnjak koji je implementirao individualni pristup prehrani i suplementaciji svakog igrača uz spartanske treninge, tri puta dnevno u teretani, kao i na stadionu. Ni korona nas nije omela da radimo kako smo zamislili. Treniralo se 11 puta tjedno u razdoblju od 20. ožujka do 30. lipnja prošle godine, koristili smo razne platforme za vreme izolacije. Eto, to nam je poslužilo kao „priprema za pripreme“, pred sezonu na izmaku, a sa njima smo krenuli 20. srpnja. Tako je zapravo početak ljetnjih priprema bio blaža verzija onoga što smo radili prethodno, za vreme izolacije.

-Time smo ostavili puno više prostora za individualni rad i taktiku, uz kombinaciju sa dva treninga snage tjedno. Tijekom sezone, u ritmu igranja mečeva od subote do subote, trenirali smo osam ill devet puta nedeljno, a pravi odnos bio je jednom individualno, dva puta snaga i pet puta taktika. Trudili smo se istinski da se posvetimo individualnom pristupu mladim igračima u kolektivu, kako bi poboljšali njihov napredak.

S mnogim od tih momaka si već radio u mlađim kategorijama Izviđača, od 2011. do 2017. godine…

-S nekima sam radio tri ili četiri godine u mlađim dobnim skupinama kluba, s nekima dvije godine, a neki su mi bili na posudbi u Konjuhu kad sam bio trener tamo, tako da sam sa 90 posto ekipe bio upoznat. Nekima sam čak bio i prvi rukometni trener.

VRATARI ĆE BITI „BIG DEAL“

Koliko tu ima potencijala za ozbiljne rukometne karijere?

-Vrijeme će pokazati, vjerujem da će, kroz uloge koje dobijaju u utakmicama, rasti i njihov kvalitet do reprezentativne razine, i razine Lige prvaka. Sama selekcija igrača ide u tom smjeru, kod nas nema popunjavanja mjesta zbog rezultata. Stvarno mislim da svako od naših igrača može igrati u svakom europskom kolektivu, neki čak i odmah, a neki kroz godinu ili dvije. Vratar Grbavac je potpisao za Cuenku, gdje će zamijeniti reprezentativca Argenitne koji ide u Barcelonu. To dovoljno govori o potencijalu. I desni bek Jozinović ide u Španjolsku, njegova destinacija je Ademar Leon.

-Vratari će sigurno biti „Big deal“, uz rad, predanost i ljubav prema igri trenera vratara Milana Tolića. Antropometrija naših čuvara mreže nagovještava da Mandić, Grbavac i Herceg kreću putem Alilovića, Šege i Ereša.

Hoće li će se i koliko ekipa menjati na ljeto, šta se očekuje od naredne sezone?

P-a eto, spomenuo sam dva igrača za koja znamo da odlaze. Očekujemo da će klub stati iza ovog rezultata i da će iduća godina donijeti Europu u Ljubuški nakon osam godina. Uz ovaj rad i ovakvu atmosferu u klubu, ne ostaje nam ništa drugo nego da nastavimo brusiti ove talente na još veću razinu, jer smo svi zajedno to zaslužili.

Kakav je kvalitet Lige BiH u odnosu na neke prethodne godine?

-Mislim da se kvalitet podigao, ako ništa, o tome govore imena koje su klubovi dovodili pred ovu natjecateljsku godinu. Angažman takvih igrača indicira da su mnogi imali ozbiljne planove i velike ciljeve. Prvih osam ekipa je zaista konkurentno, pogotovu sada u doba korone, kada nije bilo publike, odnosno prave prednosti domaćeg terena. S druge strane, zbog toga je bilo lakše igrati u gostima, pogotovu nama kao mladoj ekipi.

ŠARAC ZA DVIJE GODINE U TOP 3 BUNDES KLUBU

Trenirao si svojevremeno igrača koji je jedan od najvećih potenijala u regiji u posljednje vrijeme, Josipa Šarca, koji je nažalost nešto ranije završio sezonu zbog ozljede…

-Josip Šarac, David Manić, Matej Hrstić… To su sve momci koji su mladi izašli iz naše škole, u kojoj su izgradili rukometni identitet. Svako je poseban na svoj način. Vrijeme je pokazalo da ih Ljubuški nije samo iz ljubavi svuda spominjao i na sva usta hvalio. Josip nam ide u Goppingen, David u Melsungen, Mateja također čeka veliki transfer. Zajedno smo stvarali ozbiljan europski kvalitet u tim momcima, nije tu samo lokalna ljubav po sredi. Šarac ide u Goppingen, gde je već igrao naš Josip Perić, tako da znam dosta o klubu.

-Sreća u nesreći je da se Josip ozljedio prije odlaska u Njemačku, tako da će sigurno uraditi sve da se na vrijeme oporavi i vrati se nikad jači, jer dobro zna koliko je igra u Bundesligi tjelesno zahtjevna. U kombinaciji s njegovom snagom i rukometnom inteligencijom na obje strane terena, očekujem da će za dvije godine zavrijediti dres nekog od top 3 Bundes klubova!

SVJEŽA KRV, POD HITNO!

Za kraj, osvrt na aktualni rukometni trenutak u regiji?

-Generalno, klubovi s šampionskim ambicijama jako rijetko guraju mlade igrače u vatru, i to me najviše žalosti, jer nema drugog recepta prije kojeg možemo ocjeniti razvoj regije. Nikolić, Klarica, Maraš, Serafimov, Grmšek… to su desni bekovi, igraju na poziciji koje je deficitarna u skoro svakoj ekipi. Nažalost, ako izuzmemo njih, premalo je mladih momaka koji dobijaju pravu priliku da pokažu potencijal.

-Na samom kraju, zaključiti ću priču stavom o najvažnijoj temi rukometne regije – može se i mora mnogo više dobiti od mladih igrača u bliskoj budućnosti, jer su sve ex-yu reprezentacije po starosnoj strukturi u gornjem domu kada je Europa u pitanju. To nam jasno poručuje da su nam neophodna nova imena i nove zvijezde na najvećoj sceni kako bi opstali – poručuje Toni Čolina za kraj razgovora.