Ljubušanka otkrila da je “Neka jedu kolače” otvorila upravo na dan poplave u Zagrebu

Ivana Čuljak, nesuđena ekonomistica, a posljednjih osam godina pastry chef, otkriva za Divu da je “Neka jedu kolače” otvorila upravo na dan poplave u Zagrebu, a nove nepredviđene situacije doživljava kao test vlastite kreativnosti

Kako bi se predstavila? Što točno radiš i kako bi opisala svoj posao?

– Ja sam Ivana, možete me zvati i Čulo. Ili Neka Jedu Kolače. Zaljubljenik u hranu, kuhinju, a najviše slatko. I zbog te ljubavi, (koja je u konačnici bila presudna) sve je krenulo nekom svojom putanjom. Zadnjih osam godina moj život bio je sve samo ne običan, zamijenila sam profesiju i iz ekonomije otišla u gastronomiju. Slijedila svoje snove, putovala svijetom, kuhala i učila gdje sam stigla. Konačni san bio je otvoriti nešto u Zagrebu i pomisao da ostanem živjeti vani nije padala na pamet. Volim naglasiti da sam mali patriot koji svoju zemlju jako voli i uvijek sam vjerovala da se ovdje rađaju i postoje dobre priče. Nadam se da će i moja priča s “Neka jedu kolače” biti jedna od njih.

Kako osmišljavaš nove slastice? Možeš li nam opisati cijeli taj proces?

– Osmisliti slasticu je možda i najteži dio ove priče. Tu je puno testiranja, isprobavanja, mijenjaš recept, nešto dodaš, nešto oduzmeš i sve to ponovi minimalno deset puta. Recepti kroz godinu nisu isti, mijenjam ih i prilagodim sezoni. Također, volim ih posvetiti i određenim ljudima tako da svaki moj desert u pozadini krije i meni dragu osobu i ima svoju priču kako je nastao. 

Foto: Goran Čižmešija

Otkud strast prema modi? Je li te to oduvijek zanimalo ili je došlo s vremenom?

– Mislim da je to postojalo oduvijek. Kroz odjeću sam voljela pokazati sebe, i tu je bilo baš jako puno faza od darkerice do šminkerice dok se nisam našla negdje u sredini sa svim svojim ekspirimentima. Kroz svoje deserte i hranu volim pokazati dio svoje osobnosti; volim boje i baš zato se volim igrati i s hranom i s modom.

Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline, na putovanjima...)?

– Zlatna pravila šopinga nemam i zapravo rijetko idem u šoping. Zbog nedostatka vremena najčešće sve obavljam online, a i imam tu sreću da su moje prijateljice dizajnerice, tako da mi one naprave odlične komade odjeće za koje znaju da bi ih nosila.

Najčešče to bude da ih nazovem i kažem da mi spreme nešto, jer ja nemam vremena. Eto, tako nekako izgleda moj šoping.

Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?

– Dosta toga ostavljam za zadnji čas pa tako i u ovom slučaju. Nikad ne kombiniram što ću obući. Stanem ispred ormara i doslovno uzmem što u tom trenu ugledam. Mislim da na kraju najbolje kombinacije budu one koje sam složila u zadnji čas. 

Foto: Goran Čižmešija

Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?

– Što sam starija, najbitnija mi je funkcionalnost, zatim estetika a dress code poštujem ako postoje događaji za koje ga se treba pridržavati. Kao mali patriot jako volimi podržavam hrvatske i BiH brandove. I moj ormar je zapravo pun njihov odjeće.

Ponosna sam na sve njih (a tim više što su moji prijatelji) koji su uspjeli ovdje i napravili super priču na našem tržištu. Izvojila bih Lokomotivu, Lola.tees, La Jupe, Soel, Iggy i Shuz, a od nakita je tu moj omiljeni Cloud&Co.; Također za ovo snimanje sam nosila isključivo njihovu odjeću i nakit jer je to i inače odjeća koju nosim. Mislim da je u mom slučaju pokret #supportlocal i #womensupportwomen još davno aktivan. 

Kako se opuštaš? Imaš li uopće slobodnog vremena i kao ga najradije provodiš?

– Svaki slobodan trenutak, koji je doduše rijetkost, trudim se provesti u prirodi, najčešće je to trčanje nasipom, a ako nije priroda onda je čaša vina s prijateljima.

Foto: Goran Čižmešija
Foto: Goran Čižmešija

I za kraj – kako podnosiš sve što nam se izdogađalo ove godine, kako su korona, potres, poplava utjecali na tebe?

– Ovu 2020. sam opisala kao “ne znaš bi li se smijao ili plakao” godinu. Uspjela sam otvoriti slastičarnicu u ovoj godini i to gledam kao uspjeh. Korona je definitivno jedno čudno razdoblje, ali s poslovne strane mislim da je izvukla dosta ideja i kreativnosti iz mene i mojih poslovnih partnera s kojima surađujem.

Za potrese i poplavu mi je žao svih ljudi koji su to zbilja osjetili. Poplava se dogodila točno na dan otvaranja moje slastičarnice. Ne znam je li to neki znak ili što već, ali vjerovat ću da nam nakon svih ovih nedaća dolaze bolja vremena.

Poslijednja izmjena danaČetvrtak, 13 Kolovoz 2020 14:28
 
index Instagram400x230 youtube