Dubravka Mijatović: ‘Osjećanje prisnosti’ s roditeljima nije izvor sigurnosti

Nažalost, često ostavlja neizbrisive psihološke posljedice, a u našem društvu i dalje je tabu tema. A kako bismo je pobliže približili vama, dragi čitatelji, razgovarali smo s Dubravkom Mijatović, integrativnom terapeutkinjom, PEAT trenericom, Access Consciousnessfacilitatoricom i EMDR praktičarkom. 

Pojasnite nam što je emocionalni incest i koji su njegovi uzroci?

-Emocionalni incest je bliski odnos djeteta s roditeljem kada je to u službi potreba i osjećaja roditelja, a ne djeteta. „Osjećanje prisnosti“ s roditeljima, pogotovo s roditeljem suprotnog spola, nije izvor sigurnosti onako kako taj izraz podrazumijeva. To je odnos u kojem pojedinac, i kao dijete i kasnije kao odrasla osoba, osjeća da je zaveden od roditelja. U takvim „bliskim odnosima“ ne prednjače osjećanja istinske brige i zahvalnosti. Naprotiv, oni su izvor velikih psiholoških i emocionalnih poteškoća koje će kasnije utjecati na nemogućnost ostvarenja bliskosti u partnerskom odnosu, ali i na nemogućnost pronalaženja partnera ili partnerice ili razvoj seksualne ovisnosti.  Ovo još nazivamo i tihim zavođenjem. Uzrok emocionalnog incesta je kronično problematičan brak ili partnerski odnos. Roditelj kojeg motiviraju samoća i praznina, frustracija i neispunjenost, tihim zavođenjem se okreće prema svom djetetu od kojeg traži zadovoljenje vlastitih potreba. Kako se brak sve više pogoršava, ovisnost o djetetu sve više raste te se djetetu prelaze granice i ono postaje objekt kojim roditelj manipulira i kojeg koristi da bi se izregulirala i izbjegla bol i realnost problematičnog braka.

Kada je roditeljska ljubav izdaja?

-Incest nas zbunjuje i uzrujava! Postoji otvoreni i prikriveni incest. Otvoreni incest je spolni kontakt u bilo kojem zavisnom odnosu, od kojih je najočigledniji odnos između roditelja i djeteta. Međutim, i druge vrste zavisnih odnosa, kao što su vjerski poglavar i svećenik, nastavnik i učenik, liječnik i pacijent ili terapeut i klijent, u kojem je osoba u nemogućnosti birati, često i u strahu od autoriteta da odbije seksualni kontakt, iako osjećaju viktimizaciju i nasilje,često se smatraju incestuoznim.

Vratimo se zastrašujućoj zloupotrebi roditelja naspram vlastitog djeteta u otvorenom incestu. Ona su prestravljena i degradirana kada roditelj ima spolni odnos s njim. To što djeca surađuju, ne znači da im se to dopada. Ili se previše plaše, ili imaju preveliku potrebu za emocijama, ili su previše gladna ljubavi da bi se suprotstavila. Čak i ako dijete kaže da mu je u nekom trenutku bilo ugodno, seksualni odnos je izrazito razoran. Djeca nisu sposobna razlučiti što je to adekvatna privrženost, postaju zbunjena i u velikoj nejasnoći. To što na nekoj razini uživaju u incestuoznom odnosu, kasnije u odrasloj dobi postaje izvor osjećaja krivnje i velike sramote. U većini prijavljenih slučajeva otvorenog incesta, žrtve su djevojčice,iako i mnogi muškarci budu seksualno zlostavljani, kako od žena tako i od muškaraca. Nažalost, zlostavljanje dječaka se rjeđe prijavljuje. Ipak, mnogi dječaci su prijavili da ih je zlostavljala majka, maćeha, tetka ili dadilja.

Prikriveni incest se događa kad dijete postane objekt roditeljeve privrženosti, ljubavi, strasti i preokupacije. Prikriveni incest se teže raspoznaje jer ne dolazi do direktnog seksualnog kontakta.

Razlika između otvorenog i prikrivenog incesta je to što se žrtva otvorenog incesta osjeća zloupotrijebljenom, dok žrtva prikrivenog incesta sebe smatra privilegiranom i idealiziranom. Međutim, ispod ove maske privilegiranosti leži trauma jednako kao i kod žrtve otvorenog incesta. Psihološkoemocionalna pukotina u kojoj se nalazi nepodnošljiva potisnuta gromada nesigurnosti, straha, krivnje, bijesa, postiđenosti i očaja. Osjećaj iskorištenosti i spoznaja izgubljenog djetinjstva su posebne „izgoretine“ koje narušavaju stabilan doživljaj sebe vrijedan samovrednovanja.

U prikrivenom incestuoznom odnosu roditelj se djetetu žali o svojim problemima u braku. Dijete postaje roditeljev povjerenik. Usamljenost, gorčina i nezadovoljstvo u braku i u seksualnom životu postaju uobičajene teme njihovih razgovora. Djetetu je na početku neugodno da o tom sluša, ali ubrzo trči roditelju u pomoć i ulazi u ulogu zamjenskog supruga ili supruge, ne znajući u kakvu klopku upada. Klopku emocionalne napuštenosti, zapostavljenosti, neispunjenja vlastitih potreba, zarobljenosti za razvoj individualnosti, nošenja tereta odgovornosti koji je neadekvatan za dječju dob, seksualnu devijaciju, često mijenjanje partnera, urušavanje zdrave otvorenosti prema vlastitom partneru s kojim se zbog emocionalne navezanosti i predanosti roditelju, ne može razviti bliskost što je izvor patnje u intimnim odnosima.

„Mamin sin“ i „tatina princeza“ zorno prikazuju ovu tematiku.

-Igor je imao sedam godina kad ih je otac napustio. Kao najstarijem djetetu od petero braće, majka je prišla i rekla: „Vaš otac se neće vratiti i ti ćeš morati pomoći mi oko malih“. Bio je to trenutak zadovoljstva što ću biti mamin pomoćnik, ali sam negdje osjećao nametnutost da sam ja novi tata. Kad bih ju katkad upitao što je s tatom, odbrusila bi mi da je on najobičnija ništarija. S vremenom mi se tuga zbog odlaska oca zamijenila bijesom kojeg je moja majka stalno potpirivala. Tako sam se ja brinuo o mlađoj braći, a u školi sam bio opterećen kućnim obvezama. Ja i mama smo znali razgovarati do kasno u noć. Govorila mi je o svojim tegobama, usamljenosti i plačući bi mi zaspala na ramenu, a ja bih je pokrio i poljubio za laku noć. Kad sam joj za Božić kupio dar, jako se obradovala, poljubila i rekla: „Ti si moj mali muškarac“. Međutim, kad sam počeo izlaziti s djevojkama i pričati majci o njima, nju bi uhvatio bijes i ljubomora. Bio sam zbunjen. Kad je moja veza s Dianom prerasla u ozbiljan odnos, majka mi je zabranila da se viđam s njom i nazvala je droljom. Ovo je primjer emocionalnog incesta. Ovdje možemo vidjeti da „druga“ žena u životu njenog sina ne može i ne smije postojati. Niti ijedna „druga“ žena može zadovoljiti njena mjerila, tako da nijedna nije dobra za njenog sina, odnosno supruga. U mnogim situacijama gdje je muškarac koji je doživio povredu emocionalnog incesta ipak uspije iskreirati brak, njegova majka uvijek pronađe način da sebe stavi na prvo mjesto i prije ili kasnije uništi brak. Tako je i sa ženama, tatinim princezama koje zbog zaglibljenosti u specifičnom odnosu s ocem ne uspijevaju ostvariti zdrav odnos s partnerom. Ovdje govorimo o patološkoj navezanosti roditelja i djeteta gdje roditelj i po cijenu nerealizacije djetetovog slobodnog i samostalnog života, gleda samo na sebično ispunjenje vlastitih potreba. Ovdje se nikad nije dogodila separacija kao prirodan proces odvajanja djeteta od roditelja.

Koje su zajedničke karakteristike koje proizilaze iz tihog zavođenja u prikriveno incestuoznom odnosu?

-Odnos ljubavi i mržnje. Osoba ima intenzivna osjećanja i ljubavi i mržnje prema roditelju suprotnog spola. S jedne strane se osjećate posebno i privilegirano zbog tog odnosa, dok se s druge strane često osjećate kao da ne činite dovoljno za tog roditelja. To dovodi do osjećaja krivnje koji se rijetko direktno ispoljava.

Emocionalna distanciranost od roditelja suprotnog spola. Suprotno odnosu ljubavi i mržnje s roditeljem suprotnog spola, osjećate da vas je roditelj istog spola napustio. Vaš odnos s njim je često natjecateljski i osjećate kao da vam je taj roditelj suparnik. Često se javlja osjećaj prezira prema tom roditelju. Krivica i zbunjenost u vezi s osobnim potrebama. Osjećate se krivim zbog svojih potreba i zasigurno imate poteškoća da definirate koje su one. Generalno pokušavate „biti čvrsti“, da se brinete o drugima ili da im se uvijek  „nađete pri ruci“, kao način za zadovoljenje osobnih potreba.

Osjećanje neadekvatnosti. Vjerojatno imate kronične osjećaje neadekvatnosti i bezvrijednosti. Smatrate da se vaša vrijednost kao muškarca ili žene određuje onim što umijete da radite, a ne onim što zapravo jeste.

Višestruki odnosi. Vjerojatno ste započinjali i prekidali mnoge odnose i nikad nistebili zadovoljni. Uvijek tragate za savršenim partnerom ili odnosom. Teško uspostavljate bliskost s drugom osobom. Poteškoće s vezivanjem. Uglavnom doživljavate ambivalentnost prema posvećivanju u vezi. Kao da ste stalno jednom nogom unutra, a drugom napolju, za svaki slučaj. Ishitren ulazak u vezu. Brzo stupate u vezu, a onda shvatite da niste napravili dobar izbor. Zatim, kada mislite prekinuti, osjećate krivicu, te pokušavate sve dovesti u red. Žaljenje za bivšom vezom. Uhvatite se kako razmišljate o nekoj prošloj vezi i pitate se je li mogla uspjeti da ste se više potrudili. Seksualna disfunkcionalnost. Osjećate se seksualno isključeno ili, pak,kompulzivno tragate za zadovoljenjem seksualne želje i za osvajanjem. Seks može postati ovisnost. Kompulzivnost ili ovisnost. Ispoljavate još neka kompulzivna ili ovisnička ponašanja. Vuče vas posao, uspjeh i želja za rezultatima. Možete biti ovisnik o hrani, ili se kompulzivno prejedate ili se izgladnjujete, ili prežderavate i potom čistite.

Zasigurno nije jednostavan put izlaska izove bolesne dinamike odnosa. Kako to postići?

-Glavni zadatak je odvajanje od roditelja suprotnog spola. To nije nimalo jednostavan korak i može potrajati. Sloboda i nezavisnost neće doći sama po sebi. Morate je uzeti! Morate osvijestiti i uvidjeti da imate ozbiljan problem. Ne možete biti odrastao muškarac ili žena, a da se istovremeno držite za mamu ili tatu. Da bi brak ili veza funkcionirali, vaša emocionalna i seksualna energija mora biti u potpunosti dostupna. Kao što kažecitat Roberta Blaja – veza ne može biti potpuno funkcionalna kada se preostala seksualna energija vezuje za roditelja suprotnog spola. Psihoterapija je ovdje nužna! Put prema vlastitoj cjelovitosti i izvorne osobne moći koju više nitko neće krasti niti podmuklo i manipulativno koristiti za svoje potrebe. Vaša osobna moć služi vama i vašem autentičnom i slobodnom životu.  Sve ono što su vam uzeli u takvom odnosu, morate vratiti sebi, kako biste zadobili sebe, a ono što su vam prljavo nametnuli i dali, očistiti iz sebe i prodisati.

Sve će te to postići postupnim spaljivanjem mostova iza sebe i građenjem zdrave poveznice, prvenstveno prema sebi.