Održan prvi u nizu susreta za bračne parove na Humcu

Predavači su Josip i Marijana Grgić, supružnici iz Čitluka, koji će na osnovu svog osobnog iskustva jednom mjesečno voditi predavanja, te pružati podršku parovima u svakodnevnim bračnim izazovima.

Riječ je o jednoj prekrasnoj ideji koja dolazi iz Trećeg franjevačkog reda, a koja je nastala iz želje da se učini nešto konkretno za bračne parove. Svjedoci smo kolika je u Hercegovini šteta brakova koji ne funkcioniraju. Šteta se najprije vidi na užoj obitelji, zatim na djeci, a potom i na široj zajednici i društvu u cjelini, kazala je u razgovoru za portal Jabuka.tv Grgić, inače magistra psihologije i osnivačica Psihološkog savjetovališta Majka Tereza.

                                                         Josip i Marijana s don Ivanom Filipovićem (Foto: Privatna arhiva)

Josip i Marijana roditelji su četiri djevojčice, a od 2018. godine redovno sudjeluju na duhovnim obnovama za bračne parove u Međugorju nakon što su i sami proživjeli i preživjeli brojne izazove, poput karcinoma, ovisnosti i liječenja u Cenacolu.

Od samog početka nagovaramo parove da dođu na duhovnu obnovu, ali često osjećamo da se ljudi stide. (…) Naši bračni parovi često misle da će, ako dođu na duhovnu obnovu za bračne parove, svi znati da imaju probleme, a moramo sakriti da imamo probleme, dodaje Marijana.

Upravo su na prvom susretu održanom simbolično na Valentinovo razgovarali s bračnim parovima iz Hercegovine o problemima koji se događaju “iza zatvorenih vrata”.

Svaki bračni par se svađa i to nije problem. Nama fokus nije sama svađa, nego ono što se događa poslije, na koji se način svađamo, gdje znamo stati i kako se mirimo. Josip i ja smo pričali o tome kakav je naš brak bio prije obraćenja, a kakav je danas. Razlika je ogromna, iako smo promijenili tek nekoliko stvari u svakodnevnom životu.

Uglavnom se radilo o odricanju od naših neurednih sklonosti i uvođenju jednostavnih, ali zdravih temelja kršćanskog, katoličkog života. Oboje smo se odrekli puno toga, ali kada se to dogodilo, nismo ništa izgubili, samo smo dobili. Ljudi često misle da će, ako se odreknu nekih navika poput pretjeranog igranja videoigara ili stalnih izlazaka, nešto izgubiti. No u stvarnosti dobivamo puno više vremena i blagoslova za sebe, ističe naša sugovornica.

Grgić dodaje kako se o takvim problemima u društvu rijetko otvoreno i iskreno govori.

Samo čujemo da se netko razveo i odmah se traži krivac – je li ona ili on. Po kafićima se donose zaključci: njoj se majka previše miješala, on je puno izlazio i pio. No stvar nikada nije tako jednostavna. U svakom braku postoje dvije strane koje se svjesno biraju.

U tom kontekstu, ističe kako je svog bračnog partnera važno birati svaki dan i naći vrijeme za njega, a za ljubav kaže kako je odluka nastala iz osjećaja.

Na početku imamo osjećaj zaljubljenosti. Neki kažu da se ti osjećaji u braku izgube, no ja to ne bih rekla. Smatram da se ne gube, jednostavno, naš život nije uvijek posložen tako da se ti osjećaji pojave. Kada par odluči odvojiti sat vremena dnevno jedno za drugo ili nekoliko dana godišnje bez djece, ta zaljubljenost se obnovi, kaže i nastavlja:

Prvi dan braka svi smo uređeni, našminkani, nasmijani… Sve su naše potrebe zadovoljene. Tisućiti dan braka izgleda drukčije – nismo naspavani, djeca imaju svoje potrebe, možda su tu i križevi koje je život donio. Zato bih svakom bračnom paru postavila pitanje: jeste li spremni ‘presvlačiti’ svoga bračnog partnera? Ako jeste, onda to jasno izrecite na oltaru. Ako niste sigurni, brak postaje patnja – ne samo za vas, nego i za društvo koje poslije sanira posljedice loših brakova.

Grgić naglašava kako je brak “počelo svega, alfa i omega, mala Crkva”. Iz braka proizlaze djeca, a iz djece sva zanimanja ovoga svijeta. Na kraju, sve proizlazi iz braka. Kakav je brak, takvi će biti i njegovi plodovi, dodaje.

Govoreći o sve izraženijem pritisku na brak i obitelj, podsjeća na poruku Gospe Fatimske: „Posljednja bitka između dobra i zla odvijat će se preko braka i obitelji.“

To osobito snažno osjećam u savjetovalištu. Brak je doista na udaru. Imam parove koji se razvedu nakon mjesec dana. Više su planirali svadbu nego što su ulagali u sam brak, kaže Marijana za Jabuka.tv.

Na pitanje jesmo li od društva u kojem se previše toga trpjelo došli do osamljeničkog društva, u kojem nitko više nikoga ne trpi, odgovara:

U brak, nažalost, često ulazimo povrijeđeni, noseći rane iz vlastitih obiteljskih odnosa. Nezreli stupamo u odnos. Generacije prije nas trpjele su i za sebe i za nas, pa smo odrasli u stavu: ‘Ja sam trpio da ti ne moraš.’ Sve nam je bilo na dohvat ruke, nismo se ništa morali truditi. Tako smo došli do generacije koja teško prihvaća bilo kakvu nelagodu, nije naučila šutjeti ni trpjeti. Tu ne mislim na fizičko ili psihičko nasilje, ono se nikada ne smije šutjeti ni trpjeti, nego o nesposobnosti da prihvatimo različitost i ostanemo u odnosu kada postane zahtjevno. Čim nije ugodno, bježimo u vlastiti komfor.

Lakše nam je na kraju radnog dana uzeti mobitel i listati po društvenim mrežama nego uzeti uplakano i umorno dijete u naručje. Lakše je sada, ali ništa što radimo ne činimo samo za ovaj trenutak, nego i za budućnost. Budući trenuci rezultat su današnjih izbora. (…) Problem je što roditelji i bračni parovi često ne vide današnji trud danas.

U razgovoru smo se osvrnuli i na društvene mreže koje često stvaraju lažan dojam savršenstva. Gledamo dotjerane, nasmijane i naizgled besprijekorne fotografije, no Grgić ističe kako stvarnost iza tih prizora nerijetko izgleda posve drugačije.

Na društvenim mrežama često mi se ljudi javljaju preko Instagrama, većina od njih me ni ne prati jer se srame pratiti psihologa. Jave se s naizgled savršenih profila – muž i žena u bijelom lanu, fotografije s Maldiva, sve izgleda idilično, a onda se jave zbog fizičkog nasilja, alkoholizma, kocke ili droge.

(…) Mnogo toga što se prikazuje na društvenim mrežama nije stvarno. Naravno da nitko neće fotografirati prljav pod ili nesloženi veš, ali moramo biti svjesni da se iza najljepših slika često kriju najveći ratovi, tvrdi psihologinja.

Dotaknuli smo se i činjenice tj. paradoksa da se u Hercegovini, posebno u Županiji Zapadnohercegovačkoj, bilježi pozitivan prirodan prirast, odnosno rađa sve veći broj djece, dok je u isto vrijeme prisutna visoka stopa razvoda.

Mislim da je sve veća razlika između onih koji su se odlučili za obitelj i onih koji su protiv. Oni koji su se odlučili za obitelj imaju i više djece, pogotovo kada vide koliko je ta plodnost lijepa i koliki je to Božji dar. Meni je jako drago vidjeti da se demografska slika popravlja, posebno u ŽZH, koja ima i poticaje za djecu. To je jako lijepo i pokazuje da se demografska slika može popravljati i ‘s vrha’, ocjenjuje Grgić.

Mladim parovima savjetuje da dobro razmisle prije ulaska u brak: Postavljajte pitanja, upoznajte obitelji jedni drugih. Nisu bez razloga naše bake pitale ‘od čijih je kuća’. Prvih pet godina braka često preslikavamo brak svojih roditelja. Ako vam se ne sviđa ono što vidite, razmislite na vrijeme.

Vjeruje kako će predavanja na Humcu biti plodonosna i potaknuti bračne parove na dublji rad na vlastitom odnosu.

Ne možemo na jednom susretu riješiti sve probleme, ali možemo načeti teme, skinuti površinski sloj i dati parovima smjernice što raditi u vlastitim domovima, zaključila je u razgovoru za portal Jabuka.tv Marijana Grgić.

Susreti su besplatni, otvoreni za sve bračne parove, a za najmlađe je osigurano i organizirano čuvanje – dakle, nema više izgovora ‘kome ću ostaviti djecu’!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Marijana Grgić (@psiholog.marijanagrgic)