Hercegovac učio od Japanaca: Od smokvina lista pravi začin, regulira tlak, šećer...

Kaže za Večernji list da od smokvinih listova sprema začin. Naravno, prva pomisao je kako se toga nisu sjetili samo Hercegovci, nego Europljani u cjelini, koji su u srednjem vijeku poduzimali prave istraživačke pothvate kako bi došli do cijenjenih i skupih začina. Ovaj čapljinski maslinar do smokve kao začina došao je na jednostavan način:

- To me naučio Japanac koji je izlagao na sajmu u Stocu, i to samo list od smokve. List smokve samljeven kao prah zeleni, list smokve osušeni, zdrobljeni, od toga Japanci prave čaj, miješaju u razna jela, umake…, to se kod njih masovno koristi.

Na pitanje čemu to služi, on je tvrdio da se list smokve u Japanu masovno koristi jer regulira i tlak, i šećer, i masnoće. Donio je i kruh s listom od smokve. Zelenkast je, ali ukusan. Onda smo to kušali, stavili malo maslinova ulja, malo octa, degustirali. Slavko, zapravo, već nekoliko godina od smokvina lista sprema začin.

 - Ništa ne košta, nije skupo. Dobro je za zdravlje. Malo je ljudi koji nemaju problema vezanih za zdravlje u godinama kao što su moje, povišeni šećer, povišeni tlak, masnoće... Bolje piti čaj od smokve nego neku 'kemiju' - kaže dodajući kako nikoga ne košta okušati se.

- Izabere se zeleni list, najbolje od smokve crnog ploda, ali ne divlje, nego kalemljene. List se fino osuši u hladu ili ako vam se žuri, u dehidratoru. Treba koristiti samo zelene mlade listove - kaže za Večernjak.

Ne treba biti prorok, međutim, činjenica je da Japan u strukturi stanovništva u postotku ima daleko najviše stogodišnjaka na svijetu. Jesu li za to zaslužni i začini od smokvina lista, nezahvalno je tvrditi. Tek neka se zna, smokva nisu samo zeleni plodovi koji traju dva-tri mjeseca, ili suhi koji kod nas traju najviše pola godine, nego i list koji može poput Vegete stajati i koristiti se po potrebi.