Alilović: Sad je i šesto mjesto dobro, a nekad bronca pa kaos!

U Omišu će se od 28. lipnja do 4. srpnja održan je deveti po redu ''Galeb međunarodni kamp rukometnih vratara'', najveći i najbolji kamp ovakve vrste u svijetu, koji je okupio rekordan broj sudionika, trenera i gostiju, sveukupno njih oko 380.

Tradiciju atraktivnih demonastratora ove godine nastavili su najbolja vratarka svijeta, Norvežanka Kari Aalvik Grimsbo, koja je u bogatoj karijeri osvojila 13 medalja sa EP, SP i OI, a u zadnje četiri sezone tri puta bila je proglašena najboljom golmanicom Europe, a ove godine i MVP završnice Lige prvaka koju je osvojila sa svojim Gyorom.

Tu su bila i brojna druga velika imena poput najboljeg golmana Njemačke Bundeslige Benjamina Burića, Vladimira Cupare iz Veszprema, potom Primoža Prosta, stalnih sudionika kampa Marina Šege i Mirka Alilovića, koji je i najavio kamp riječima kako je ovo jedini orginalni kamp rukometnih vratara, a svi ostali su tek kopije.

- Kad sam vidio mog uzora Andreja Lavrova u Ljubuškom, ja bio sam presretan, a zamislite djecu koja u Omišu imaju priliku trenirati s velikanima, to im se ureže za cijeli život. Kad vam dođe jedan Kasper Hvidt, jedan Thierry Omeyer i treniraju s mladima, to je velika stvar i neprocjenjivo iskustvo. Oni su garancija da se na kampu dobro radi i puno nauči te da će svi zadovoljni otići kućama. Što se tiče mene, ja sam tu od prvoga dana, kada je bilo 30-ak djece iz sedam zemalja, a sada smo narasli do impresivnih brojki sudionika. U Hrvatskoj je teško uspjeti i privući ljude, ali ovaj kamp raste iz godine u godinu, sve više je interesa, i već se traži mjesto za dogodine. Drago mi je da i klubovi i treneri prepoznaju važnost rukometnih vratara, posvećuju se tome, žele učiti od vrhunskih imena, pokazuju želju i volju za radom i napredovanjem – kaže Mirko Alilović, koji je zadovoljan upravo završenom sezonom.

- Obitelj je presretna, djeca su krenula u školu, meni je u klubu super, momčad je super, sezona je bila fantastična do zadnja četiri tjedna, osvojili smo titulu, Szeged je drugi klub u Mađarskoj, rastemo iz godine u godinu što je za mene kao sportaša jako važno...

Iako je njegov Szeged neobjašnjivo pao u završnici sezone, Mirko smatra kako nije u pitanju krivo tempiranje forme.

- Što bi onda rekao Vardar?! Gubiš osam razlike u polufinalu, okreneš rezultat u 15 minuta, pa izdominiraš finale, dobiješ jednu Barcelonu i osvojiš naslov prvaka Europe.... Ili ranije Montpellier, koji je izbacio Flensburg, Barcelonu, Vardar, i na kraju dobio Nantes... To je vikend, ta dva dana u kojima ti se sve poklopi ili ne poklopi. Ako tri igrača imaju dobar vikend, to je najbolji recept za osvajanje, sve ostalo je nevažno. Najtreži posao u sezoni je doći na Final Four...

Iako se od finala Lige prvaka priča o raspadu prvaka Vardara koji grca u financijskim problemima, Mirko ne vjeruje da će klub nestati.

- Čuo sam da potpisuju neke igrače, da će klub nastaviti igrati i ja im to od srca želim, iako sam dolje izgubio deset razlike. Ali igrati u Skoplju je neponovljivo iskustvo. Igrao sam u karijeri u stotinama arena, ali da se s toliko emocija bodri svoj klub, to nigdje nisam vidio. Tu nevjerojatnu ljubav i emociju... Klub grca u financijskim problemima, gasi se, igrači mjesecima igraju bez plaće i ali se skupe i odu do kraja. Nema se što reći nego kapa do poda. Većina drugih igrača bi se vjerojatno pokupila na polusezoni, ali oni su ostali, osvojii Ligu prvaka i upisali se u povijest.

Hrvatska reprezentacija očekivano je izborila plasman na Euro koje će se održati iduće godine u Austriji, Norveškoj i Švedskoj, no veliko je pitanje što se od ove nove momčadi može očekivati.

- Ne znam koji su kriteriji i ciljevi, mi smo uvijek poslije prve faze svjetski prvaci, svi u euforiji, idemo na zlato, a na kraju budemo šesti. I kad na koncu zatvorimo knjigu, sve je bilo super. Meni tu nema logike. Imamo vrhunske igrače, potencijale koji igraju u najboljim europskim i svjetskim klubovima, koji osvajaju naslove prvaka... Moramo imati realan cilj, da ljudi znaju što se može očekivati. Peti smo ili šesti, već neko vrijeme nema medalja, a ranije se od trećih mjesta radio kaos... - smatra Alilović, koji tvrdi i kako priča oko smjene generacije ''ne drži vodu''.

- O smjeni generacija i uvođenju mladih priča se od kad sam ja ušao u reprezentaciju 2007., stalno je tu netko novi. Pa i Francuzi uvode mlade, ali redovito osvajaju. Nadam se da će prije svega svi biti zdravi, što se godinama nije dogodilo. Sjetimo se Duvnjaka, pa Cindrića... Kad smo zdravi, možemo se nositi s bilo kim i bilo kada. Možemo opet na vrh, pogotovo ako se faktor sreće jednom okrene i na našu stranu.

Ipak, ovako duga pauza bez medalje ne pamti se od 2003. kad je krenula žetva medalja i dominacija Hrvatske.

- A da se upitamo jesmo li realni? Nakon EP-a u Zagrebu ja sam rekao da se moramo naučiti osvajati i cijeniti to što smo osvojili. Mi smo osvojili broncu, nismo izgubili zlato ili srebro, nego smo osvojili broncu. I to tako treba gledati. Odigrali smo 11 utakmica u 12 dana, svi su igrači uzeli slobodno vrijeme, od svojih obaveza, došli su, dali sve od sebe, i to trebamo cijeniti. Dugo smo bez medalje, slažem se, ali što bi dala velesila poput Njemačke, koja ulaže jako puno novca da imaju naš niz medalja...