Koliko se često Isus molio?

Katekizam Katoličke crkve bilježi dvostruko otajstvo Isusove molitve, oblikovano njegovim odgojem unutar židovske kulture, ali i kao dio njegova božanstva.

Sin Božji postavši Sinom Djevice i svojim je ljudskim srcem naučio moliti. Obrasce molitava uči od svoje majke, koja je u svom srcu čuvala sva velika djela Svemogućeg i o njima razmišljala. Isus moli riječima i stihovima molitve svog naroda, u nazaretskoj sinagogi i u Hramu. No, njegova molitva provire iz tajnog vrela, kako daje naslutiti u dobi od dvanaest godina: 'Biti mi je u onome što je Oca mojega' (Lk 2, 49). Tu se počinje objavljivati novost molitve u punini vremenâ: sinovsku molitvu, koju je Otac od svoje djece očekivao, napokon će živjeti sam Sin jedinac u svom čovještvu, s ljudima i za ljude. (KKC 2599)

Isus je bio u stalnom zajedništvu ljubavi s Ocem. Imajući to na umu, možemo od Isusa naučiti kako moliti. Prije svega, kako objašnjava Katekizam, Isus se molio u sinagogi i Hramu. To odgovara drevnoj židovskoj praksi moljenja najmanje tri puta dnevno.

Nadalje, Isus se prema evanđeoskim izvještajima uvijek povlačio u osamu na molitvu prije nekog velikog događaja ili odluke, a volio je i moliti po noći. Dakle, Isus se uvijek molio prije presudnih trenutaka svoga poslanja.

Isus moli prije odlučujućih trenutaka svojega poslanja: prije no što će Otac posvjedočiti za njega prigodom Krštenja i Preobraženja, te prije no što će mukom ispuniti naum Očeve ljubavi. Moli također prije odlučnih trenutaka pri poslanju svojih apostola: prije izbora i poziva Dvanaestorice, prije no što ga Petar prizna 'Kristom – Pomazanikom Božjim', napokon moli da u kušnji vjera apostolskog prvaka ne malakše. Isusova molitva prije spasenjskih događaja, koje Otac traži da ih on ispuni, jest smjerno i puno povjerenja predanje njegove ljudske volje Očevoj volji punoj ljubavi. (KKC 2600)

Osim što molitvu želimo utkati u naše biće, prvo bismo trebali pokušati moliti u određenim intervalima tijekom dana, oponašajući Isusa i njegov ritam molitve.