Uz promociju drugog izdanja knjige Hercegovački ustanak u Čapljini

a nije nam poznato..

Predstavljanje drugog dopunjenog izdanja knjige hercegovački ustanak 1875. – 1878. –akteri, istine i zablude., autora Dušana Muse novinara Radio i pisca održano je u Čapljini u organizaciji Udruge „Vojvoda don Ivan Musić iz Ljubuškog. Na predstavljanju su sudjelovali Goran Skoko predsjednik Skupštine Udruge, koji je ispred organizatora pozdravio prisutne, te predstavio rad same udruge, Slobodan Stajić iz Sarajeva, novinar, pisac i putopisac, autor niza knjiga, zatim mr. Marko Antonio Brkić voditelj sveučilišta Hercegovinu koji priprema doktorat na teme koje djelom dotiče knjiga. Govoreći o drugom dopunjenom izdanju knjige autor Dušan Musa je kazao:

 „Nakon promocije prvog izdanja 2018. godine u Ljubuškom i komentara, bio sam svjestan da knjigu moram kompletirati. Tako su u drugo dopunjeno izdanje ušli,  indeks – imena, mjesta i pojmova, zatim recenzija i dva osvrta. Ciljano, recenzent je Marinko Marić, sveučilišni profesor iz Dubrovnika, dok su autori osvrta upravo predstavljači, ugledni kolega Slobodan Stajić i mr. Marko Antonio Brkić. Za prvo izdanje te nedostatke nisam uspio dopuniti, iskreno iz financijskih razloga, pa sam bio prinuđen knjigu tiskati prema onome što sam imao na raspolaganju. Prvo izdanje trebalo je biti promovirano za godišnjicu ustanka, 19. lipnja, 2018. godine, na kraju je taj termin otpao jer je došlo do teškoća u pripremi i tiskanju“, kazao je kolega Musa, a zatim dodao:

„Drugo dopunjeno izdanje povećano je za 32 stranice, sada ima ukupno 404. Za čitateljstvo mogu reći da knjiga Hercegovački ustanak ima 903 fusnote, po stranici u prosjeku više od dvije, jasno da je to zamamno djelo i sa znanstvenom podlogom uz korištenje brojnih izvora. Što se tiče nastanka knjige nikada autorima i kada imaju sve plaćeno, a kamo li nama koji to radimo na bazi hobija ili ljubavi, nije lako. Jednostavno izrada ovakvih knjiga iziskuje velike financijske izdatke za putovanja i nabavku literature, pa korištenje godišnjih odmora i slobodnog vremena za pronalaske i izučavanje. Primjerice tri puta sam putovao u mađarski Ostrogon (Esztergom), da bi u tamošnjoj bogosloviji našao podatke o tome kakav je vojvoda don Ivan Musić vođa katolika u Hercegovačkom ustanku, bio student. Zanimljivo, u tamošnjim dnevnicima kao zemlju podrijetla navodio je Hercegovinu, a kao jezike koje govori – ilirski i turski. Na koncu trebalo je pet, šest godina da se većina planiranog obiđe, pročita i napiše. Nakon svega nije mi žao, jer sam kroz čitanje preko dvjesto knjiga, pa niza brošura, podataka u arhivima, novinskih tekstova i drugih različitih naslova, razotkrio neke stvari, koje su tu pred nama, ali se ne bavimo njihovim određenjem u povijesnoj zbilji“.

Mr. Marko Antonio Brkić, govoreći o vrijednostima knjige Hercegovački ustanak je istaknuo:

„Jedna od najvažnijih stvari o kojima mi danas ne razmišljamo su zapravo  zablude, a u podnaslovu ove knjige stoji – akteri, istine i zablude. Dakle, one ključne stvari po kojima pamtimo povijesne događaje, a pogotovu one koji nas definiraju i kao pojedince i kao društvo u cjelini. Autor se potrudio i doista na jedan veličanstven način skupio građu višegodišnjim trudom i marom i objavio jako puno podataka. Analizirao je određene zablude prisutne u našem odgojno-obrazovnom sustavu, udžbenicima iz kojih naša djeca uče iz općeprihvaćenih svakodnevnih medijskih slika koje nam se nameću ili smo žrtve određenih propagandnih ili ideoloških sukoba itd. Ova knjiga je doista vrijedna i značajna, jer na određeni način otvara oči onima koji žele promišljati ono što nas konstituira, a nije nam poznato.

Hercegovački ustanak započeo je ovdje u Dračevi na rijeci Krupi, južno od Čapljine, a bojim se da ni sami stanovnici, ni lokalno stanovništvo čapljinskog kraja i šire donje Hercegovine, nije upućeno, niti zna cijeniti i vrednovati važnost tog događaja prije od prilike stoljeće i pol. Ne zna na koji način je ustanak promijenilo sudbinu cijelog društva, cijelog sistema, geopolitičke odnose i zbog čega su od tada pa do danas određeni procesi još uvijek zaglavljeni u određenim konfliktima međunacionalnim, međureligijskim, političkim, geopolitičkim, globalnim, lokalnim itd. Mislim da će ova knjiga pomoći svima onima koji žele dublje razumjeti, bolje otvoriti perspektivu na koji način možemo današnje zablude s kojima smo suočeni, rješavati i pokušati tražiti odgovore da život sljedećim generacijama bude jednostavniji i lakši nego što jer sad“.

Slobodan Stajić novinar i pisac iz Sarajeva, koji je autoru pomogao u procesu stvaranja knjige, uz izjavi je medije je kazao:

 „Ovo je drugo dopunjeno izdanje, ja sam bio promotor i prvog izdanja. Ovo je jedna izuzetna studija, autor je pet godinama čitao, putovao, istraživao, to je veliki rad. Kada govorim o knjigama ja uvijek volim citirati slavnog Iskendera, koji je rekao da su knjige sačinjene poput hramova Tebe i Menfilsa, gdje se svijetla strana naizmjenično smjenjuje sa tamnom. Upravo takva knjiga je gospodina Muse, on tu govori o divnim patriotima Bosne i Hercegovine, odnosno ovdje prvenstveno Hercegovine, samim tim i Bosne i Hercegovine, a u isto vrijeme govori i o izdajicama. U isto vrijeme govori o poniznicima prema strancima, te ponosnima. Mislim to je napisano vrlo poučno štivo i za danas. Mi i danas imamo ljude koji su samosvojni, koji cijeni ovo što imamo, koji su patrote, a imamo ljude koji slušaju više strance nego vlastiti razum. Ja sam protiv toga i zato mi se posebno dopala studija gospodina Dušana. On opisuje razdoblje od oko pola milenija, opisuje patriote i nepatriote. Opisuje ljude koji su branili ugled ovih naših divnih podneblja i one koji su vječito izdavali  sve to. Na žalost često se događalo da su bolje prolazili oni koji su slušali strance, koji su bili poniznici, nego oni koji su željeli dobro svome narodu“.

Drugo dopunjeno izdanje knjige „Hercegovački ustanak 1875. – 1878.“ – akteri, istine i zablude, kao i prvo, izišlo je u izdanju IK „Rabic“ Sarajevo. Urednik je Goran Mikulić. Knjiga se može nabaviti u knjižarama diljem Bosne i Hercegovine.

Lakonska - Bosna šaptom pade, uvreda je za Hercegovce

Lakonska konstatacija – Bosna šaptom pade, ne samo da nema osnova, nego se može smatrati uvredom za Hercegovce koji cijene svoje korijene. Naime, od prvog upada Osmanlija na prostor današnje Hercegovine, pa do njezinog potpunog osvajanja prošlo je punih 96 godine! Osmanlije u više pljačkaškom nego vojničkom pohodu, prodrle su do Neretve 1386. godine, natjeravši prema Dubrovačkoj Republici u bijeg stanovništvo. Sljedeći prodor osmanske vojske završio je njezinim potpunih fijaskom. Vojsku od oko 18.000, pod zapovjedništvom Lala Šahin paše pobjednika bitke na Marici 1371. godine, kod Bileće je presreo veliki vojvoda Vlatko Vuković s oko 6.000 Hercegovaca, odnosno Humljana. Hercegovci su Osmanlijama nanijeli strahovit poraz, dok je Lala Šahin paša jedva izvukao živu glavu. Vlatko Vuković je i dvije godine prije 1386., sudjelovao i bitci kod Pločnika u današnjoj Srbiji, gdje su Osmanlije također pretrpjele poraz,  a manje-više uspješno se s nosio i u čuvenoj bitci na Kosovu polju.

Nakon pada Bosne, 1463,,  Hercegovina najprije pod zapovjedništvom hercega Stjepana, a zatim njegovog sina Vlatka Osmanlijama je pružala otpor nepuna dva desetljeća. Pod osmansku vlast pala je tek 1382. godine, kada se herceg Vlatko povukao iz Herceg-Novog. Dakle,srednjovjekovna Bosna nije šaptom pala, nego nakon skoro stoljetnih sukoba s Osmanlijama.(rč)

Podla strategija Beča

Nakon završetka Hercegovačkog ustanka čiji je rezultat bio Berlinski kongres 1878. godine, na kojem su Boba i Hercegovina dodijeljene na upravu Austro-Ugarskoj. talijanski konzul Cezare Durando koji je u razdoblju 1963. – 1867. bio talijanski vicekonzul u Bosni i Hercegovini, poslao je svojoj vladi depešu u kojoj su bile smjernice buduće politike Carstva. U tom dokumentu je doslovce pisalo:

   „Treba nastojati da se 'najprije pridobiju muslimani' jamčeći im 'prvenstvo nad kršćanima' pa još i veće privilegije nego su imali za turske uprave. Ukoliko na to ne pristanu treba pravoslavcima obećati povlastice, koje su uživali muslimani pod turskom vlašću i da će im biti dopušteno da uzimaju  njihova imanja. A tek ako ne uspije plan s njima, treba se osloniti na naše, tj. katolike.

S tom političkom orijentacijom nastupala je dakle, austrougarska vojska kroz Bosnu i Hercegovinu, a završilo je kako je završilo. (rč)