Dajte malo poezije: Martin Pero Boras, "Udobna im budi"

Martin Pero Boras (1955. - 2010.) rođen je 23. travnja 1955. na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji.. Martinova rodna kuća je bila i svojevrsno stjecište društvenog života na Hardomilju. Pod odrinom ili uz ognjište bi se na dugo i široko razgovaralo i raspravljalo, a ponajviše se na skrovit način govorilo o događajima s Križnog puta.

Već od malih nogu je rado išao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda je pohađao na Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški, gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu, a 1986. godine diplomirao je na Akademiji s odličnim uspjehom. Iste godine se oženio svojom susjedom Ružom Rupčić Antinom, s kojom ima četvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu.

Osim što je predavao u više škola, Martin je podučavao glazbu franjevačkim sjemeništarcima i novacima na Humcu te bio voditelj brojnih glazbenih sekcija u bratstvima Frame. Poseban pečat ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju. Na Božić 2009. godine na koru crkve sv. Stjepana na Hardomilju prof. Boras ravnao je hardomiljskim zborom i pjevao svoju posljednju misu.

Neke slike iz života, neki ljudi, duboko se urezuju u nas i živo traju dok trajemo i mi sami, postaju dio nas, mijenjaju naše poglede i naše misli. Smisao za humor, blagost, strpljivost i jedinstven osmijeh prof. Pere su samo neke od tih slika. Svi koji smo ga poznavali znamo da je bio čovjek iznimnih ljudskih kvaliteta koji je svojom jednostavnošću i blagošću ostavljao osobit trag u srcima sviju nas i koji govori puno više od ikakve riječi ili posvete.

Živio je glazbu punim plućima, a o kakvom je glazbeniku riječ najbolje govori činjenica da mu je posthumno dodijeljena nagrada za životno djelo Općine Ljubuški, za izniman doprinos i promicanje duhovne i svjetovne glazbene kulture te za očuvanje i stručnu obradu hrvatske etno glazbe.

"Udobna im budi"

Na mladom stadu života,

umro je jedan cvijet.

Za one što plaču za njime,

Umro je jedan svijet.

Zato molim za one,

Što više nisu s nama.

Dadoše mladost, živote,

Da bolje bi bilo nama.

Udobna im budi Croatio mati,

S ljubavlju ih zagrli u krilo.

Da su oni sada ovdje među nama,

Vjeruj tebe, tebe ne bi bilo.

Ne daj da zaborav padne,

Na žrtve, taj mladi svijet.

U riznici duše tvoje,

Počiva i moj cvijet.

O svetoj slobodi tvojoj,

Svoje je snove snio.

Za te je život dao,

Jer ti je prijatelj bio.

Udobna im budi Croatio mati,

S ljubavlju ih zagrli u krilo.

Da su oni sada ovdje među nama,

Vjeruj tebe, tebe ne bi bilo.

Podsjećamo, za vrijeme novonastale situacije s pandemijom prouzrokovane koronavirusom koja je, među ostalim, primorala JU "KŠC" Ljubuški - odjel Knjižnicu Ljubuški da zatvori svoja vrata, kako bismo ostali povezani s članstvom, nadasve ljubiteljima poezije koji za istom žude, dok je do daljnjega prolongiran naš svakodnevni rad s korisnicima naših usluga, kao ujedno i naše brojne te raznovrsne kulturne manifestacije, u rubrici "Dajte malo poezije" objelodanjivat ćemo poeziju znanih i neznanih ljubuških pjesnika, ali ujedno i poeziju proslavljenih svjetskih književnika.