Hercegovci: Ječmen kruh, pura, mlijeko, mlaćenica, sir, sirutka i krumpir

Taj jelovnik mijenja se rijetko kada.

Ne smije nedostajati još jedan luksuzni artikl: kava, uz koju ide propisno i duhan. Poslastice i ako hoćete dobra jela su uštipci i cicvara, ali to planinari prave samo za svoje goste, rijetko kada da se sami s njima počaste. Povrća ne jedu, jer na planini ne može sigurno uspijevati osim kupusa nikakvo drugo povrće. Isto tako i mesa rijetko kada jedu. Samo ako se koje bravče slomije ili ako ga vuk nakolje pa ga prikolju i tada jedu meso. (Primjedba: Meso bravčeta, koje je naklao vuk ne valja da jedu mlade žene i djevojke, vele, radi poroda).

Ali kada se strani putnik namjeri u kolibu i domaćin sazna ko je i što je uvijek će ponuditi da zakolju janje. To je u čast putniku, ali na radost svim članovima planinske kolibe, jer barem tako i sami dobiju mesa. Znajući za takvo raspoloženje čeljadi, ja sam rijetko kada odbijao ponudu da se zakolje janje iako radije jedem bijeli mrs nego meso. Zajednički su objedi izjutra, kada se pastiri spremaju da idu na pašu sa stadima i navečer kada se vrate. Tada se postavi sinija na sred kolibe i oko nje posjedaju po zemlji svi uokrug. Planinka stavi u velikom drvenom čanjku podobru količinu pure samo na vodi kuhane i ne zamašćene. U drugu zdjelu naspe mlijeka ili zamliječene sirutke. Tada drvenim kašikama zahvaćaju iz zajedničke posude, najprije zalogaj pure pa ga zaliju mlijekom. Jedu vrlo lagano i oprezno, tako da ne prospu nimalo mlijeka ispred sebe iako sjede dosta odmaknuti od sinije. I kada sjednu k siniji i kada se dižu od nje prekrste se , ali ne čitaju molitve.

Planinari su bistri ljudi

Hercegovci planinari vrlo su bistri i prisebni. Iako su pretežnim dijelom nepismeni, znaju mnoge historijske događaje iz prošlosti Bosne i Hercegovine. Često su iznenađivali točnošću datuma koje navode za važnije događaje. …Samo je kod njih predaja daleko razvijenija nego kod Bosanaca, naročito onih u ravnicama, koji često puta ne znaju svoje rodoslove dalje od djeda.… Rastući u prirodi i promatrajući svaki dan mnoge pojave u razvoju njezinu oni nauče da mnogo štošta prisebnije primaju i razumnije objašnjavaju nego ljudi iz grada. Mnogi građani odbijaju im tu njihovu duševnu mirnoću na neobrazovanost, ali to je posve pogrešno.

Zato što su nepismeni oni ne čitaju nikakve knjige pa ne mogu da prave usporedbe između svoga života i rada i života drugih seljaka izvan njihovog terenskog domašaja. Zato bi mogao skoro posve točno reći da ne poznaju drugi način života i rada osim svoga…