Od ustaničkih prvaka Đure Kriste – Pećka i Miše Tomaševića do roda Ruđera Boškovića

te Zavalu gdje je na narodnom zboru pred oko 2000 ljudi, koncem srpnja 1875. godine Ljubušak don Ivan Musić tadašnji župnik Ravnog, izabran za vođu ustanka, odnosno donjohercegovačkog vojvodu. Obilazak posljednjih počivališta narodnih prvaka i mjesta značajnih za Hercegovački ustanak, završen je posjetom Orahovom Dolu, mjesta u kojem je rođen Nikola Bošković otac čuvenog Ruđera Boškovića. Za većinu članova spomenutog izaslanstva to je bio prvi boravak na području općine Ravno.

Zaborav i nehaj povijest briše

„Već duže vremena planirali smo ovaj posjet, kako zbog iskazivanja poštovanja prema narodu ovoga kraja, koji se pobunio protiv osmanske okupacije, tako i zbog simboličnog odavanja počasti ustaničkim vođama. S obzirom da naša udruga nosi ime don Ivana Musića jedinog katoličkog vojvode u ustanku, to nam je i dužnost. Moram reći da još ne samo među Hrvatima, nego Bosni i Hercegovini kao cjelini, nema dovoljno svijesti o značenju Hercegovačkog ustanka. Boravak u ustaničkom Ravnom iskoristili smo i za obilazak Orahova Dola, mjesta iz kojeg potječe Nikola Bošković otac slavnog Ruđera Boškovića. Razgovarali smo i s mještanima Trebinje i Orahova Dola. Nakon sagledavanja prostora mogu samo kazati da nije slučajno u ovom kraju buknuo ustanak, kao što nije slučajno da je zadnji rat počeo upravo napadom na Ravno. Ima to svoju logiku“, kazao je na kraju posjeta Ivan Herceg, predsjednik Udruge „Vojvoda Musić“.

U Trebinji poslije posjeta spomen obilježju, izaslanstvo je obišlo i kuću Đure Kriste Pećka u kojoj je donesena odluka o dizanju ustanku i porazgovaralo s potomcima njegovih srodnika.

„Malo se o tome u nas pisalo i govorilo, prema predaji znam da je bio jedan od ustaničkih vođa o da je radio na dizanju ustanka. Prema kazivanjima starijih predvodio je izaslanstvo koje je na Rudinama dočekalo cara Franju Josipa, to je bilo prije ustanka“, prisjetio se Jozo Kriste Pećković. Potomci i srodnici Đure Kriste po njemu nose nadimak Pećkovići.

Velika Istočna kriza započeta ustankom kulminirala smjenom vlasti u BiH

Za razliku od Trebinje u Cicrini, nema potomaka Miše Tomaševića Kukice, koji je bio zapovjednik Popovo-Ljubinjskog bataljuna, najvećeg u ustanku. Taj bataljun je imao devet četa. Nakon austrougarskog zaposjednuća Bosne i Hercegovine Tomašević je obavljao dužnost žandarmerijskog serdara. Na spomen obilježju uklesani su mu sablja i odličje. Doživio je duboku starost, umro je 1937. godine u 98. godini života.

Na spomen Zavale prva asocijacija je na špilju Vjetrenicu, a za upućenije druga na pravoslavni manastir iz šesnaestog stoljeća. Tek odnedavno se počeo isticati podatak da je u Zavali koncem srpnja 1875. godine na skupu oko 2.000 ustanika za ustaničkog vođu – vojvodu, cijele Donje Hercegovine izabran don Ivan Musić, župnik Ravnog. Musić je tu poziciju zadržao do okončanja ustanka, odnosno do zaposjedanja Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije.

Mate Kristić posljednji stalni stanovnik Orahova Dola iz roda Boškovića

Posjet znatiželjnih Ljubušaka završen je u Orahovom Dolu gdje su se susreli s Matom Kristićem zvanim Maćola, jedinim izdankom loze Boškovića koji stalno živi u tom mjestu. Iz roda Boškovića vremenom su nastali rodovi Tomičića i Kristića, čiji su se potomci razišli po svijetu, a najviše ih živi u Dubrovniku. Gospodin Mate Kristić spremno je pokazao kuće i stare stvari koje čuva kao uspomenu na davne pretke.

Članovi izaslanstva koji su prvi put posjetili prostore općine Ravno, nisu krili oduševljenje graditeljskom umijeću koje je „zapisano“ kako u spomen obilježjima ustaničkih prvaka tako i kućama i drugim građevinama. Vješti su bili i zapadni Hercegovci s kamenom, međutim posjet ih je uvjerio da su Ravnjani u tome bili prvaci.