Antonija Kežić pobjednica manifestacije "Ljubuški u meni pjesma" [foto&audio]

"Ljubuški, moj grad i moj dom"

Dok pogled s kule oči ljubi,

dok mi ova rijeka pruža osvježenje,

a stari orah hlad,

i dok hodam putićima s tisuću uspomena,

znam, ovo je moj grad i moj dom.

Dok se sjećam igre niz ulicu i krvavih koljena,

dok još osjetim mirise djetinjstva,

i dok možemo nedjeljom sjesti uz malo pršuta i vina

i prebirati po albumu i po srcu,

znam, ovo je moj grad i moj dom.

Ako ti se slučajno učini da ovdje nešto nedostaje,

molim te, zastani...

I ne žuri s osudom.

Znaš... Ljubuško srce i danas skriva pokoji ožiljak.

Nije malo vremena prošlo od 1444.

Ostajao je bez svojih ljudina

i vrijeđalo ga svašta.

A postao grad i pružio dom.

Osvrni se samo i pogledaj...

Ljubuški je sve što vidiš.

I kula i krš i polje,

i rijeka nam Trebižat.

I ovi dobri ljudi.

Jer što bi s kulom da nije bila čuvarica i bedem?

Čemu polje da nije davalo roda?

Što bi s Tebižatom da ne umiva lice,

i da ne hrani i životom i ljepotom.

Želim reći i tebi i sebi,

Kad se umoriš od svega

i spremio bi kofere za put u daljinu

gdje je - kažu bolje, sjeti se,

Ovo je grad gdje dvorište uspomene čuva,

 a tebe netko tvoj čeka.

Ovo je tvoj grad i tvoj dom.