Ljubušanka na čelu prve hrvatske tvornice tapeta
- Napisao/la 24 sata
- Objavljeno u Životni stil
- Ispis
- Pošalji e-mail
Josipa Maras (35) danas vodi Studio Wallart u Dubravi. Riječ je o prvoj hrvatskoj tvornici tapeta, a zna je cijeli svijet. Opsjednutoj slikarstvom, tapete su joj zapravo postale medij za prikazivanje umjetnosti...
Grčka božica pobjede čiju ljepotu, jednom kada ju je vidjela, nikad nije zaboravila, potom latice u bojama koje samo izuzetna mašta i nevjerojatno oko mogu zamiješati te sazviježđa i zakovice, sjetna gospođica sa šeširom i divlji konji usred cvjetnog polja, samo su neki od motiva zidnih tapeta koje proizvodi Josipa Maras (35) iz Zagreba u svom Studiju Wallart u Dubravi.
Riječ je o prvoj hrvatskoj tvornici tapeta koja je specijalizirana isključivo za dizajn i izradu specifičnih tapeta od kojih se ističu one u obliku murala kao produkt digitalnog slikarstva, vodootporne varijante i brojni drugi ukrasni oblici za dekoraciju zidnih elemenata. Svoj dugogodišnji talent za slikanje i viziju za uljepšavanje prostora, Josipa je pretvorila u uspješni biznis. Kako? Radeći po 16 sati dnevno, reći će vam ležerno.
- Znalo je proći po mjesec dana da nisam sjela na vlastiti kauč - smije se. Na putu do uspjeha prošla je kroz trnje unatoč kojem i dalje govori kako ništa ne bi mijenjala.
Nisu je shvaćali ozbiljno
- Nema dana da nešto nisam naučila. Bile su to četiri intenzivne godine u kojima sam u svakoj sekundi naučila po jednu malu lekciju - otkrila je Josipa. A sve zbog želje. Toliko je htjela pokrenuti baš ovo što ima danas da je ništa nije moglo zaustaviti na tom putu. Ni to što je žena, ni to što joj je suprug zbog posla često bio odsutan, ni to što je imala dvoje male djece.
- U početku me nitko nije shvaćao ozbiljno. Kako i bi? S djetetom sam u nosiljci obilazila tiskare i nudila im suradnju - smije se Josipa dok se prisjeća svojih početaka. Tada je, kaže, promijenila nekoliko tiskara dok nije našla onu pravu koja ju je pratila do pokretanja proizvodnje. Problem su bili i materijali. Oni kakvi su njoj trebali, nitko u Hrvatskoj nije proizvodio. Potom je trebalo nabaviti strojeve. Stvar se još više zakomplicirala.
- Prvo smo nabavili jako lošu kombinaciju strojeva. Radili smo od jutra do sutra, a na kraju smo pola materijala bacili jer tapete nisu ispadale onakve kakve smo željeli. Bila je to najgora faza otkako sam pokrenula posao. Ali onda smo kupili novi stroj koji je posložio cijelu priču. Ta linija po prvi se put našla u ovom dijelu Europe. Samo je još jedan takav i to u Italiji - rekla je Josipa.
A tu su još bila i djeca. Najproduktivnija je, kaže, tada bila od 22 sata po do dva u noći jer su djeca tada spavala, a nju je unatoč umoru hvatala inspiracija. Stvari su profunkcionirale u lipnju prošle godine. Josipa danas ne može poreći svoj nepogrješiv osjećaj za biznis. Od početka je znala da tapete kao murali dok ih ona nije pokrenula nisu postojali u Hrvatskoj i bila je svjesna što znači biti prvi i jedini na nekom području. Pogotovo kad si spreman posao odraditi vrhunski. Dugo je istraživala tržište i ustanovila da sa svojim originalnim tapetama jednostavno ne može pogriješiti.
