"Gospa se u Međugorju ukazala sedam puta"
- Napisao/la Dnevni list
- Objavljeno u Životni stil
- Ispis
- Pošalji e-mail
Niti nakon četiri godine od završetka Izvješća istražnog međunarodnog vatikanskog povjerenstva za Međugorje, ono nije službeno objavljeno javnosti.
Ovaj dokument, kojeg pojedini talijanski novinari koji obrađuju teme u svezi Međugorja, nazivaju kao jedno od remek-djela djela koje bi se trebalo izučavati na sveučilištima, završen je 2014. godine kao rezultat rada stručnog povjerenstva kojim je predsjedao kardinal Camillo Ruini, na istraživanju sada već skoro 40-godišnjem fenomenu u Međugorju od 2010. do 2014. godine.
Izvješće na 30-ak strana nikada nije službeno objavljeno i još se čeka konačna riječ pape Franje. Ako ih papa Franjo u konačnici ne prizna i ne uzme u obzir zaključke u izvješću – ona neće biti priznata. A papa Franjo već četvrtu godinu čeka s objavom svoje odluke, piše Dnevni list.
Nema demonskog podrijetla ukazanja
Međutim, se ovo izvješće nije bilo previše istraživano i analizirano od medija, ključan zaključak je da je vatikansko povjerenstvo autentičnim priznalo prvih sedam Gospinih ukazanja kao “religijsku činjenicu od posebnog interesa i nadnaravnog porijekla” koja su se odvijala od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. godine u Međugorju, a da bi navodna ukazanja koja su potom uslijedila, sada njih skoro 29 tisuća, trebala biti tema daljnjih istraživanja.
Tako je na otvoreno pitanje i onih koji podržavaju i onih koji osporavaju Međugorje ‘je li se Gospa ukazala vidiocima’, odgovor ‘da’. I to, prema vatikanskom povjerenstvu – sedam puta.
“Nema demonskog podrijetla ukazanja, pa čak ni manipulacija”, stoji u izvješću na tridesetak stranica, a među temama koje su iznesene je i odnos vidioca prema stečenoj materijalnoj koristi, svjedočenja pojedinih osoba, izjave vidioca, ponašanje i potezi međugorskih svećenika itd.
“Također smo istražili i odnos vidioca prema materijalnoj dobiti, odnos koji u izvješću stoji okarakteriziran kao „dvosmislen“. Ali treba napomenuti da se ta “dvosmislenost”, ne odnosi na bilo kakav nemoral nego na pojedinačnoj osobnosti vidioca koji su često bili lišeni jasnog zapažanja i usmjerenja iz razloga jer im je nedostajao pouzdan i kontinuiran duhovni vodič tijekom ovih trideset godina. Postoje stjecajem okolnosti razne indicija o duhovnim vođama i o narušenim pastoralnim odnosima”, jedan je od zaljučaka.
Upitno tisuće ukazanja
Da se Gospa ukazala u Međugorju prvih sedam puta Povjerenstvo je glasovalo gotovo jednoglasno – od 15 članova, 13 se izjasnilo pozitivno, 1 negativano i 1 je bio suzdržan.
Za prepoznatost nadnaravnog porijekla u prvih sedam ukazanja od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. od vidioca Ivanke Ivanković, Mirjane Dragičević, Vicke Ivanković, Ivana Ivankovića, Milke Pavlovića i Ivana Dragičevića te se napominje da su se vidioci Marija Pavlović i Jakov Čolo, vidiocima pridružili 25. lipnja 1981., dok su Milka Pavlović i Ivan Ivanković “napustili” skupinu vidioca.
„Na temelju tih podataka Međunarodna komisija vjeruje da može potvrditi s razumnom sigurnošću da je prvih sedam ukazanja vjerodostojno, jer su u onima koji su ih doživjeli pobudili vjeru, obraćenje načina života i obnovljeni osjećaj pripadnosti Crkvi”, zaključak je Komisije.
Međutim, ova se pozitivna ocjena ne proteže na jednog od vidioca, na čiju su se vjerodostojnost iznijele ozbiljne i dokazane rezerve i po pitanju moralnog ponašanja i po pitanju istinitosti njegovih navoda te je njegov položaj kompromitiraniji od položaja ostalih vidioca.
No, dok je vatikansko povjerenstvo “spasilo” prva ukazanja, tisuće navodnih ukazanja koja su uslijedila primili su s rezervom, ocjenjujući ih neautentičnima.
S obzirom na veliki broj hodočasnika, kardinal Ruini je i izrazio nadu u “proširenje mjesne župne crkve”. U izvješću se spominju i nedostatci u ponašanju šest službenih vidioca, Ivanke Ivanković, Mirjane Dragičević, Vicke Ivanković, Ivana Ivankovića, Ivana Dragičevića, Jakova Čole, a za koje se navodi da su “nezreli u vjeri i crkvenosti”.
Upitna vjerodostojnost i ‘Marijinog života’, znakova, 10 tajni…
Spiminju se i pojedine poruke, kao i Marijin život koji je navodno Gospa diktirala vidjelici Vicki, potom 10 tajni i najavljeni veliki znak koji bi se trebao pojaviti u Međugorju, Povjerenstvo je ocijenilo kao “ponavljajuću banalnosti nekih komunikacija za koje svjedoci tvrde da ih imaju ili da su ih primili od Gospe” te čija je vjerodostojnost upitna i ne može biti odobrena od strane Povjerenstva.
Ovo izvješće, svojevrsna studija, cijenjenih znanstvenika, teologa, mariologa i psihologa, i kada bude službeno objavljeno, biti će povod polemikama između onih koji vjeruju u Međugorje kao i onih koji ne vjeruju u vjerodostojnost od jednog od najvećih, neistraženih vjerskih fenomena ovog stoljeća.
U izvješću se, između ostaloga, govori i da je tadašnji mjesni biskup Pavao Žanić prema ukazanjima imao neodobravajući stav ali da je na njega “urađen pritisak” te da je prema istima, a u tom kontekstu se spominje i tzv. Hercegovački slučaj, počeo mijenjati mišljenje o autentičnosti ukazanja te se spominje i aktualni mostarski biskup Ratko Perić koji svoje stavove o nepriznavanju autentičnosti ukazanja brani opipljivim argumentima.
Obraćenje čitlučke liječnice: Od agnostika do vjernice
Kao jedna od vrlo važnih osoba čije svjedočenje je pomoglo u priznanju prvih sedam ukazanja spominje se i dr. Darinka Glamuzina, nekadašnja liječnica Doma zdravlja Čitluk, a danas pedijatrica neonatologinja SKB Mostar i profesorica Pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Ona se spominje u kontekstu svoje tadašnje zadaće o zdravstvenoj skrbi i nadzoru nad vidiocima, zajedničkom dolasku na mjestu prilikom ukazanja te kako je taj događaj nju, kao tada agnostika, zauvijek životno promijenio.
“Na brdo ukazanja sam otišla kao jedna osoba, a sišla kao potpuno druga”, posvjedočit će ova liječnica. Ona je također kazala kako je u Čitluk došla iz Hrvatske te da je tadašnja informacija da neka djeca govore kako im se ukazala Gospa bila “smiješna i apsurdna”, pa čak i primitivna te da će se sve brzo završiti.
“Mislila sam da ovu ‘stvar’ treba što prije zaustaviti kako bi se ova vrsta masovne histerije trebala zaustaviti”, rekla je ona u svjedočenju, ponovivši kako je tada prema tome bila skeptična. Međutim, prisutnost na mjestu ukazanja kada joj je, navodno, preko vidjelice Vicke, na pitanja o Gospi, ista poručila da ‘Uvijek ima nevjernih Juda’, njezin život se u potpunosti promijenio te je od agnostika postala vjernica, počela odlaziti na mise i pjevati u crkvenom zboru.
Savjeti Povjerenstva za praktično upravljanje fenomenom i – novcem
Na temelju prijedloga Povjerenstva da se odobri prvih sedam ukazanja, u Izvješću pod naslovom ‘Savjeti za praktično upravljanje fenomenom’, sugerira da se “ukine zabrana svećenicima organiziranja hodočašća u Međugorje”. Za zaključak da ‘trenutne zabrane hodočašća u Međugorje trebaju biti ukinute”, od 14 prisutnih (11 članova i tri stručnjaka), glasalo je 10 članova i tri stručnjaka
Također se preporučuje, s obzirom na priliv hodočasnika, pažljivija organizacija u prikupljanju donacija, a posebno, pri plaćanju sv. misa i to po uzoru na ostala marijanska svetišta, ali i da bi “proširenje župne crkve bilo vrlo poželjno” te da se pastoralna skrb o hodočasnicima mora “integrirati i poboljšati”.
Prisjetimo se da je, sukladno ovim zaključcima, papa Franjo sredinom 2018. godine imenovao poljskog biskupa mons. Henryka Hosera posebnim vizitatorom za Međugorje na neodređeno vrijeme s isključivim “pastoralnim zadatkom”.
Podsjetimo i da je 12. svibnja 2019. vatikanski glasnogovornik Alessandro Gisotti priopćio da su službena hodočašća, u organizaciji biskupija i župa, dopuštena, pod jednim uvjetom – pazećine budu tumačena kao priznanje poznatih događaja koji još zahtjevaju ispitivanje sa strane Crkve, odnsono, da ne stvaraju na bilo koji način zabludu i dvosmislenost u doktrinalnom smislu.
Po svem sudeći, Crkva još u potpunosti nije odobrila Međugorje jer bi to, po mišljenju vrlo dobro upućenih, za nju bilo kompromitirajuće. Ali, Crkva Međugorje ne želi niti osuditi te se ne mogu očekivati niti formalna odobrenja, ali niti zabrane, što se smatra najvišim “diplomatskim” postignućem.